U svom rodnom selu Slivno pokraj Imotskog, u nedjelju, 6. rujna, u krugu obitelji, pokopan je Ante Glibota, koji je umro u Parizu 28. kolovoza 2020.
Riječ je o iznimnom hrvatskom domoljubu, koji je čitav svoj život utkao u doprinos stvaranja hrvatske države.
Bio je najmlađi u grupi lučonoša i posljednji preživjeli iz grupe hrvatskih intelektualaca zatvorenih i optuženih za kontrarevolucionarnu aktivnost 11. siječnja 1972. u zajednici sa Tuđmanom, Veselicom, Pavletićem, Gotovcom, Đodanom, Šošićem, Komaricom, Ivičevićem…grupe kojoj su mediji dali sa pravom ime ¨Apostoli hrvatske državnosti“, koja je na određen i precizan način već tada od davne 1968-1972 trasirala natpisima, riječju, intelektualnim zanosom i akcijama što su temeljna stremljenja i interes hrvatskog naroda: hrvatska državna samostalnost! To su ciljevi koje je hrvatski narod potvrdio i kroz pravedni Domovinski rat, izvojevaši nakon agresije JNA i Srbije pobjedu nad srpsko-četničkom soldateskom.
Svojim perom i rječju oštrim sintetičkim zapažanjima, svakim je danom ukazivao na temeljne probleme hrvatskog društva, imajući uvijek u vidu javni interes iznad onih partikularnih ili interesnih grupa, pa je i na taj način pokazivao svoj permanentni interes za temeljna nerazrješena pitanja i zavrzlame, novostvorene hrvatske države, ali istovremeno ukazivao i na moguća rješenja izlaska iz krize i postavljanja čvrstih temelja za hrvatsku državnu budućnost.
Od 2016. Ante Glibota je bio i potpredsjednika Europske Akademije Znanosti Umjetnosti i Književnosti (EASAL), iz Pariza, čiji je bio redoviti član od 2004. godine i dopisni član od 1986.
Dobitnik je više odličja i priznanja, a predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata dodijelili su mu (2012.) u Zagrebu i Veliku zlatnu plaketu- Da se ne zaboravi te priznanje Osoba godine (2017.).
Mladen Pavković T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.