GLAVNE TEME

POSLIJE ATENTATA POBJEGLI U KONZULAT

9. ožujka, 2013.

Kako je u Frankfurtu ubijen Nikola Miličević otac petero djece

Tekst i snimci: Zoran Paškov, Frankfurt

ARD-ov  prilog “Hrvatska- sijene prošlosti” i te kako je uzburkao hrvatske iseljeničke vode, ali i njemačku policiju, kriminaliste i pravosuđe da konačno otkriju nalogodavce i počinitelje  20 nedužno ubijenih hrvatskih emigranata na teritoriju Njemačke u vremenu  od 1970. do 1990 godine. Ljubica Miličević supruga ubijenog političkog emigranta  Nikole Miličevića, koja je pred tv kamerama  za likvidaciju svojeg supruga kao glavnu figuru prozvala i optužila  Josipa Perkovića, tadašnjeg šefa hrvatske Udbe, već više od 30 godina živi u strahu, jer kako kaže, ubojice njezina supruga   ostale su nekažnjene na slobodi i odgovornim  dužnostima, i  nikad se ne zna kada se opet preko svojih produženih ruku mogu uhvatiti oružja i osvetiti obiteljima žrtava. S novinarima, pogotovo  našim  i ne želi imati posla, jer je vrlo oprezna i plaši se bilo kakvih podvala i eventualnih neugodnosti,  a puno je puta vidjela i doživjela da od pisanja nema ništa kada su u pitanju Udbina nedjela, jer su to su u Hrvatskoj agenti koji uživaju političku i zakonsku zaštitu.

-Evo prošlo je pune 33  godine da je  moj suprug ubijen, nadomak kućnog praga u Frankfurtu pod okriljem noći, a da do danas  nitko zato nije odgovarao. Često se pitam, kako je to moguće? Zaista je  žalosno da i danas, eto nakon 33 godine ne  postoji dobra volja da se otkriju počinitelji tog i drugih zločina UDBE u Njemačkoj, bez obzira što Hrvatska uskoro postaje članica Europske unije, kada će se mnoge stvari trebati razjasniti. Nakon svirepog ubojstva mojega  supruga kada su ga nepoznati počinitelji ubili pod okriljem noći te 80-ete godine  ostala sam samohrana majka sa petero male djece. Možete zamisliti kako sam se tada osjećala i vjerujte mi svih ovih godina nitko nas  sa hrvatske strane, a niti od vlasti  nije pitao,  kako smo, kako živimo i kako se osjećamo, a suprug mi je položio  život za Hrvatsku. Otada ne idem među naše ljude ovdje u Frankfurtu, pa ni u Hrvatsku katoličku misiju. Jednostavno nakon tog događaja  okrenula sam se  Nijemcima, jer tada mnogi  s naše strane nakon ubojstva mojega supruga  nisu htijeli imati posla s nama, jer nas je Udba bila proglasila teroristima, a mnogi koji su nas poznavali tu su njihovu podvalu  prihvatili. Možete zamisliti kako smo se osjećali, a posebno maloljetna djeca koja su jedno drugome bila do uha. Na svu sreću kada danas gledam sva su nam djeca stala na noge i lijepo se snašla. Njemački prijatelji su nas jako lijepo prihvati i pomogli  mi da u tome svemu izdržim, zbog čega sam im danas  jako zahvalna. Razočarana sam sa pravdom koja ne stiže, a i našom politikom kojoj su puna usta demokracije, a ne žele surađivati sa njemačkim istražiteljima  i pravosuđem u rasvijetljivanju ovog  našeg i drugih slučajeva nedužno ubijenih ljudi. Da su htijeli, mislim da su to već do sada trebali riješiti  i otkriti počinitelje i nalogodavce koji su ubili mojega supruga samo zato što je volio Hrvatsku i bio domoljub. Iskreno rečeno, i danas se plašim o tome pričati-kazala nam je u telefonskom razgovoru supruga pokojnog Nikole Miličevića, koja se ovih dana zbog dirljivog ARD -ovog priloga našla u centru pažnje i velikog interesa medija. No, ipak susret s nama na vrlo pristojan način je izbjegla, jer kako kaže ne želi se s nikim susretati bez svojeg odvjetničkog tima Prtenjača, koji je vrlo angažiran i ustrajan da se rasvijetle mnoga ubojstva nedužnih hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj, koji su ljubav prema domovini i svoje pravo na demokratsko mišljenje platili preskupo-svojim životima, što jedno civilizirano društvo kao njemačko i EU ne mogu tolerirati.

