GLAVNE TEME

PLOVIDBA OD FRANKFURTA DO SPLITA

26. srpnja, 2013.

Željko Vuko namjerava isploviti 5000 kilometara

Napisao i snimio: Zoran Paškov, Frankfurt

Četrdesepetogošnji Splićanin, Željko Vuko u čast ulaska Hrvatske u Europsku uniju otvara novu zanimljivu prometnu destinaciju između Njemačke i Hrvatske, koja će možda u budućnosti postati prava atrakcija za brojne naše turiste, posebno nautičare koji nam stižu iz Njemačke i susjednih zemalja EU.  Željko, kako je otkrio njemačkim medijima, kreće na put koji je dugačak 5000 kilometara, svojom pet metara dugačkom brodicom, a otisnut  će se rijekom Majnom iz Frankfurta, zatim blizu Nürnberga priključiti u Dunav i krenuti prema Bratislavi, Beču, Budimpešti i Vukovaru, u kojemu će se koji dan odmoriti i posjetiti njegove znamenitosti.

 -Nakon Vukovara nastavit ću putovanje Dunavom kroz Rumunjsku, Bugarsku, Srbiju, a onda preko Grčke i Crne Gore, do Dubrovnika i Splita. Svojim brodom iz Frankfurta do Splita planiram putovati nešto više od mjesec dana i dnevno prelaziti cca 200 kilometara. To me veseli i odmara – otkriva neobični hrvatski pustolov novinarima svoju story, ne skrivajući kako je u životu naučio uživati nakon što je 1999. godine uspješno prebolio teški karcinom na mozgu. Otada kaže na život gleda posve drugačije.

– Do Hrvatske i Splita planiram putovati više od mjesec dana i prijeći oko 5000 kilometara. Nije mi to nikakav problem već veliki životni gušt koji tek sada, kada sam svoj gazda, mogu ostvariti. Ma mislio sam krenuti još prije dva miseca i doći u Hrvatsku, u Split na dan njezina ulaska u Europsku uniju, ali eto oteglo se, imao sam drugih obaveza. A prijatelji uvijek pitaju: Željko kad krečeš? Ma ne bojte se, idem ovih dana, javit ću vam se kad isplovim iz Frankfurta-  započinje svoju zanimljivu pustolovnu priču četrdesetpetogodišnji Splićanin, kojega su roditelji, koji su bili gastarbajteri, u Njemačku doveli 1976. godine. Nije mu to onda lako palo odvojit se od svoje Dalmacije, gdje je u Varošu, u Plinarskoj prohoda, a kasnije u Podstrani, u Strožancu, gdje imaju kuću, kad bi dolazili ljeti zavolija more i brodice. Tako je sve počelo.

PROMIJENILA GA BOLEST

-Sićan se još ka mali uživa sam se voziti brodom, a onda kad su došli Nijemci  sa njihovim gliserima, onako sam se oko njih uvijek zna zaigrati, gledati i motati, pomoći im privezat glisere, očistiti im dno broda, i tako je počela moja velika ljubav prema moru i brodovima, koja se kasnije nastavila ovdje u Njemačkoj. Kada sam tu završija školu za elektrotehničara zaposlio se, a kasnije i vodio vlastitu tvrtku. 1995. godine kupio sam malo jači brod Schatland sa motorom od 280 KS. S njime sam se mogao otisnuti i na malo dalje relacije Rajnom do Koblenza, Mosela, Kolena, a Majnom do Aschaffenburga i dalje Regensburga, Ne želim nikakve obaveze na toj relaciji od Frankfurta, do Splita, gdje ima puno lijepih gradova kroz koje ne planiram samo proći, već na kratko stati, prošetati njihovim trgovima pogledati znamenitosti Passau, Beča, Bratislave, Budimpešte, Vukovara, Beograda, a onda dolje Constanz, Pireji, Bospor, Dubrovnik. Ima se i što vidjeti, zabilježiti i ovjekovječiti. U prosjeku mislim prolaziti 200 km na dan, ali opet sve ovisi o tim branama kojih na tom putu ima oko pedesetak i otežavaju mi plovidbu. Na svakoj toj brani čeka se otprilike oko pola sata. Prijatelji će me dočekati u Vukovaru, gdje planiram napraviti krati predah, a onda krenuti dalje put mora. Mnogi mi kažu, kako je putovanje kroz Rumunjsku, Bugarsku i Srbiju malo nezgodno, ali se nedam zaplašiti. Što se tiče same Njemačke i Austrije, tu nema problema. Svi učesnici u plovidbi su krajnje ljubazni i susretljivi, policija vrlo obazriva i profesionalna u svakom pogledu. Moj brod je dugačak 5 metara i ima 2 tone. Imam motor Volvo 20 KS, koji mi troši 3-4 litre na sat, pa je jako ekonomičan. Na gorivo i taksu noćenja u marinama planiram potrošiti oko 1000 eura. Mislim i malo razvući jedro kada se za to ukaže prilika, pa i šparat gorivo ka pravi Švabo. 

KAVA U BEOGRADU

Obećao sam i jednoj mojoj prijateljici Višanki, koja živi  u Beogradu, fermat ću da malo prođiramo i popijemo piće. Tamo nisam nikada bija, vjerujem bit će zanimljivo malo viditi i taj svit, možda i nešto kušat od njihove spize- nada se iskusni plovidbeni, ali ne samo morski već i riječni vuk.

Kaže svoj brod “Agrona” ovih dana naveliko glanca i sređuje, mjenja sajle, propelere, čisti dizne,  a nakon ove đirade  planira ga ostaviti zauvik u Splitu. A on se opet najkasnije prid Božić vratiti u Njemačku, malo zaradit pa opet điravati svitom. Ima se Željko i gdje zabaviti. U slobodno vrijeme, kojega ima napretek, gušta sa prijateljima zapivat. Već godinama je član pjevačkog zbora Hrvatske katoličke misije u Frankfurtu i dalmatinske klape “Ferali” koja razveseljava Nijemce i Hrvate.

 U svemu ga veseli što se njegov sin već vratio u Split i dolje ide na praksu u KBC, voli Dalmaciju i Hrvatsku.  Na kraju, kaže Željko i njemu je pun kufer puta i europskih strada. Sada kada je Hrvatska u EU moga bi se i on uskoro vratiti doma zauvik, jer šta je cili svit kontra Splita grada , Ajduka i njegove Dalmacije- ćakula često Željko i broji ure kada će sa svojim brodom zaploviti na do sada svoje najveće životno putovanje. Obećali smo, doći ćemo mu odrištiti barbetu na frankfurskoj rivi, nedaleko od gradske katedrale sv.Bartolomeja, gdje se uvijek moli Bogu da mu da snage za životne pothvate. A ovaj put i malo vitra u škinu da čim prije dođe do svoga Splita.