PRAVDA ZA PISCA STJEPANA ĐUREKOVIĆA

PRAVDA ZA PISCA STJEPANA ĐUREKOVIĆA

7. srpnja, 2013.

Crveni menađeri

Donosimo ulomak iz romana “Crveni menađeri”

 

Priredio: Dražen Stjepandić

Život u Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji prikazan je u ovom romanu na potpuno istinit način;to su sve tipični ljudi i događaji, ono što čovjek sretne na svakom koraku. Tako se među upravljačkom (menagerskom) kastom živi i govori u tvornicama, bankama, trgovačkim organizacijama i drugim poduzećima.

Pronevjere, krađe i druge vrste lopovluka  su toliko raširene u cijeloj Jugoslaviji, da je to sasvim tipično za surovu komunističku svakidašnjicu. Pri tome bilo je dosta pljački stoljeća  poput onih Laze Vračarića, Bate Todorovića...”

U predgovoru  svog romana Crveni menađeri napisao je pokojni Stjepan Đureković. U nastavku je napomenuo da u emigraciji nije imao lekltora:”moram napomenuti da sam jedan od rijetkih autora čija djela prije tiskanja nije ispravio stručni lektor za hrvatski jezik. Jednostavno ga ovdje u inozemstvu nisam našao. Zato su tiskana u orginalu kako su napisana, a ja nisam studirao hrvatski jezik i književnost nego sam završio ekonomski fakultet...”

Prošlo je mnogo godina od nastanka hrvatske države, međutim još ni jedna njegova knjiga nije objavljena u Hrvatskoj. Proteklih dana u javnosti se dosta spominjao Đurekovićev roman ”Ja josip Broz Tito”, citirali su se neke rečenice, ali njegovom djelu nije data prava prilika. Ponovno je na neviđeno osuđen, odnosno proglašen lošim piscem,  kojem je čak možda i sama Udba pisala knjige, kako je to pretpostavio Željko Ivanjek u Jutarnjem listu. Valjda su ga zato i tako svirepo ubili jer su mu oni pisali knjige. Ako je tako loš pisac zašto bi mu onda drugi pisali knjige?

Jasna Babić i Boris Rašeta u “24 sata express-u” su bili nešto blagonaklonjeniji i objektivniji, ali opet je to bio  još jedan tekst koji više komentira  djelo, prepuno zanimljivih podataka, negoli što dopušta čitateljima da uđu u sam Đurekovićev nesumnjivi intrigantan i ne samo politički i ideološki provokativan tekst s nesumnjivom vizionarskom dimenzijom.

Malo autora kojim je nanesena takva nepravda na naviđeno kao što je Stjepan Đureković, a po svemu sudeći  najvjerojatnije  ubijen zbog pisanja. U stenogramu iz Udbine arhive, kojeg također objavljujemo ovog tjedna, piše da je  Stane Dolanc pročitao sve Đurekovićeve knjige i da je u njima našao mnogo podataka koje obični smrtnici nisu mogli znati.

Malo se hrvatskih autora  čak i u emigraciji tako hrabro, bez zadrške kritički obrušilo na Tita i njegov komunistički sustav. Takav autor ako ništa drugo, barem zbog toga   zaslužuje ozbiljniju priliku za približavanje domaćim čitateljima.

Na prvu se može vidjeti da Đurekovićev opus nije neka visoka literatura, međutim tu i leži zamka, upravo je zato Stjepan Đureković opasan pisac. Nije Udba pogriješila u procjeni kad ga je osudila na smrt. Stjepan Đureković nije lošiji autor od Zagorke, Janka Matka…te brojnih šampiona visokih naklada u SAD-u. Uz stanovite uredničke intervencije mogao je biti strašno čitan i poželjan u narodu. 

Tko zna možda se to još i dogodi. Za početak treba dati priliku Đurekovićevom provokativnom, hrabrom  i vizionarskom tekstu. Đurekovićev opus je važan i kao dokument jednog srećom prohujalog totalitarnog vremna. 

Premda nemamo autorsko pravo, ali iz poštovanja prema piscu i želji da se njegovo djelo adekvatno predstavi javnosti donosimo ulomak iz drugog poglavlja prvog dijela romana Crveni menađeri tiskanog 1983. u Pratesovoj tiskari.

CRVENI MENAĐERI

Navečer istoga dana, Ivan je sa Adrijanom doputovao u Krapinske Toplice. No, iako u poduzeću postoji nekoliko službenih automobila, a crni novi Mercedes sa profesionalnim vozačem stoji na raspolaganju isključivo njemu, generalnom direktoru, ovamo je došao sa svojim privatnim vozilom audijem 100 LS. Predobro je znao da službeni auto i vozač poduzeća nisu poželjni u ovakvom intimnom društvu koje će se danas tu okupiti.

