Kamp kućicu ustupio nam je gospodin Livaja iz lekeničke Dužice i na tome smo mu trajno zahvalni. U snalaženju od šoka najviše nam je novcem i psihičkim smirivanjem pomogao poznati specijalac Josip Klemm, koji ostaje naš obiteljski prijatelj. Zahvalni dobrom Bogu što smo ostali živi, sve razrušeno uz pomoć naše države ipak ćemo kroz godine popraviti. Neka se suze radosnice i one žalosne i dalje miješaju i nadimlju grudi pred prizorima nezapamćena sebedarja…
Napisao: Josip Frković
Dok tvrtke domaćih i stranih firmi, te tisuće članova žurnih službi, s njima i zaposlenici obrtničkih tvrtki, u konvojima danonoćno hrle put potresom teško stradale Banovine, Petrinje, Gline i Siska i širih dijelova Sisačko-moslavačke županije, jedan nadaleko znani drniški Siščanin iz industrijskoga posavskoga Crnca s načelnikom sisačko-moslavačke-moslavačke Policijske uprave, Lukom Pešutom, ovaj je osnivač HDZ-a i prve dragovoljačke postrojbe branitelja, 57. samostalne bojne u kojoj mu je 2. studenoga 1991. smrtno stradao sin jedinac Robert, doznao kako dio zaslužnih ratnika uporno čeka pomoć domovine i njene ne baš djelotvorne administracije. Kuća obitelji Živković, supruge Vere i Ante Živkovića u Ulici braće Bobetko 29, još od tragičnoga 29. prosinca minule 2020. godine, veliko je skladište humanitarne pomoći, iz kojega unuka Antonija Tominac i njen dečko Haris svakodnevno razvoze pomoć unesrećenim i zabrinutim građanima stradaloga područja u utrci s prognostički najavljivanim niskim temperaturama i mogućim snijegom. Zahvaljujući upravo spomenutim okolnostima, radnici Sisačkoga vodovoda na katolički sublagdan Triju kraljeva udarnički doveli pitku vodu u praznu obiteljsku kuću preko puta one Živkovićevih nedavno preminuloga šogora i dragovoljca Domovinskoga rata Bore Perićeka. Bit će to siguran dom nad glavom za jednu obitelj u Ulici braće Bobetko 112.
I sv. Bartol ponovo ranjen
Od blagdana Sveta tri kralja, obitelj ratnoga veterana Josipa Vračana (48) iz potresom teško stradale opjevane petrinjske Hrastovice na obroncima Zrinske gore, prespavala je u toplom i sigurnom objektu. Riječ je o kamp-prikolici koja kao privremena nastamba razornim potresom šokiranim Vračanima vraća vjeru u naše ljude iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva koji su masovno pohrlili u nesretnu Banovinu, darujući novac, namirnice, odjeću i ostalo. Jer, teško stečena, vrlo prostrana katnica koja je pet godina kisnula u dugoj poratnoj obnovi nije izdržala srdžbu prirode. Dolazeći prema drugom “desnom sokaku” iza ratom stradale župne crkve sv. Bartola, primijetismo skupinu vjernika na svetoj misi ispred seoskoga doma i nadomak doma ovdašnjega bojovnika Tonija Vujnovića. Na otvorenom. Predvodio ju je upravitelj župe vlč. Drago Grizelj, koji je u propovijedi zazivao Božju pomoć u prevladavanju smrtonosne pandemije i posljedica katastrofalnoga potresa. U Domovinskom ratu teško oštećena crkva, koja dominira panoramom Hrastovice podno Hrastovičke gore, odnosno dolinom prema magistralnoj cesti južnoga izlaza iz Petrinje, ponovo je ranjena i nesigurna za boravak vjernika. Reportera internetskoga portala “tjedno.hr” domaćini upućuju prema ljubičastoj kući s brojem 98. Prije nje na lijevoj strani ceste i prostranoj livadi zamjećujemo poznata lica hrvatskih branitelja iz postrojbi 74. bojne, 12. domobranske pukovnije i Druge gromovske gardijske brigade. Uz pomoć drvenih greda i libele novu nastambu dovode u horizontalu.
