U svibnju 1945., navedimo da su partizanski likvidatori Ozne iz sela jasenovačke Posavine odveli tridesetak bolje stojećih seljaka, “vodeći ih na radove sječe ogrjeva i popravka željezničke pruge”, pa su sobom ponijeli i nešto hrane. Iz sela Lonje, na susjednom sisačkom području, odveli su i sedmoricu mještana toga naselja. Prilikom prelaska Trebeža, jedan je žitelj Lonje uspio umaknuti smaknuću. Vratio se u svoj lonjski dom. Šumska radilišta, međutim, ostali nesretni seljaci nisu ni vidjeli, nego su odmah odvedeni u kutinski zatvor Ozne, da bi 9. svibnja svi bili umoreni na obali rijeke Ilove
Napisao: Josip Frković
Nakon onoga na rubu šume Brezovice, u Novom Selu Palanječkom za oko šest tisuća pogubljenih hrvatskih domoljuba prilikom ulaska partizana 45. Srpske udarne divizije u grad Sisak 1945., te u prigradskom Crncu za 14 domobranskih ranjenika nasilno odvedenih iz sisačke bolnice, strijeljanih na desnoj savskoj obali i bačenih u rijeku, “Križ istine” i spomen-ploča postavit će se i u donjoposavskim selima, Preloščici, Kratečkom i Lonji. Humanu akciju obilježavanja desetljećima prešućivanih stratišta I grobišta na području Siska i njegove okolice provode članovi Ogranka “Hrvatskoga domobrana”, odnosno Županijskoga povjerenstva sa Sisačkom biskupijom i Sisačko-moslavačkom županijom. Obilježavanje će se sljedećih godina nastaviti i na petrinjskom, glinskom, kostajničkom, novljanskom, kutinskom i popovačkom gradskom području, te u općinama Topusko, Gvozd i Lekenik. Kad je riječ o Kratečkom, “Križem istine” obilježit će se stradanje sedmoro imućnijih seljaka toga sela i petorice iz susjedne Mužilovčice. Njih su 6. siječnja 1944., na sam blagdan Sveta Tri kralja, iz njihovih domova u šumski predjel Lonjskoga polja, Kostrinju, odveli (posavski ili moslavački?) partizani i ondje ih iz vatrenoga oružja ubili. Osam dana kasnije, njihova tijela i truplo seoskoga brijača, smaknuta od partizanskih terorista, pronađena su i pokopana na mjesnom groblju sv. Roka, svjedoči 93-godišnja Jaga Marić, čuvarica seoske filijalne crkve sv. Roka u župi sv. Mihovila u Preloščici.
Ubojstva u Lonjskom polju i kraj Ilove
Dugovječna je starica predstavnicima “Hrvatskoga domobrana” i župniku vlč. Damiru Cekoviću nedavno pokazala posljednja počivališta nesretnih Posavaca koja se nalaze uza samu ogradu groblja. Prema svjedočenju Siščanina Željka Krčelića, čiji je stric Vlatko bio također među spomenutim žrtvama prosječne životne dobi od 35 do 45 godina, 7. siječnja “klasni neprijatelji” s titovkama i petokrakim zvijezdama na kapama mučki su ubili i Tomu Borića, Tomu Cara (sinovac istoga imena je član “Hrvatskog domobrana” u Sisku), Stjepana Harijača, Ivana Krčelića, Grgu Grgurića, Roka Severa, Ivana Sučića starijega i mlađega, Ivana Bušića, Martina Sučića i Jašu Malovića. Gospodin Željko Krčelić u napisanoj izjavi potkraj 1999. navodi kako žrtve partizanskih zločinaca nemaju potomaka ili bliskih rođaka, ali je važno da se ovaj događaj o krvavu pohodu partizana JBT-ova “glumca” pamti i zadrži u trajnom sjećanju hrvatskoga puka.
Bestijalne metode narodne vojske
Što se tiče zločina godinu dana kasnije, u svibnju 1945., navedimo da su partizanski likvidatori Ozne iz sela jasenovačke Posavine odveli tridesetak bolje stojećih seljaka, “vodeći ih na radove sječe ogrjeva i popravka željezničke pruge”, pa su sobom ponijeli i nešto hrane. Iz sela Lonje, na susjednom sisačkom području, odveli su i sedmoricu mještana toga naselja. Prilikom prelaska Trebeža, jedan je žitelj Lonje uspio umaknuti smaknuću. Vratio se u svoj lonjski dom. Šumska radilišta, međutim, ostali nesretni seljaci nisu ni vidjeli, nego su odmah odvedeni u kutinski zatvor Ozne, da bi 9. svibnja svi bili umoreni na obali rijeke Ilove. Umrli su i bili potpuno unakaženi bez ikakve krivice na predjelu tzv. Pjeskare. O bestijalnim metodama “narodne vojske” navodnoga maršala svjedočile su hrvatskim viktimolozima Janica Jednačak, Ljubica Grgić i Luka Nikolić, svi iz Lonje. Svjedokinja Barica Krnic iz Zagreba je, opisujući zvjerstva nad truplima, navela kako rođaci i ona sama svoje najmilije nisu mogli ni prepoznati. Žrtve ovog zločina oznaša bile su i iz Drenova Boka, Puske, Krapja i Plesma, pokopani su na seoskim grobljima. T
