I Zagreb podržao prosvjede u New Yorku
Piše: Roko Šikić
Hrvatska je postala dijelom velikog globalnog prosvjeda koji se u subotu održava u gotovo tisuću gradova u oko sto zemalja. Građani su s trgova nekoliko hrvatskih gradova, pa tako i s glavnog trga Zagreba, pokazali svoje nezadovoljstvo načinom kojim si je uzak krug ljudi omogućio bogaćenje na račun većine građana naše predivne i perspektivne zemlje. Prije prosvjeda postavljana su mnoga pitanja, sam prosvjed najjači i najutjecajniji mediji držali su u prostoru koji su mogli kontrolirati, a poneki od njih su se upustili i u pokušaje moderiranja događanja stvaranjem antagonizama unutar kruga organiziranih skupina za koje su očekivali da će se uključiti u prosvjede. Malu je nedoumicu izazvala činjenica da se do samog prosvjeda nije javno znalo tko su organizatori protestnog skupa, iako je sasvim jasno da je svako događanje moralo biti prijavljeno, a i osobe koje su odgovorne za tijek zbivanja. Ljudi koji su na sebe preuzeli tu odgovornu ulogu i dalje žele ostati donekle anonimni jer sebe ne doživljavaju kao vođe, već isključivo kao dio globalnih kretanja i promjena koje nesumnjivo dolaze. Kotač povijesti se kreće, a očito je da je skrenuo iz tračnica koje su stavili oni koji pokušavaju povlačiti konce svijetskih zbivanja.
IMPRESIVNO MIRNO
U nekoliko rečenica, još vruće glave od rečenica koje su izgovorene na prosvjedu, ali nakon prospavane noći i dovoljno trezvene glave da bismo mogli donijeti objektivne zaključke, napraviti ćemo mali rezime događanja, koji bi mogao postati gruda što će pokrenuti lavinu nezadovoljstva. Svaki organizator, a jednako tako i sudionici skupa poput ovoga, postavlja si pitanje o uspješnosti događanja. Isto pitanje postavljaju i oni koji zbivanja prate udobno smješteni u naslonjače, dovodeći se u poziciju da netko umjesto njih, vođen svojim interesnim i profesionalnim kriterijima, izvuče ono što procjenjuje kao poruku skupa. Za objektivnu procjenu je potrebno postaviti kriterije koji nisu relativni, a u ovom slučaju to su odaziv, kvaliteta govornika, kvaliteta poruke koja je odaslana, rezultat koji je postignut i, dakako, činjenica da je skup prošao impresivno mirno.
Popis kriterija uspješnosti završili smo nečim što je apsolutno mjerljivo i uređeno zakonom. Naime, red i mir nisu kategorije koje su prepuštene slobodnoj procjeni organizatora i sudionika, a niti procjeni objektivnih i onih manje objektivnih medija. Red i mir su nešto za što su zaduženi organi državnog aparata, koji su na skupu bili prisutni. Bilježili su svaki pokret, svako lice, svaku izgovorenu riječ. Po završetku skupa pohitali su napisati izvještaje i konzultirati se trebaju li protiv nekoga podnijeti prijavu, treba li nekoga goniti po službenoj dužnosti, smiju li dozvoliti da pobune ovaca postanu praksom. Koliko znamo, nikakve prijave još nisu napisane, no to ne znači da neće biti. Ne vidimo ni razlog za njih, no „optika“ s kojom si oni pomažu sagledati stvarnost drugačija je od našega kuta gledanja na iste stvari, odnosno kuta ljudi koji ih plaćaju i za čiju sigurnost se brinu. Za sada možemo zaključiti da je u sigurnosnom smislu skup bio apsolutno uspješan.