MILIČEVIĆA ODRADILA MOSTARSKA UDBA

S time se slaže i jedan od poznatijih hrvatskih emigranata u Njemačkoj Gojko Bošnjak na kojega je više puta bio izvršen atentat, ali zahvaljujući samo sreći uspio je izvući živu glavu i preživjeti sve Udbine podvale.

– Ja sam o tome već puno puta javno govorio i sa odvjetničkim timom pokrenuo incijativu da se Josipu Brozu oduzme orden počasnog njemačkog građanina. No, do sada nije bilo dobre volje da se sva ta Udbina ubojstva rasvijetle. Ipak vjerujem da će se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju dogoditi tražena uhićenja 11 udbaša koje njemački Bundeskriminalamt u Munchenu tereti za umješanost u likvidacije nedužnih ljudi i za čije privođenje postoje uhidbeni nalozi. Ja sam spreman o svemu govoriti i svjedočiti. A što se tiče ubojstva Nikole Miličevića Bebana, mogu kazati kao i svi oni koji su ga poznavali da je to bio jedan krasan čovjek i domoljub koji ne bi mrava zgazio. U vezi njegova ubojstva na kućnom pragu u Frankfurtu sve se zna, počevši od toga tko ga je pratio, čekao u autu i likvidirao.  Njega je “odradila” mostarska Udba koja je u Frankfurtu tih dana boravila  sa svoja dva člana. Hrvatska nema interesa i ne želi isporučiti Udbaše jer su na tim mjestima ostali  oni koji su samo preokrenuli kapute, a to znači isti ljudi. Ipak morat će se to našim ulaskom u EU riješiti-kaže nam Gojko Bošnjak, koji je jedan od rijetkih koji se ne plaši javno govoriti o nedjelima bivše jugoslavenske tajne policije, zbog čega mu se naveliko prijetilo i uvijek je bio na nišanu Udbinih agenata.

SLOVENCI PREDALI SVOJE DOKUMENTE O UDBI          

Bliski prijatelji i poznanici obitelji Nikole Miličevića koji su vašeg reportera  odveli do njegovog vječnog počivališta na glavnom frankfurtskom groblju, koji kite i posjećuju svih ovih godina, o Nikoli uglas pričaju kao izuzetno dobrom čovjeku, otkrivajući i najsitnije detalje njegove likvidacije prije 33 godine koja se dogodila u Frankfurtu, u Ostendstrasse, kada je Miličević došao pred ulaz u svoju zgradu gdje je stanovao sa obitelji.

Kažu prije toga je bio sa prijateljima u restoranu “Slavonske noći” u Gutleutstrasse, u središtu grada, gdje su ga Udbaši pratili i već imali na nišanu. Navodno Miličević je životom platio i zbog svoje navike da se u automobilu uvijek vozi sam, jer Udba mu je neprestano željela ubaciti svojega čovjeka. Ubojice su ga te večeri pratile i naprosto  pred stanom  na brzinu  izrešetale sa oružjem na kojem su imali prigušivače, a onda su se još brže sklonili u zgradu ondašnjeg Generalnog konzulata SFRJ, nadomak ZOO, gdje su dobili svu potrebnu zaštitu jugoslavenske diplomacije.

Kako kaže jedan od bivših obaviještajaca, sreća u nesreći je, za rasvjetljavanje ovog i drugih ubojstava hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj,  što su Slovenci svu dokumentaciju svojeg odijela  Udbe njemačkim istražiteljima već prije predali, a koja do najsitnijih detalja   otkriva  sve počinitelje ovog i drugih zločina u Njemačkoj.

Sve drugo je sada stvar policije i pravosuđa Njemačke i Hrvatske koja je na pragu ulaska su EU i sigurno joj je u interesu da se dokaže kao zemlja vladavine prava, koja neće ničije prljavo rublje gurati pod tepih. A i ona stara narodna ireka  zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju, budi nadu u  poštenje i Božju pravdu!