GLAVNE TEME

POVIJEST I MANIPULACIJE

26. srpnja, 2013.

Istina o onome što Srbi slave na račun RH

Piše: Josip Frković

Nekritičko lažiranje hrvatske povijesti i retuširanje tragičnih hrvatskih istina, dakle, nastavit će se i ove godine. I sve to uz blagonaklono odobravanje i protokolarno sudjelovanje dužnosnika državne  vlasti, u znaku obljetnica oružanih akcija, koje se generalno „krsti“ partizanskima i antifašističkima. Za podsjećanje, svojevrstan uvod u ovogodišnju seriju skupova i pravoslavnih parastosa, otpočeo je onaj svibanjski na Petrovoj gori. Obilježavala se 72. obljetnica borbenoga proboja 700 partizana kroz neprijateljski obruč na kordunskom Biljegu. Ondje je jedan od organizatora i predvodnik obnovljenih manifestacija sličnih jugoslavenskima, predsjednik Srpskog nacionalnoga vijeća Milorad Pupovac  izrazio žaljenje zbog devastacije partizanskoga spomenika, a potom zagrmio na HRT. Zbog izvještavanja s Bleiburga i izostanka radijskih i TV-novinara, s Petrove gore. „Zato ćete skinuti repetitore s ovoga spomenika, jer to nije vaše. Vi ga niste gradili i on vam ništa ne znači. Hrvatska ne slavi pobjede iz Drugog svjetskoga rata, Hrvatska nastoji poraze ustaških snaga prikazati kao svoje pobjede…“. Govor popraćen gromoglasnim pljeskom, koji po mnogo čemu podsjeća na istupe srpskih ratnih huškača uoči početka srpske oružane pobune i agresije na Hrvatsku. Slične poruke slane su javnosti i s kontroverznoga Jadovna, a mogu se očekivati i u Srbu i Sadilovcu 27. srpnja.

RATNI HUŠKAČ BOGDAN RKMAN

 Najvjerojatnije i u Žirovcu, 10. kolovoza, kada na vrh Zrinske gore autobusima iz Beograda stižu članovi udruga izbjeglica s Banovine, spominjući se srpskih žrtava nakon sloma „krajine“, za hrvatske oslobodilačke operacije „Oluje“. Dio njih uz potporu lokalnih SDSS-ovih čelnika već dulje vrijeme potiče podizanje spomenika kod Trgova, kuda je kolovoških dana 1995. u bježaniji prema Dvoru i Matijevićima – gazeći sve pred sobom – protutnjala oklopna kolona generala Mile Novakovića. U notorni se poratni i gubitnički scenarij mogu uklopiti i stalne srbijanske optužbe za navodno neispunjenje obveza Hrvatske prema izbjeglima, pripomene kako ih – usprkos ranijih prosvjeda zbog primanja države protiv koje su ratovali u euroatlantske integracije – sada štiti i Europska unija, zbog preširoke liste srpskih ratnih zločinaca koji žive na lijevoj obali Dunava, u Crnoj Gori i BiH, trpinjskih uhićenja zločinaca, pritisaka javnosti na drugdje nezamisliv manjinski izbor, onaj za sisačko-moslavačkoga dožupana ratnoga huškača Bogdana Rkmana. Jedini predah u tom kontinuitetu predstavlja nazočnost srbijanskog državnog vrha – Nikolić, Dačić i Vučić – na zagrebačkoj operetnoj svetkovini pristupa Hrvatske Europskoj uniji. A, onda, opet, prigovor „vjekovnoj saveznici“ Francuskoj zbog sudjelovanja hrvatskih vojnih postrojba, umjesto srbijanskih, na vojnoj paradi u čast nacionalnoga praznika 14. srpnja. Do 4. kolovoza – Dana hrvatske pobjede u „Oluji“ – naći će se još takvih i sličnih povoda verbalnom nabacivanju na Hrvatsku… Već spomenusmo posljedice srpskoga ustanka protiv Hrvata u Srbu i Donjem Lapcu. Ondje je samo u Brotinji ubijeno 37 članova obitelji Ivezić, a u Borićevcu 50 Hrvata. Četiri dana ranije, na temelju odluke KPH iz šume Abeza od 19. srpnja, pričuvni podnarednik kraljevske vojske Vasilj Gaćeša (prijeratni šumski hajduk sklon hajdučiji i četništvu koji je do pogibije 29. travnja 1942. napadao i terorizirao i Hrvate povijesnoga i tragičnoga Zrina, ali je 1944. Bio proglašen narodnim herojem – nap.p.) napao je sa skupinom od 20 Srba iz Luščana, Šušnjara i Vlahovića Banski Grabovac. Zarobili su općinskoga bilježnika Dragutina Šipraka, te predstojnika željezničke postaje Leopolda Lukanca, jedine Hrvate u tom selu, oduzevši osam pušaka. Iz obiteljske kuće izveli su i ubili vlasnika ciglane Talijana Domenika Cimbarija i jednoga sina. U napadu ručnim bombama na stražaru željeznice, pak, lakše su ranjeni nadglednik pruge Ivan Maraković i radnik Đuro Malović. U šumarku Jazmaku kod Drenovca zarobljenu trojku ustrijelio je iz karabina Gaćešin sumještanin iz Vlahovića i kasniji narodni heroj Nikola Demonja.„Vasilju, mlade ti neđelje, ko će za njih odgovarati?“ – svjedočio je kasnije ratni komesar Ranko Mitić. Zbog terorističkoga čina u „ustaškom uporištu“ bez ijednoga ustaše, uslijedila je krvava odmazda vlasti NDH, pa je 25. i 26. srpnja presudama prijekoga suda strijeljano do 400 ljudi iz Grabovca i okolnih sela Banovine. O tome vjerodostojno svjedoči poimenični popis žrtava. Poznatim srpskim manipulacijama multipliciranja ratnih žrtava, u bivšoj je državi broj grabovačkih žrtava, međutim, zaokružen na 1285 ubijenih Srba.                    