Inače ovo lječilište i toplice, budući da se nalazi na svega četrdesetak kilometara od Zagreba, u pravom smislu je procvalo u toku posljednjih godina. Osim hotela i odmarališta raznih poduzeća, ovdje je iznikao i veliki broj vikendica. Ono glavno što ljude ovamo privlači su četiri bazena sa prirodno toplom i ljekovitom vodom. Osim toga jedan od bazena je poluzatvoren, pa je kupanje omogućeno tokom cijele godine.

U vili poduzeća Interimpex danas su na svim prozorima spuštene rolete. To tako mora biti jer svugdje ima sve više znatiželjnih ljudi. Naročito su u tom pogledu agresivni predstavnici tiska, a oni jadnici uopće ne mogu shvatiti kako se mogu praviti poslovi. Misle da poslove radi radničko samoupravljanje i da to ide nekako sve samo od sebe. A ono praviti poslove postaje sve krvavije i to osobito u vanjskoj trgovini.

Kada Ivan i Adrijana uđoše u vilu, cijelo društvo je već bilo na okupu. Pored Marijana Horvata, tu su:generalni direktor Tvornice celuloze iz Bačke Mitrovice Marko Bučalo, njegov tehnički direktor Savo Orlić, te djevojke Melita i Vesna. Naravno tu je i stalna domačica vile  teta Mara Bakran, inače rođena majka Ivanove sekretarice Dore.

Prije nekoliko godina teta Mara je bila tekstilna radnica, pa ju je na zamolbu Dore, Ivan ovdje namjestio za domaćicu. Zbog toga mu je sekretarica Dora jako zahvalna, a teta Mara čuva kao najveću diskreciju sve što se u ovoj vili događa.

Teta Mara upravo servira vruće zagorske štrukle, ali svi gosti sada poustajaše sa svojih stolica i počeše se srdačno pozdravljati sa Ivanom i Adrijanom.

“Teta Maro, štrukli su ti danas fantastični”!uzviknu Marijan Horvat koji je nastavio sjediti i jesti kolače.”A sad bismo uz ovo mogli nešto i popiti”!

“To je dobra ideja “,prihvati Ivan ”Baš bih popio dobru kapljicu, te da poželimo dobrodošlicu našim dragim gostima”.

“Evo tu vam je sve pri ruci”! Uzvrati teta Mara i poleti prema ormaru-buffetu. Kada otvori vrata, zablješta mnoštvo boca sa najprobranijim pićima.

“Bit će najbolje da svatko natoći što želi”, reče ivan i pođe ka Buffetu. Naravno dame imaju prednost.

“Mi ćemo Martell”, uzvrati Melita za sebe i Vesnu.

“A ti Marko”? Obrati se Ivan generalnom direktoru tvornice u izgradnji.

“Ja bih jednu dobru šljivovicu, Manastirku ako imaš”?

“Ima i toga”, odvrati Ivan i ipak osobno poče nalijevati čaše.

Kada su se svi zatim pokucali sa punim čašama Ivan uzviknu:”Ovo za uspješnu gradnju tvornice i za naše prijateljstvo!”.  

“Za prijateljstvo i za izgradnju!” povika Vesna i još jednom se sa svima pokuca.

“E kad si tako lijepa moram te poljubiti”, rečeBučalo kad mu se Vesna približi sa svojom čašom. Obgrli je i poljubi u obraz.

Čim su zatim pojeli štrukle teta Mara poče servirati glavnu večeru. Bilo je različitog mesa i još se pušilo kako je vruće, a zanimljiv miris se razlijegao blagavaonicom.

Za vrijeme večere Ivan je stalno nazdravljao kako bi se cijelo društvo brzo oraspoložilo. On i Adriujana pili su dobro crno dalmatinsko vino, a ostali su više voljeli bijela vina iz Kutjeva.

Uskoro Ivan primjeti kako Bučalo milijue Melitu po bedrima i sve joj više primiče svoju stolicu. Sava Orlić, međutim, nalazi se u živom razgovoru sa Vesnom koja se neprestano smije. Adrijana se danas drži nekako previše dostojanstveno, a Marijan Horvat samo jede i pije i tek tu i tamo dobaci po koju riječ ili dokočicu.

Nakon večere Melita ode do muzičkog ormara i poče  prebirati ploče. Najzad pusti jednu i ugodna muzika se razliježe prostorijom.