Brižna mati Jana
Nakon rukovanja, upoznajemo snažnoga i ne baš razgovorljiva Josipa Vračana, tri godine pripadnika sisačkih policijskih “Osa” i njegove roditelje, majku Đurđu i oca Ivicu. Godinu dana mlađa Josipova supruga Jana (47), pomoćnica u nastavi petrinjskih škola, porijeklom iz sisačke Stare Drenčine, brižna je mati dvojice nasmiješenih sinova Mate (16) i Šimuna (14) , koji uz njenu roditeljsku i stručnu potporu svladavaju sve teškoće odrastanja u urođenoj invalidnosti. Slaba su sluha i u komunikaciji im pomažu umjetne pužnice. Uvodeći nas u dnevnu sobu prizemlja, doznajemo da je prvi ratni šok doživjela u zavičajnoj Staroj Drenčini, kada su četnici s desne kupske obale automatskim oružjem pripucali na mlade kupače. Tom je prilikom ubijena nedužna Zrinka Gmaz, kći Đurđe i Berislava, dok je njen brat Domagoj, boreći se za život invalida, prošao desetak kompliciranih operacija.
Došavši pred razoreni dom Vračanovih, primjećujemo desecima kvadrata veliku plastičnu foliju koja, propisno zategnuta, zamjenjuje teško oštećeno krovište. Dva sata iza zastrašujuće trešnje tla nesretne 2020. kobnoga 29. prosinca, u Hrastovicu je stigao poznati specijalac MUP-a i poratni zaštitar Josip Klemm, koji je sutradan još sedmorici Hrastovičana pomagao u zaštićivanju teško oštećenih kuća. Mlađi potomak Vračanovih, Šimun, koji je doživio težak šok pri povratku iz moslavačke privremene spavaonice pozdravlja oca, baku i djeda, priznaje da se kobnoga utorka, 29. prosinca, najviše bojao za brižnu mater. „Vraćao sam se po zagubljenu bratovu pužnicu, a potom smo bosonogi stajali i čekali“, priča ljepuškasti Šimun.
Hvala donatoru Livaji iz lekeničke Dužice
„Bili smo u kući, ali grmljavinu u prvi tren nismo osjetili. Spuštali smo se s kata, pa sam se mahinalno hvatala za štok koji je izmicao. Rekla sam djeci, koja u me slušala pomoću procesora da je u pitanju šokantni, razarajući potres i da moramo žurno van. Stube su se njihale, a Mata je što prije želio do svoga slušnoga uređaja. Teško smo otvarali vrata haustora i odmah zamijetili rasjedno pucanje asfalta. Svi susjedi već su bili na ulici, a zajedno s nama osjetili su još dva zlokobna podrhtavanja tla. Dva i pol sata stajali smo vani bosi. Ipak, morali smo natrag u kuću i poput ostalih provjeravali što nam je bitno ondje ostalo. Isključila sam plin i ubrzo pronašla vanjski dio umjetne pužnice. Mata je bio jako sretan, zajedno sa mnom i ostalima. Strašno šokirani Šimun prizorom raspucane ceste koja prijeti svima nama, još uvijek se nije oporavio, pa na spavanja odlazi do naših rođaka u Posavini. Nije želio pričati ni popiti ponuđene vode, zatvorio se sam u sebe, željan ranije sigurnosti. Nastojala sam mu objasniti da je u pitanju ćud prirode i njena prijetnja koja se može ponoviti. Kamp kućicu ustupio nam je gospodin Livaja iz lekeničke Dužice i na tome smo mu trajno zahvalni. U snalaženju od šoka najviše nam je novcem i psihičkim smirivanjem pomogao poznati specijalac Josip Klemm, koji ostaje naš obiteljski prijatelj. Zahvalni dobrom Bogu što smo ostali živi, sve razrušeno uz pomoć naše države ipak ćemo kroz godine popraviti. Neka se suze radosnice i one žalosne i dalje miješaju i nadimlju grudi pred prizorima nezapamćena sebedarja… T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.