U ansamblu sisačkih “limenjaka”, čiji je rad zamro početkom političarima lake covid-pandemije, bila su minulih desetljeća trojica Peternela. Dvojica puhača, saksofonist Josip i sin mu trubač Dinko, te pok. dobošar Vlado. Prebiranje po sjećanjima – uz brata Marijana, koji sa suprugom Dudom živi kraj ložionice i Teslićke – obavljeno je u dvorišnom “salonu”, nadstrešnici obiteljske galdovačke kuće obudovjela Jože i sina mu Dinka Peternela. Od ranijih 40-ak članova željezničarske i željezničarsko-građanske limene glazbe stoljetne tradicije, na žalost, spala je knjiga na 14 puhača, najčešće iz Zagreba gostujućih svirača
Piše: Josip Frković
Po uzoru na zagrebački vodeći (ne) “Možemo” trolist Tomašević-Korlaet-Dolenec, osobito angažiran na mogućoj zamjeni naziva ulica i vraćanju starih soc-komunističkih, te zbrinjavanju otpada u jakuševačkim vrećicama, i sisačka gradska vlast priprema masovnu prvosvibanjsku proslavu praznika rada po uzoru na one iza 1945. Ne, doduše, kamionskim odlaskom uz udarničke pjesme do Maksimira i desetaka kotlova s kineskim ili domaćim začinjenim vojničkim grahom, kako je to organizirao, miješao i servirao svemoćni pok. Bandić, nego tradicionalnim okupljanjem u perivoju Viktorovcu. Istom onom pošumljenu šetalištu kraj negdašnjega Teslićeva vinograda i bivših baraka partizanskoga logora ratnih gubitnika domobrana, u kojem je miris hrenovki magnetski privlačio radničku sirotinju susjednih Lađarske, Vinogradske i Petrinjske, a majstor Pero Uzelac iz Školske ulice, očuh “Dinamova” nogometnog virtuoza Stjepana Lamze Ćeve, nudio friško pečeni odojak s ražnja. Smjenjivale su se tada govorancije istaknutih drugova i drugarica, šefova Narodne fronte, uz pokliče “Smrt fašizmu- sloboda narodu!”. Tada još bez opasnosti da budu prekršajno drastično sankcionirani za govor mržnje, premda je starih ratnih i zaostalih računa bilo mnogo.
Obilje vojničkoga graha
Onda još nitko ni pomisliti nije mogao da će staljinistički i titovski poklič tri desetljeća kasnije prihvatiti buduća prva gradska službenica i vodeća esdepejka. Na nastupu KUD-ova i podjeli graha prvoga dana svibnja pridružit će joj se zasigurno od Peđe Grbina promaknuti glavni tajnik SDPH-a, drugi službenik Siska, Marko Krička, potomak željezarca iz Capraga. Zadnji dan travnja – dao Bog bez kiše i snijega – rezerviran je uz dom i ratno sjedište zapovjedništva 120. brigade HV-a za noćni tulum rokera.
Kad već spominjemo prošlo svršeno vrijeme, red je podsjetiti da je tim poratnim proslavama prvomajskoga praznika vjerojatno nazočio i kasniji slovenski Hrvat i katolički vjernik rođen 25. prosinca Janez Peternel, ekspert željezarine stolarske modelarnice. Iza redovnoga rada u bačvariji, hvatao se i dodatne zarade u podrumu Držajevih u Novom Pračnu. Osim toga, malo je kasnije sklopljenih brakova u kojima taj dobroćudni i vedri čovjek, prebiranjem crno-bijelih tipki, razvlačenjem mijeha harmonike i pjesmom, nije uveseljavao goste okićene ružmarinom. Oženjen s plemenitom Turopoljkom Mežnarić iz Mraclina, morao je skrbiti o opstanku brojne obitelji četiriju momaka i jedne kćeri. Dvojica od njih, na žalost, nisu među živima.
Ništa bez trojice Peternela
U ansamblu sisačkih “limenjaka”, čiji je rad zamro početkom političarima lake covid-pandemije, bila su minulih desetljeća trojica Peternela. Dvojica puhača, saksofonist Josip i sin mu trubač Dinko, te pok. dobošar Vlado. Prebiranje po sjećanjima – uz brata Marijana, koji sa suprugom Dudom živi kraj ložionice i Teslićke – obavljeno je u dvorišnom “salonu”, nadstrešnici obiteljske galdovačke kuće obudovjela Jože i sina mu Dinka Peternela. Od ranijih 40-ak članova željezničarske i željezničarsko-građanske limene glazbe stoljetne tradicije, na žalost, spala je knjiga na 14 puhača, najčešće iz Zagreba gostujućih svirača. Bilo je to za lanjske prvomajske budnice ulicama grada, kada su klarinetisti i drugi vježbali pluća i čistoću tonova na kamionskoj karoseriji i klupama. Bio je sa svojim saksofonom ondje i Josip Peternel, koji u glazbi na svim tajničko-blagajničkim funkcijama (poput pok. Kličeka) bilježi punih šest decenija vjernosti pod vodstvom brojnih kapelnika.
“Kondori” i “Dijamanti”
Ali, glazbenu pretpovijest Peternelovih čine i zabavni sastavi Darka Škrljca, Milana Butkovića i Marijana Pavlovića, “Kondori”, a VIS “Dijamanti”, u kojem se sjajno uklopio tenor-saksofon Jože Peternela, biologija je poharala i učinila svoje. Umrli su solo-gitarist Joja Kerep i bas-gitarist Leo Mikšić, a još se povremeno viđaju prateći “električar” Zvonko Kozačinski, bubnjar Ivan Galeković i autor teksta, bivši vokal sastava koji je izvodio prepjeve Cliffa Richarda i Borisa Babarovića iz “Crvenih koralja”. O tadašnjem sastavu iz 1966. svjedoče sačuvana fotka VIS-a autora Stjepana Petranovića i novinski tekst Zdravka Strižića o “Dijamantima”. Samo, sax Peternel se još ne predaje. Prije dva mjeseca, veli, pratio je s ostalim sa svih strana okupljenima na “Majmunjaku” trombonista “Kondora” i nezaboravnoga urlatorskog pjevača Azisa, Ivicu Frkovića.
Istina, žao je Joži što kolege iz kolodvorske ložionice više ne može okupiti, pa će ih budnicom zamijeniti petrinjski GLG. U tom sastavu klarinet svira i Lovro Komes, sin rođene Siščanke i petrinjske gradonačelnice Magdalene. Suradnjom Siščana taj se sastav ponovo oporavio iza zloslutne srpske okupacije Banovine i užasna potresa prosinca 2020. Bilo kako bilo, sretan praznik rada i zabavnjacima i “limenjacima” koji će nas opet (pro) buditi… T
