AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RADOVIĆ: 1777 KILIMETARA POMORSKOG DOBRA SPREMNO ZA KORUPCIJU, PODOBNOST I PARTIJSKE TREZORE

6. veljače, 2023.

„Tata, pozivaju me sutra u „vojarnu“ tako oni sada nazivaju kasarne.“

„Sine moj, ne ćeš ti meni ići u ustašku vojsku. Mi imamo našu JNA koja će obraniti slobodnu i bratsku SFRJ.“

„Ako ne odem, doći će po mene“- odgovorio je sin.

„E, neće, sine! Spakiraj se i spremi torbe u auto. Idemo, odmah!“

„Kuda, tata?“

„Idemo preko granice. Imam ja drugove, vani. Lijepo ćemo te smjestiti dok Armija ne pomete ove ustaške izdajnike“.

Očevi su nastavili svoj posao. Četrdeset i sedam Udbaša u baraci na Jarunu u tajnoj misiji utemeljili su čvrstu partijsku organizaciju i sudbina Hrvatske je zapečaćena. HDZ je preslikala sustav Komunističke Partije Jugoslavije što je bila garancija trajnog zaostajanja za svim novo osnovanim tranzicijskim državama.

Dragovoljci i branitelji obranili su Hrvatsku i srpska agresija je slomljena. Sinovi Udbaša koji su pobjegli od vojne odore kad je trebalo braniti Domovinu vratili su se iz inozemstva i preko noći su postali Veliki Hrvati i Veliki Domoljubi. Skupili 220.000 članova, u narodu takozvane Hrvatske interesne zajednice. Isplatilo se biti član; partijska knjižica osiguravala je (i osigurava!) zapošljavanje, rukovodeće položaje i niz privilegija. U trideset godina ta osuđena zločinačka organizacija, ogrezla u korupciju i kriminal, opljačkala je Lijepu našu i razgrabila najbolje resurse. Njihovo jedino „postignuće“ su sva zadnja mjesta Hrvatske u EU, zaostalost i siromaštvo građanstva na rubu egzistencije. No, to nije tema, naš AP bi rekao: „To je netema!“

Posljednja faza privatizacije

Evo teme! Danas se ista priča nastavlja, sinovi UDB-e marširaju u svome pohodu – u posljednjoj fazi privatizacije (čitaj; pljačke). Ta nova generacija s duboko urezanim genetskim kodom tekovina Oktobarske revolucije od najranijeg djetinjstva, pokušava nam opljačkati najvrjednije što je ostalo, zlatni pojas jadranske obale – pomorsko dobro, vlasništvo svih nas. Lukavim zamagljivanjem istine da nitko neće zabraniti pristup moru građanstvu – oni propisuju koncesije plaža pogodnima i bogatima na 50 ili 99 godina te potpunu zabranu pristupa građana na pomorskom dobru. U svojoj pohlepi, ministri pod željeznom rukom AP-a – unatoč prosvjedima u nizu gradova i Otvorenim pismima građana, guraju ne samo zabrane pristupa plažama – nego omogućavaju i gradnju na pomorskom dobru. Moguće su dogradnje privatnih hotela uz koncesije na plažama te izgradnje betonskih gatova u moru (koje je također pomorsko dobro) kao i luke za jahte turista. Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama to jasno iskazuje;

Članak 17.

(3. stavak) Dokazom o pravu na građenje na pomorskom dobru smatraju se ugovor o koncesiji, ugovor o posebnoj upotrebi, poziv na odgovarajuću odredbu ovog Zakona koja daje pravo određenom tijelu ili pravnoj osobi na upravljanje tim dijelom pomorskog dobra, odnosno na izvođenje radova ako pravo obuhvaća gradnju na pomorskom dobru.).

Građenjem i betoniranjem na pomorskom dobru čini se trajni  ekocid i trajna devastacija najvrjednijeg dijela naše obale i mora. Ovako tendenciozno sročen prijedlog Zakona neosporno navodi na pitanje:

Kome pogoduje ovaj Zakon koji omogućava rasprodaju (koncesije) našeg pomorskog dobra?

Afera trezor

Sinovi UDB-e i posljednje će naše „obiteljsko zlato“ (pomorsko dobro) koncesuirati (čitaj; rasprodati) i privatizirati za dobit Turističke oligarhije, malih ugostitelja, ali možda i za najbogatijeg eksponenta Velikog kapitala – banaka. Banke mogu stupiti u posjed dijela pomorskog dobra ukoliko koncesionar ne vraća kredite dobijene na temelju koncesije. U ovom segmentu, hrvatska oporba i građanstvo postavlja pitanje: „Je li možda ovaj Zakon dio cijene ulaska u šengen ili je povezan s tajnim dogovorom s bankama“?

Hoće li veliki dio novca od koncesija završiti u tajnom trezoru Partije, onom istom trezoru kojeg su punili Bačić, Kosorica i Ivo Sanader? Sjetite se afere Trezor.

Egzekucija, odnosno kraj priče o zaštiti pomorskog dobra, dogodit će se slično tajkunskoj privatizaciji kad su se 90′ godina po Zakonima o privatizaciji kupovale tvornice za 1 HRD ili za kredite koji se nisu vraćali. Kao i prije tri desetljeća i danas se ova privatizacija (koncesija) na 1777 kilometara dugom pomorskom dobru provodi; korupcijom, podjelom dobiti te podobnošću i partijskom knjižicom.

Centralna istina i tema u ovoj gruboj pljački koncesioniranjem zlatnog dijela obale te u ekocidu i devastaciji jadranske obale – jest nepravda. Nepravda je da za agresivno forsiranje ovakvog katastrofalnog i nepravednog zakona, hrvatski ministri i Veliki AP neće snositi nikakve sankcije. Da je Hrvatska pravna država – za ovaj napad na zaštićeno vlasništvo hrvatskog naroda, odgovarali bi pred sudom svoga naroda.

 Anno Domini MMXXIII.  T