PISMO MILETA DEDAKOVIĆA JASTREBA U ZAGREB TRI DANA PRIJE PADA VUKOVARA 

PISMO MILETA DEDAKOVIĆA JASTREBA U ZAGREB TRI DANA PRIJE PADA VUKOVARA 

12. studenoga, 2020.

 

Snage i sredstva koje ste mi dodijelili za proboj puta i deblokadu puta Vinkovci-Vukovar (jedna brigada ZNG – 800 ljudi, od toga 400 pobjeglo). Bez oklopno mehaniziranih jedinica i bez mogućnosti vatrene pripreme i podrške, jer nismo imali granata i mina, bile su dovoljne za politički proboj, ali ne i za vojni- stvarni

Nemamo niti jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog štaba Vinkovci ne možemo dobiti. Zahtijevam da osigurate pristojan smještaj za one koji su osuđeni na smrt, a mi se nadamo da će barem dio njih preživjeti. Ovaj puta zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite, što ćete poduzeti u kontekstu spašavanja života i to HITNO, a što od mene očekujete i u tom kontekstu da mi date konkretne zapovijedi, snage i sredstva

Napisao: Mladen Pavković

Nekoliko dana prije potpune okupacije Grada Vukovara, Mile Dedaković Jastreb, 15.11. 1991., kao zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja, uputio je dramatični apel: predsjedniku RH, predsjedniku Vlade RH, Ministarstvu obrane, Glavnom stožeru HV, Ministarstvu unutarnjih poslova, predsjedniku Sabora, Crvenom križu Hrvatske i Caritasu.

Napisao je: „Borovo Naselje je u neprijateljskim rukama, osim dijela glavne ulice za koji očekujemo podatak još u toku dana, s obzirom na odnos snaga smatramo da će i taj posljednji punk pasti. 70 posto nepobjedivog Vukovara je u rukama neprijatelja. Imajući u vidu snage i sredstva s kojima branioci Vukovara raspolažu i čime raspolaže neprijatelj, očekujemo da u toku dana ili noći Vukovar doživi sudbinu Borova Naselja.

Snage i sredstva koje ste mi dodijelili za proboj puta i deblokadu puta Vinkovci-Vukovar (jedna brigada ZNG – 800 ljudi, od toga 400 pobjeglo). Bez oklopno mehaniziranih jedinica i bez mogućnosti vatrene pripreme i podrške, jer nismo imali granata i mina, bile su dovoljne za politički proboj, ali ne i za vojni- stvarni.

Osuđeni na smrt

Zahtijevam da spasite živote žena, djece i ranjenika, jer branioci Vukovara i Operativna grupa nemaju mogućnost da ih silom zaštite i spase. Također zahtijevam da nam HITNO uputite: uniforme, civilnu odjeću i obuću jer iz Vukovara i Borova Naselja pristižu ljudi, borci tj. oni koji se uspijevaju probiti do Vinkovaca, a iza kojih ostaju njihovi prijatelji u minskim poljima, ili kao žrtve mitraljeskih gnijezda.

Nemamo niti jedan komad odjeće, ni par obuće, a pomoć od Kriznog štaba Vinkovci ne možemo dobiti. Zahtijevam da osigurate pristojan smještaj za one koji su osuđeni na smrt, a mi se nadamo da će barem dio njih preživjeti. Ovaj puta zahtijevam da se konačno udostojite da mi pismeno odgovorite, što ćete poduzeti u kontekstu spašavanja života i to HITNO, a što od mene očekujete i u tom kontekstu da mi date konkretne zapovijedi, snage i sredstva.“

Ovaj apel objavio sam u knjizi Branka Borkovića-Mladog Jastreba „Rušitelj ustavnog poretka“ (Meditor, Zagreb, 1995., str. 53.), koju sam priredio i uredio.

Dedakoviću, koliko mi je poznato, ni nakon ovih teških riječi nije stigao nikakav odgovor!

Tri dana poslije-Vukovar je- pao, a srpski i ini četnici slavili su Pirovu pobjedu!

500, a ne 938

Odluka je donijeta: zbog korone ove godine u Koloni sjećanja u Vukovaru trebalo bi se nalaziti do 500 sudionika. To je epidemiološki okvir donesen u suglasju s vukovarskim i županijskim stožerom – rekao je Krunoslav Capak, ravnatelj HZJU-a.

Ekstremna ljevica, koja nikada nije dolazila na obilježavanje okupacije Grada Vukovara već se pobunila, jer i taj broj joj je prevelik, bez obzira što će svi na otvorenom nositi maske i držati razmak. Za njih bi bilo najbolje da nitko ne dođe, pa da oni mogu u „svom Vukovaru“ na miru plesati i igrati srpska kola.

Međutim, postavlja se pitanje: kako je odabran broj sudionika?

Zašto je istaknut broj 500, a nije recimo 938?

Ako se već mora ograničiti broj sudionika, onda neka dozvole da nas toga dana u ovom Gradu- Junaka u koloni bude – 938, koliko se na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata nalazi bijelih mramornih križeva!

Za svaku stradalu žrtvu srpske i ine agresije s mjesta masovne grobnice neka simbolično dođe tek (barem) jedan!

Na taj način podsjetit ćemo uz ostalo na najveću masovnu grobnicu u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, ali i postaviti vječno pitanje- zašto do danas nitko nije odgovarao i za ovaj strašan zločin? T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code