STRADAVANJA HRVATA

Prvi obnovljeni komemoracijski skup u Banskom Grabovcu održan je 2006., da bi – okuraženi  ulogom u vladajućoj koaliciji s HDZ-om i potporom „lijepim kapama partizanskim“ Ive Josipovića – Pupovac i suradnici iz SNV-a 2010. preuzeli političko-organizacijsku inicijativu. Godine 2011., štoviše, hrvatskoga predsjednika na komemoraciji zastupa osobni izaslanik, general  Drago Lovrić, načelnik Glavnoga stožera HV-a. Nazoče Milorad Pupovac, Jovan Vejnović, Veljko Džakula. Za intoniranja hrvatske himne, mnogi sudionici ignorantski sjede na zidu oko spomenika, a polaganje vijenca u svečanom, vojnom poretku prate gardisti HV-a. Prošloga tjedna, 20. srpnja, novi petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović izrazio zadovoljstvo što je i sam potomak partizana, te hrvatski branitelj. U ime petrinjskih antifašista Zrinka Ćorić, pak, kazala je kako je prasak Gaćešine kubure, samo četiri dana prije tragičnih događaja u Srbu, objavio ustanak Banovaca protiv Pavelićeve NDH.  Okupljenima su se obratili i ostarjeli frontovac Juraj Hrženjak i admiral JRM u miru Adam Dupalo (ovaj drugi svojedobno se usprotivio „krivotvorinama iz Brezovice o Sisačkom partizanskom odredu na račun težišne uloge srpskih ustanika“ – op. a.). Govornici i pravoslavni paroh Slavko Šarac za parastosa ni riječi o stradanjima Hrvata od kokarde i petokrake zvijezde. Nedužnih žrtava partizanske ratne i poratne komunističke odmazde i represije, čije zemne ostatke u masovnoj grobnici pokriva nedaleka grabovačka šuma Jelik… A takvih je s 45.000 pokopanih žrtava na sisačko-moslavačkom području 119, najviše u Hrvatskoj.