U KRIMINAL S TODORIĆEM SU SVI UMIJEŠANI ZATO VLADA NE DOZVOLJAVA POVJERENSTVO ZA AGROKOR
12. kolovoza, 2017.
Svakim danom se otkriva nešto novo, što samo potvrđuje netransparentnost poslovanja, veliku umreženost i višestruke propuste svih mogućih institucija koje imaju pravo i dužnost nadzora nad poslovanjem tvrtki, kompanija i korporacija. Očito je da su te institucije zakazale. Njihova odgovornost je ogromna. Čovjek, običan građanin, koji u znoju lica svoga zarađuje kruh svakidašnji se zapita, tko je tu koga štitio i zašto? Zapravo, najveće je pitanje, tko koga štiti danas direktno ili indirektno. Štiti li se vlasnik, ili netko drugi. Odgovor nije kako se štite radnici i čuvaju radna mjesta. Bez radnika bi sve stalo, nikakava rekonfiguracija i restrukturinje ne bi bilo moguće. Ti radnici “proizvode” novac
Napisala: Ankica Benček
Ništa ne dolazi iznenada. Ništa ne pada s neba. Sve ima svoj uzrok i posljedicu. Ovisno o pojavi, njenoj složenosti, međusobnoj ovisnosti o određebnim parametrima, funkcionalnoj povezanosti bitnih činitelja, danom vremenu, sadašnjoj duštvenoj, ekonomskoj, političkoj, gospodarskoj situaciji, kao i o određenim reperkusijama za budućnost.
Ove se godine dogodili puno toga, ne baš dobroga, ali je sve zasjenio slučaj Agrokor. Srušio se gigant, građen, razvijan dvadesetak godina, podupiran od države, širen na regije, razgranat po opsegu i obujmu, od velike gospodarske važnosti, zapošljavao na desetke tisuća radnika, što direktno, što indirektno preko dobavljača i kooperanata, ponos hrvatske privrede, sponzor i “mecena” sporta, kulture, znanosti …
Alvarez časno napustio posao
Za znalce, ekonomiste i financijaše je to bio očekivan događaj, iako ne u tako ogromnim razmjerima razmjerima i kvantiteti dugovanja. Naznaka su postojale u mnogim relevantnim pokazateljima, samo se šutjelo. Da ruski veleposlanik, za ovaj slučaj primjereno, živopisno i znakovito odjeven, nakićen ordenjem u državnoj uniformi, nije onako uvijeno progovorio o jednoj njihovoj banci, ukazavši o dugovima Agrokora, možda taj napuhani balon još ne bi eksplodirao. Krpali bi ga kao i dosad, ispuštali na momente i u valovima ustajali zrak, podupirali novim zaduženjima…
Što je tu je. Gospodin Alvarez očito nije mogao i smio raditi, kako on takve stvari i situacije inače rješava i dovodi u red, pa je časno napustio posao za koji je ovdje doveden. On je naime, trebao “pročešljati” poslovanje Agrokora, vladi i javnosti predočiti pravo stanje. To se očito nije smjelo saznati.
Vlada se uhvatila u koštac s ovim golemim i gorućim problemom. Donesen je Zakon o upravljanju kompanijama od sistemske važnosti, što je od javnosti nazvan Lex Agrokor. Sada svi koriste taj termin. Vlada je postavila svojeg povjerenika, koji je u proteklih 100 dana stekao uvid u situaciju kompanije. Sada je uvjeren, kako je sam rekao na televiziji, da može izbječi katastrofu restrukturiranjem kompanije, odstranjivanjem bolesnog i jačanjem zdravog tkiva. Jako je dobro i humano, a stvara povjerenje, da su isplaćeni dugovi mnogim dobavljačima, naročito onim “malim” jer oni ne bi preživljeli bez tog novca.
Uz put, ministrica gospodarstva poziva nadležne državne institucije da se prime posla oko Agrokora, jer se toj kompaniji vodila “nezdrava i neprimjerena poslovna praksa” (Večernji list, 25.7. 2017.)
Sve je to razumljivo, lako shvatljivo i prihvatljivo, za prosječnog građanina Lijepe naše. Nerazumljivo, neshvatljivo i neprihvatljivo je da vlada ne dopušta osnivanje povjerenstva za Agrokor, od strane sabora. Uopće nije bitno, niti važno, tko je takvo povjerenstvo predložio. I zahtijeva ga. Pale su i neke ucjene u vezi toga. Dovedeno je osnivanje povjerenstva za Agrokor u paralelu s izborom sudaca u Ustavni sud. Ne kužim, ali nema veze. Jedno nema veze s drugim ili možda ipak ima? Jedno i drugo nije dobro ni za koga, najviše za vladu. Stječe se dojam da nešto skrivaju, odnosno da ne žele otkrivanje cjelojkupnog poslovanja Agrokora, pojedinih ortaka u tom poslovanju, njihove uloge, doprinosa i “zasluga” za ovu poslovnu katastrofu.
Napuhavanje balona
Najmanje veze i “zasluga” za krah Agrokora, kao i za njegov dosad neviđeni uzlet i ekspanziju ima aktualna vlada. Tu su sudjelovale sve protekle vlade i vlasti, proporcionalno duljini vremena svojeg vladanja od ranih 90 -tih do sloma, ovog proljeća.
Ovo je jedinstvena prilika da se takvom poslovanju jednom zauvijek stane na kraj, da se otkriju. prokažu, pokažu i sankcioniraju svi oni visoki državni dužnosnici koji su doprinijeli napuhivanju ”balona”, zvanog Agrokor, za svoju korist i za korist političke stranke kojoj pripadaju.