“Idemo zaplesati!” povika sada Melita i uputi se ka Ivanu. “Idemo nas dvoje započeti”! Reče samo i uhvati ga za ruku.

Ustao je i pođe za njom. Krišom pogleda Adrijanu i opazi kako joj to nije pravo.

Ubrzo za njim poustajali su i drugi. Horvatu preostade samo teta Mara, pa kad je povuče za ples, ona se poče kikotati.

A Melita se cijela pripojila uz Ivana. Mogao joj je najednom osjetiti sve prednje dijelove tijela. Povremeno bi pogledao Adrijanu koja je plesala sa Markom Bučalom.

“Zar tebe privlači samo Adrijana”? Reče Melita prijekorno kad uhvati njihov pogled.

Nisam to rekao. Ali ona je sada moja djevojka”.

“Što tražiš od žene pamet ili seks”?

“Kako kada. Jednom možda jedno, a drugi puta drugo.Treći put čak jedno i drugo skupa i to još pomiješano s nečim posebnim”.

“A što bi moglo biti to posebno”?

“Ženstvenost draga moja. To je ono što je najprivlačnije u ženi”.

“Zar vjeruješ da je u meni nema dovoljno ženstvenosti ili da je Adrijana ima više”? rekla je pomalo uvrijeđeno.

Htio joj je odgovoriti da u njoj ima previše zanata, ali je znao da bi je time uvrijedio. A ona i njezina kolegica Vesna trebaju mu ne samo danas nego i u budućnosti, jer poslovi se šire. Vjerojatno će Horvat morati naći još jednu djevojku. Adrijana je, naravno, izvan igre jer ona je samo njegova. Zbog toga, Ivan samo odgovori: To je teško reći dok ne probaš.”

“Željela bih već jednom to s tobom oprobati. Znaš, ti su tip pravog muškarca. I, vjeruj mi bit će to kod mene nešto sasvim drugo nego što osjećam sa drugima.”

“A ako pogriješiš što se mene tiće”?

“Kažu da imam dobar radar”, uzvrati Melita samouvjereno i još više se uz njega pripije.

Ivan je bio sretan što je muzika prestala , pa se uputi ka stolu, iako je Horvat požurio ka muzičkom ormaru da bi namjestio novu ploču. Adrijana se također odlijepila od Bučala, pa i ona pođe ka stolu.

Melita se sada uputi ka Bučalu, što joj je ustalom bila i dužnost. Budući je sada došao jedan od onih morednih plesova Bučalo se bunio da to ne zna plesati. Ali Melita ga je natjerala da je oponaš jer to svaki suvremeni muškarac mora znati. Ivanu je bilo više nego smiješno gledatin ga kako mlatara rukama i kako se gega kao lički medvjed.

Poslije nekog vremena horvat iznese iz jedne prostorije kinoprojektor. Zatim pogasi svjetla i uzviknu:”Radi promjene sada ćemo pogledati neke lijepe sličice”!

Istog trenutka poče se odmotavati jedan od najslobodnijih pornografskih filmova

Ovako u mraku,  Ivan potraži očima Bučala i Orlića. Primjetio je kako obojici iskočiše oči buljeći u gola tjelesa koja se na platnu isprepliću u stzrasti spolnog akta. Bilo je više nego očito da njih dvojica takva što u svom životu još nisu vidjeli.

A tek kad su nadošli kadrovi sa grupnim seksom, Ivanu se učini da su dva gosta naprosto izgubila dah. Bučalo pri tome čak glasno huče od iznenađenja i uzbuđenja.

Najzad Horvat upali svjetla i ponovno pusti muziku. Istog trenutka Melita se uputi središtu prostorije i solo zaplesa. A onda poče sa sebe skidati dio po dio odjeće. Bila je pri tome više nego izazovna. A plesala je vješto kao balerina.

Kad točka završi, a  Melita konačno ostade potpuno gola, naglo rukama pokri svoju ženskost, pokupi svoju odjeću i pođe u drugu sobu da se obuče.

“Fantastično”!uskliknu bučalo i poleti za Melitom.

Dugo se iza toga nisu vraćali.

Najzad se prvi vratio bučalo i sjede pored Ivana.”Sa ovim danas sam jako oduševljen”, reče.”Ti si pravi čovjek Ivane. Kao da sam imao njuh da treba s tobom praviti poslove, a ne sa onim beogradskim Mašinoimportom”.

“Drago mi je da si zadovoljan. No, koliko sam te razumio u Parizu još nisi bio. Ako sutra potpišemo ugovor odmah putujemo za Pariz. Vidjet češ čega tamo svega ima! Ni sanjati to ne možeš”…   T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code