INFO BIRO

PREDSTAVLJANJE U SISKU

25. listopada, 2018.

Predstavljanje knjige publicista i novinara Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“ održano je u srijedu, 24. listopada u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Uz brojne Siščane predstavljanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić te generalni vikar mons. Marko Cvitkušić.

Vukić je istaknuo i kako svoje istraživanje temelji na fundusu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, tj. na 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, na 200 kutija dokumenata administrativnih i vojnih vlasti NDH te na golemoj građi OZN-e i UDB-e. Kao posebno važno Vukić je istaknuo iskaze i svjedočenja bivših logoraša. „Fond ZKRZ vrlo je zanimljiv jer je ta komisija bila poluga za jačanje komunizma. Pred njom su iskaze dali brojni bivši logoraši, koji su u većini govorili kako su u logoru radili i nisu vidjeli masovna ubojstva. Te izjave ranije nisu bile naširoko objavljivane, nego se u javnosti vrtio manji broj propagandnih iskaza. Mi danas na sreću živimo u kakvoj-takvoj demokraciji i ovo je druga knjiga u kojoj se mogu naći iskazi tih ljudi. Dakle, ti se iskazi nalaze u dokumentima koji nisu izmišljeni već su to zapisnici koje su napravile komunističke vlasti. Naravno, to što su ti ljudi govorili nije se tadašnjoj vlasti svidjelo pa je to sve otišlo u arhiv i zaborav. Sedam godina nakon osamostaljenja Hrvatske u državni arhiv je stiglo i 200 kutija autentičnih dokumenata iz vremena NDH, točnije iz arhiva Ustaškog redarstva, gdje smo pronašli stvari za koje smo mislili da su uništene, a zapravo otkrivaju stvarnu istinu. Jedna od tih stvari su popisi zatvorenika koji su nakon odslužene kazne pušteni kući“.

Kao najveću i najgoru laž o logoru u Jasenovcu Vukić je istaknuo navodno ubijanje 20 000 djece, a koju posebno u zadnje vrijeme forsiraju srpski političari „Ni u jednom dokumentu, kao i izjavama zatočenika, nema traga da je ikad u jasenovačkom logoru boravio tako velik broj djece. Djeca zatečena nakon bitke na Kozari, odnosno djeca koja su odvojena od roditelja poslanih na rad u Njemačku, bila su preko sabirnih centara prebačena u dječja prihvatilišta u Sisku, Zagrebu i Jastrebarskom, a zatim je odatle najveći dio dan na udomljavanje hrvatskim obiteljima. Imamo zapise da su hrvatski vojnici na Kozari znali nalaziti skupine od pedesetak izgladnjele i bolesne djece koja su sama lutala po šumama, ta su djeca odvedena u zagrebačku Vinogradsku bolnicu, a zatim smještena u udomiteljske obitelji. Vi se sigurno vrlo dobro sjećate kako su sedamdesetih i osamdesetih, baš ovdje u Sisak, dolazili ti ljudi koji su spašeni u prihvatilištima, zahvaljivajući na tome i obiteljima koje su ih prihvatile, a mi sada imamo ljude,

Na kraju Vukić je rekao kako se ipak malim koracima dolazi do promjena te političari i povjesničari, koji ne zatvaraju oči pred istinom, ipak počinju govoriti o tom problemu kao i problemu stvarnog broja žrtava na području tog logora. T