Nisu samo neke osumnjičene i kazneno gonjene tvrtke novčano “pomagale” u izborima parlamentarnim i lokalnim, naročito zagrebačkim. Najviše daje onaj tko najviše ima, a ima zahvaljujući benevelentnoj politici, koja žmiri i pušta otvorene ruke pojedinim vlasnicima i gospodarstvenicima u poslovanju.
Sigurno je da najveću krivicu snosi vlasnik, ali kriv je i onaj, koji “drži lojtre”.
Zbog “držanja lojtri”, kriza u Agrokoru će malo dulje potrajati i imati odjeka i značajnih posljedica, u gospodarstvu i financijskom poslovanju banaka u Republici Hrvatskoj, što će se negativno odraziti na pojedinca i cijelo društvo. Polugodišnji izvještaj ZABA-e pokazuje da im je dobit nakon oporezivanja, znatno manja, nego lani u isti vrijeme, zbog stanja u Agrokoru. Negativan utjecaj krize u Agrokoru najvila je HNB, odnosno guverner. Doći će do pada dobiti na razini sustava.
To je samo početak. Svakim danom se otkriva nešto novo, što samo potvrđuje netransparentnost poslovanja, veliku umreženost i višestruke propuste svih mogućih institucija koje imaju pravo i dužnost nadzora nad poslovanjem tvrtki, kompanija i korporacija. Očito je da su te institucije zakazale. Njihova odgovornost je ogromna. Čovjek, običan građanin, koji u znoju lica svoga zarađuje kruh svakidašnji se zapita, tko je tu koga štitio i zašto? Zapravo, najveće je pitanje, tko koga štiti danas direktno ili indirektno. Štiti li se vlasnik, ili netko drugi. Odgovor nije kako se štite radnici i čuvaju radna mjesta. Bez radnika bi sve stalo, nikakava rekonfiguracija i restrukturinje ne bi bilo moguće. Ti radnici “proizvode” novac, kojim se saniraju dubioze, male, ali značajne. Svaka kuna iz Konzuma dobro dođe. Vlasnik je pametan i sposoban čovjek. Kako je znao i mogao stvoriti toliko carstvo znati će ga i braniti. Toga se boje neki bivši visoki državni i lokalni dužnosnici, jer dobro znaju zašto su skretali pogledom, zašto su žmirili, zašto su šutjeli, a sve su dobro znali. Najgore je što su podržavali netransparetnost i upitnu zakonitost, nečijeg, bilo čijeg poslovanja. Nije Agrokor jedini slučaj, u ovoj državi,koji se mogao i smio, samostalno razvijati i širiti, bez nadzora. Svaki novac ostavlja trag, koji se može slijediti, vidjeti i spoznati tko je 90-tih bio bez ičega, praktički siromah u podstanarstvu, a danas je bogataš, među velikima čiji popisi povremeno izlaze u medijima. Svaka čast onima koji su svoj veliki imetak stekli na transparentan, pošten i zakonit način, pogotovo ako su uvečali dobiveno nasljedstvo. To je nešto sasvim drugo od onih koji su u tranziciji, na pokvaren i kriminalan način prisvojili državnu imovinu., koja je postal temelj za izgradnju “carstva”. S rukom na srcu, debelim zlatnim lancem s ogromnim križem na vratu, gromkom pjesmom o domovini, pri janjetinina eventima, na obolježavanju značajnih obljetnica, na svetištima i proštenjima, s barjacima i ostalim insignikama državnosti, dok porez plaćaju negdje na azijskom ili bahamskom otočju. Takvi maheri svoju nečasnu rabotu prikrivaju na razne načine. Vrlo učinkovit način su prave informacije, u pravo vrijeme, što znači kako treba imati imati svoje doušnike (ce) u svim državnim institucijama, naročito onima za nadzor, praćenje i sankcioniranje. Dođe li kakva dojava, protiv nekoga i nečega u poslovanju kojeg tajkuna ili tajkunčića, u vrlo kratkom vremenu stiže “gazdi” povratna informacija i on se prilagodi i zakamuflira sve negativno, ono za što je eventualno prijavljen. Osim toga takav maher, ima “svojeg” čovjeka svugdje pri vrhu, koji će tu opasnost ukloniti, radilo se o prometnom prekršaju ili milijunskim utajama. Nazove se određena osoba, koja zove drugu osobu i stvar rješena., u kratkom roku, na uobičajen način s filozofijom: “Ti meni, ja tebi.” Svi su takvi gazde, ne postoji u ovoj državi samo jedan Gazda.
Svako zato ima svoje zašto, uvijek i svuda. U tom krugu nema početka ni kraja. To je cirkulum vitiosis u vremenu i prostoru. Nije li vrijeme da se već jednom svi takvi ili slični krugovi prekinu. Ovo je samo jedan takav krug. Veliki je i gotovo neprobojan. Upravo bi zbog činjenja kako je ovaj krug neprobojan, trebao biti probijen, raskrinkan, sankcioniran i postavljen kao školski primjer drugima. Naime, dok su sve oči uperene na i u Agrokor puno malih “Agrokora” koristi situaciju, grabi u mutnom, posluje nezakonito, lifra imovinu u inozemstvo, ne plaća porez, manipulira sa zaposlenicima, dobavljačima … i u suradnji s ortacima vara državu.
Takvima bi već jednom trebalo stati na kraj. Pozdravljam istraživačko novinarstvo i čestitam istraživačkim novinarima, što prokazuju muljatore, lopove, prevarante, praktične domoljube i “velike” Hrvate, koji porez plaćaju u inozemstvu ili nigdje. T
