Želeći ostvariti vojnički faktor iznenađenja protiv domaćih banijskih četnika sokoljenih iz Beograda širenjem prvih srpskih oblasti, kasnije i srpske republike srpske krajine na svetom hrvatskom tlu, 22. kolovoza 1991. slabo opremljeni i naoružani u prvu ofenzivnu akciju krenuli su pripadnici 2. bojne 2.A brigade ZNG-a (kasnije “Groma”), pripadnici prve formacije u zemlji, dragovoljci zametaka HV-a prve 57. samostalne bojne/brigade Marijana Celjaka i policije u obračun s drskim okupatorima. Zapravo, u prvi protuudar kojim bi se smanjio pritisak na Sunju i potom hrvatska napadna akcija na Kostajnicu. Je li u tom naumu prevladala varijanta napredovanja naših snaga regionalnim komunikacijama, teško je tvrditi, no krenulo se prema zamisli generala Janka Bobetka, cestom.
Usprkos hrabrosti i odlučnosti Hrvata, srpsko-srbijanski uzurpatori kojima je u pomoć došla armada niških specijalaca jna (možda i s “letećim” kasnijim episkopom slavonskim Jovanom Ćulibrkom?).
Naše su se snage našle u nepovoljnu položaju na otvorenoj cesti, dok su s brda streljačkim oružjem bjesomučno tukli sa svojih imanja lokalni četnici.
Pet branitelja koji su izgubili život na livadi podno sela Brđana Ceste bili su: Ivica Hrnčević, Ivan Devčić Osman Muratagić, Žan Marot i Alen Glavan. Sedamnaest bojovnika je u toj bici ranjeno. Broj mrtvih i ranjenih Srba zna samo “Veritas” Save Štrpca.
Istoga dana, međutim, u bombardiranju Siska poginuo je gimnazijalac Dejan Večenaj. (J.F.)
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.