KOLUMNA ZNAKOVI VREMENA

PRAVA ISTINA O SIRIJI SVE JASNIJA

6. siječnja, 2013.

Piše: Ile Papić Golub

U protekloj 2012. godini Sirija je apsolutno bila svjetski poligon broj 1 za geopolitičko razračunavanje dviju strana. NATO saveza predvođenog SAD-om i Turskom, Izraela te njihovih arapskih saveznika prvenstveno Katara i Saudijske Arabije s jedne strane i Sirije, Irana, Rusije i Kine s druge strane. Uz ogromne žrtve i razaranje Sirija je uspjela izdržati i održati se neporažena.

KAD ARABIJA I KATAR IZVOZE DEMOKRACIJU

Uspjela je iz dva razloga. Prvi je Sirijska vojska predvođena predsjednikom Assadom i sirijskim vojnim vrhom a drugi je politička zaštita u UN-u Rusije i Kine. Apsolutno je sigurno da će nažalost Sirija ostati glavna geopolitička i ratna tema br. 1 u svijetu i u 2013.  godini. Pobunu protiv sirijske vojske i predsjednika Assada vode uglavnom plaćeni borci iz 11 arapskih zemalja predvođenim Al Qaidom, koje naouružavaju i plaćaju Katar, Saudijska Arabija i Turska. Ironija je u svemu tome da dvije zemlje kao što su Saudijska Arabija i Katar žele svrgnuti “tiranina Assada” i jačati demokraciju u Siriji. Katar je prije svega jedna velika američka vojna baza, a osim toga ima feudalni i teokratski sustav vladanja. Ljudska prava u Kataru su nezamisliv pojam. U Saudijskoj Arabiji je slična situacija. Tamo je na vlasti monarhija koja je po stupnju ljudskih prava daleko ispod Evropskog ali i prosjeka zemalja u regiji. Te dvije zemlje “sa visokim demokratskim standardima” najveći su saveznik SAD-a na Bliskom Istoku. Onda se nameće pitanje “kako one mogu davati lekcije iz demokracije Assadovoj Siriji”.

Koliko daleko mogu ići takve zemlje u izvozu svoje demokracije, govori nedavna izjava istaknutog Saudijskog imama Muhameda al-Arifija koji poziva na grupno silovanje Sirijki. Sve što se moglo učiniti kako bi se destabilizirala Sirija učinjeno je ali uzalud. Sirijski pobunjenici su izdašno financirani a mediji su odigrali veliku ulogu predstavljajući svijetu “borbu između dobra i zla”, između “mirnih prosvjednika” i “brutalnog režima”. Sav ovaj medijski rat i urotništva protiv Sirije vodi se samo iz razloga što Assadova Sirija ima ključnu geostratešku ulogu u regiji i poveznica je od Hamasa preko Hezbollaha do Irana. Zapad na čelu sa SAD-om pokušava svrgnuti Assada i na taj način uspostaviti novi poredak u regiji. Rusi i Kinezi to vrlo dobro znaju i zbog toga se opiru intervenciji NATO Saveza u Siriji.

POLITIČKA STABILNOST IRANA

“Sirijski pobunjenici” u ovom sukobu apsolutno pogoduju Izraelu, uništavajući sirijsku vojnu i energetsku infrastrukturu. Zapad, Izrael i zaljevske monarhije pokušavaju destabilizirati regiju i tako olakšati posao NATO Savezu, ali za sad im to ne polazi za rukom zbog političke stabilnosti Irana. Bez obzira na sva događanja u regiji nije moguće zamisliti scenarij koji bi doveo do prevrata u Teheranu kao što se dogodilo u zemljama “Arapskog proljeća”. Iz toga razloga primarni cilj zapada i njegovih saveznika je rušenje Assada. S obzirom da sa Assadom pada i “Osovina otpora” koja spriječava utjecaj Izraela, SAD-a i Zapada na Bliskom Istoku. O sudbini Sirije ovisi sudbina Hezbollaha i Irana, a budućnost Palestine također ovisi o razvoju događaja i odnosa na relaciji Damask – Doha te  Teheran-Tel Aviv.

CILJEVI SAD-a I IZRAELA

Izrael i SAD pokušavaju odvojiti Hamas od ove grupe i pokrenuti rat među muslimanima koristeći strategiju “divide et impera”. Održavanje geopolitičke ravnoteže na Bliskom Istoku ovisi o organizacijskoj spososobnosti zemalja koje čine “Osovine otpora”, a prije svega od Sirije, koja je centar otpora Izraelu i koja ima ključnu ulogu u povezivanju Irana, Hezbollaha i Hamasa. I na osnovu svega ovoga znakovi jasno pokazuju da se geopolitička borba dobiva ili gubi u Siriji. Zbog toga će Sirija nažalost i u 2013. godini biti glavni svjetski poligon za geopolitičko razračunavanje.