Svi ostali kriteriji ulaze u teoriju relativnosti. Uvijek će biti onih koji očekuju više i bolje, ali je malo onih koji su se i sami upustili u organiziranje nečeg sličnog, a još manje je onih koji su na svojem prvom pozivu sugrađanima ostvarili više. Kao čelni čovjek pokreta koji je u istim uvjetima potpune improvizacije na ulicama Splita organizirao dva prosvjeda na kojem je sudjelovalo daleko više sudionika, uzimam si za pravo da dajem ocjene ovakvog događanja. Konstatirat ću da je prosvjedni skup bio apsolutno uspješan.
POKRENUTI JAVNU RASPRAVU
Organizatori događanja, iako potpuno neiskusni u onome što su radili, skup su pripremili u fantastičnoj sprezi virtualne komunikacije putem društvenih mreža i direktnog kontakta s organiziranim skupinama čiju su pomoć i sudjelovanje očekivali. Zahvaljujući kvalitetnoj komunikaciji u pripremi događanja, organizatori su uspjeli na margine događanja odgurnuti taštine svugdje prisutnih „dežurnih govornika“ i njihovu potrebu za samopromocijom. Naravno da nije moguće, a nije ni potrebno uravnotežiti poruke koje govornici prenose prisutnima. Direktna demokracija, koju kao svoju nit vodilju ističu organizatori prosvjeda, trebala bi omogućiti pravo svakome da iskaže svoj stav i mišljenje, a to je na ovom protestnom skupu postignuto. Govornici su današnji trenutak u kratkim obraćanjima analizirali svatko iz svojeg kuta gledanja, no svi su u jednom stavu jedinstveni. Imamo pravo i dužnost utjecati na sadašnjost i svoju budućnost. Bankarsko-korporativni utjecaj na marionete koje sebe nazivaju „političke elite“ izrugivanje je i zloupotreba demokracije i neodrživo stanje. Rješenje za izlazak iz zatvorenog kruga sigurno neće doći s Markova trga. Najvažniji zaključak protestnog skupa je da će se upravo na središnjem trgu glavnoga rada Hrvatske pokrenuti opća javna rasprava, po plenumskim načelima, koja u konačnici mora iznjedriti rješenje.
Možda ovaj zaključak nekome zvuči utopistički, možda će netko procijeniti da je riječ o demagogiji ili pokušaju nekog vanjskog utjecaja na događanja i budućnost Hrvatske, no jedini ispravan način je pitati ljude što misle i kod njih izazvati potrebu da svoje mišljenje iskažu. Neka ga kažu jasno, gledajući ljude u oči i neka pokušaju pronaći podršku svojoj ideji i razmišljanju. Trg bana Josipa Jelačića, i svi glavni trgovi gradova Hrvatske i svijeta, otvorena su mjesta za sučeljavanja stavova. Zatvorene stranačke tribine, sastanci iza zatvorenih vrata između vlasti i oporbe i tajni sastanci pojedinaca i grupa koji pokušavaju krojiti našu sudbinu postaju stvar prošlosti.
Najveća i najznačajnija poruka sudionika prosvjednog skupa je „I nas se pita, imamo što za reći i nećemo šutjeti! Sami ćemo odlučiti o svojoj sudbini! Odlučit ćemo o svojoj sudbini, ali i sudbini svih onih koji, zloupotrijebivši svoje ovlasti, rade na štetu javnog dobra i ljudi koji su im ukazali povjerenje.“
Ova poruka će se pokušati relativizirati na svim razinama, no istina se teško skriva i uvijek pronalazi put da dođe do uha, srca i uma onih koji misle svojom glavom. Sljedeći skup, sazvan po plenumskim načelima, bit će sljedeće subote i uopće ne sumnjamo da je kotač povijesti krenuo u drugom smjeru. Smjeru koji nije po volji dosadašnjim moderatorima globalnih zbivanja.
4 komentara
Uskoči u raspravuKoja je poruka skupa u Zagrebu?
Odličan članak, odličan prosvjed. Nije mlako, iako bi se iz mirnoće to dalo iščitati.
Riječ je o pokretu glasa naroda, a diskusija je tek krenula.
Sve je to nekako mlako i bez cilja…