Nedavni sprovod cijenjena, dugogodišnjega sisačkog paroha, protojereja stavrofora Petra Oluića na groblju Viktorovcu. Ondje se u toj tužnoj prilici uz desetke srpskih pravoslavnih svećenika i monahinja (iz novoga manastira sv. Jovana, Jasenovac?) našao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije (Perić), koji je oproštajnu besjedu – baš kao u Čačku – održao na srpskom jeziku, punom arhaizama. Za razliku od srpskih popova, koji se u Hrvatskoj ponašaju kao da su u Pomoravlju, vlasnici internetskih portala i njihovi novinari ne drže obveznim prevoditi tekstove i koristiti isključivo materinski, standardni hrvatski jezik
Napisao: Josip Frković
Da nasljednici “balkanskoga kasapina” Slobodana Miloševića – Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Aleksandar Vulin, odreda osvjedočeni četnici ratni gubitnici – ne odustaju od izjednačavanja krivice za rat devedesetih i proglašenje građanskim, na našoj strani apsolutno neželjeni i promašeni predsjednik države Zoran Milanović nastavlja s verbalnim ratovanjem protiv neistomišljenika počam od junačkih hosovaca Jasenovca i onih u “Bljesku”. Najavljuje k tome i nove dvojezične/dvopisamske ploče Vukovara. Oni iz Beograda, k tome, nastoje nesrbe u “regionu”, očekivanoj, mirnodopskoj zamjeni za novu jugodržavu s velikosrpskom dominacijom, u svakoj prilici posrbljavati svojom (br)ekavicom i ćirilicom. Mnogo je primjera tome, osobito u agencijskim vijestima koje iz Srbije i BiH velikosrbi i srbofili plasiraju u medijima Vučića i Dodika “Laktašenka”. Transmisija takvoj praksi je svakako i Google.
Da hrvatska “nenarodna vlast Andreja Plenkovića”, što bi rekao komentator, Ivica Granić, olako prelazi preko nepoštivanja službenoga hrvatskoga jezika suverene države Hrvatske, svjedoči i nedavni sprovod cijenjena, dugogodišnjega sisačkog paroha, protojereja stavrofora Petra Oluića na groblju Viktorovcu. Ondje se u toj tužnoj prilici uz desetke srpskih pravoslavnih svećenika i monahinja (iz novoga manastira sv. Jovana, Jasenovac?) našao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije (Perić), koji je oproštajnu besjedu – baš kao u Čačku – održao na srpskom jeziku, punom arhaizama. Za razliku od srpskih popova, koji se u Hrvatskoj ponašaju kao da su u Pomoravlju, vlasnici internetskih portala i njihovi novinari ne drže obveznim prevoditi tekstove i koristiti isključivo materinski, standardni hrvatski jezik.
Porfirije, “pevač ravnogorskih budnica”
“Može neko biti hrišćanin, može biti sveštenik, ili episkop, ili poglavar Crkve, a da često postupa suprotno onome na šta poziva Hristos. Otac Petar je, pak, čitavim svojim bićem bio sveštenik i, kao takav, znao da Crkva u ovom svijetu postoji da bi davala smisao i smjernice postojanja, da bi sabirala u Hristu i Hristom pobjeđivala svaku distancu, a ne polarizovala u dnevnopolitičke svrhe”, rekao je prema izvješću ZLJM-a mitropolit.
Spominjući mnoge ljudske i svećeničke odlike pokojnika, sve je to izgovorio usred Zagreba službujući episkop pravoslavni, srpski vladika, kojem, tamošnji i ini Hrvati ne zaboravljaju videom zabilježene “četničke pesme” iz Chicaga “Šta se ono na Dinari sjaji, vojvodina kokarda na glavi”. Možda je i to jedan od konkretnih rezultata najnovije Plenković-Pupovčeve hrvatsko-srpske pobjedničko-gubitničke političke koalicije. Koalicije, kojom se hrvatski ratni pobjednici mirotvorno s milosrđem priklanjaju pomirbi u kojoj agresorska pobijeđena strana još nije izgovorila žaljenje i ispriku za počinjene zločine i milijardama teška razaranja.
Zabranjeni inicijal U
Da je rečeni episkop Porfirije davnih prijeratnih godina bio na današnjoj dužnosti u suverenoj “državi gostovanja” 428 parohija pravoslavne crkve, zasigurno bi i on na strani svojih velikodržavnih poluga Jugoslavije javno prosvjedovao protiv tada opasne i neslužbeno zabranjene tiskarske prakse početnoga velikoga latiničnoga slova inicijala U na početku novinskih tekstova. I dok se mnogi stariji novinari Siska sjećaju skandalozne afere iz tiskare “Vjesnika”, gdje je na naslovnici sisačkoga “Jedinstva” u montaži teksta zagubljeni i potom snimljeni inicijal U osvanuo na lijevom rukavu poručnika jna Labudovića i naslovnice tjednika… Da velikosrpske revizorske pozornosti i napetosti protiv većinskih žitelja u Hrvatskoj poslije toliko desetljeća ipak popuštaju, svjedoči i izvješće “Novosti”, nasljednika jednako zloglasnoga međuratnoga “Srbobrana” i njegova trenutnog nakladnika Milorada Pupovca, koje počinje s verzalnim, tri cicera visokim U. A to nevino slovo, dakako, od 1945. simbolizira Hrvatima tendenciozno pripisano ustaštvo i genocidnost svojstvenu upravo manjinskim Srbima. Što je najgore nikad u povijesti zajedničke države druge Jugoslavije nikom od hrvatskih jezikoslovaca, političara i akademski obrazovanih građana nije palo na um zabranjivati veliko latinično slovo Č kojim počinje pojam zločinačkoga ravnogorskog četništva. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.