S obzirom na to: događanja o i oko HAZUDD-a valja kontekstualizirati završnom etapom nacionalno-političke integracije (NATIO CROATICA CLAVIS). Potonjoj – onkraj HAULIK-MAŽURANIĆEVE nacionalno-liberalne (koju prepoznaje i promiče Hazlerov HAZUDD) – na putu stoji nepropitana STROSSMAYER-RAČKIJEVA jugoklerikalno-boljševička baština (gdje se, nimalo slučajno, kao „strossmayerolog“, pojavljuje akad. Pečarić)
Napisao: Ivo Biondić
Znate, svi mi koji smo odrasli u komunizmu imamo jednog malog crvenog u svojim glavama. A znate, operacije na mozgu su vam najteže. I sam ponekad otkrijem da sam postupio onako kako diktira taj mali crveni. Onda odem pred ogledalo i pljunem u gada.
(Josip Pečarić, Trijumf tuđmanizna, Zagreb, 2003.)
1. Iako je primarno „matematičar“, akad. Josip PEČARIĆ – kako skromno zbori – „pomalo komentira politiku i povijest“.Njegovi su „tekstovi najčešće polemični“, za što „treba logika“. Znamo li „za neke kojima je logika jača strana od matematičara“? Dakako, takvih nema pa se, „ljudima se valjda sviđa logika u mojim tekstovima. Kažu da mi vjeruju.“
2. U tom nadmoćju mu „matematičke logike“ – očito u blizini „oca“ Dobrice ĆOSIĆA (gdje se kao beogradski đak formirao) – po koji put će lažno, do klevete uvjeravati HAZUD-ovo članstvo: kako je njihov glasnogovornik zapravo sveučilišno-znanstvena bitanga. Pritom, otvoreno se rugajući žrtvi, tragom mu opisane „logike“, posebno je trebalo diskreditirati Emila ČIĆA i Korneliju PEJČINOVIĆ, koji su jasno ukazali na duhovne izvore „pečarizma“.
3. S tim u svezi, prepoznat kao vođa utjecajna dijela “hrvatskih katoličkih intelektualaca” (Josip JURČEVIĆ) – uz (para)obavještajno-udbašku potporu – nimalo skriveno, „Dobrica” PEČARIĆ orkestrira HAZUD-ovom revolucionarnom preobrazbom (v. att.), gdje je kao zec iz šešira iznikao Josip STJEPANDIĆ, samoproglašeni „povjerenik“ Angele MERKEL.
4. Naime, uz pripremljenu listu „desnih“ akademika i očekivani support CRKVE U HRVATA (posebice, glede kontrole prispjeća novca iz dijaspore), „prika Stjepandić“ najavljuje odlučnu HAZUD-ovu borbu protiv “udbomasonerije” (= UM). I to, samo naoko paradoksalno, upravo njezinim sredstvima. O tome je na vrijeme alarmirao akademik Mirko VIDOVIĆ.
5. Međutim, ostaje problem što „Stjepandićev UM“ – žali se nepogrešivi „PEČARIĆEV logičko-matematički um” – „napadaju neki desničari kojima nije drag Tuđman, biskup Košić i Thompson“. Samim „monopolom” spomenutih i inih „nacionalnih ikona” (Gotovina, Blaškić, Praljak …), dakako, mahom se stječu „domoljubne referencije”.
6. Kako će, međutim, završiti priča sa STJEPANDIĆEVIM revolucionarnim preuzimanjem HAZUDD-a? Uz opisanu ubitačnu „matematičku logiku“ i samopokajni „deutscherov sindrom“ (v. moto) – svekoliku priču upravo simbolički obilježava PEČARIĆEV „mali crveni gad“. Naime, „gada“ nije teško prepoznati u funkciji prikrivene amnestije IDENTITETSKO ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE TITINA AKADEMIJA (IZOTA).
7. S obzirom na to: događanja o i oko HAZUDD-a valja kontekstualizirati završnom etapom nacionalno-političke integracije (NATIO CROATICA CLAVIS). Potonjoj – onkraj HAULIK-MAŽURANIĆEVE nacionalno-liberalne (koju prepoznaje i promiče Hazlerov HAZUDD) – na putu stoji nepropitana STROSSMAYER-RAČKIJEVA jugoklerikalno-boljševička baština (gdje se, nimalo slučajno, kao „strossmayerolog“, pojavljuje akad. Pečarić).
8. Ostaje pitanje, uz poslovični oportunizam i moralnu mrzovolju „prosječnih Hrvateka“, može li članstvo HAZUDD-a ostati po strani, glede mukotrpna rađanja „hrvatskoga političkog naroda“ ili, suvremeno, HRVATSKE NACIJE. Ista je, upravo tragom (J)HAZU-autoriteta – više od stoljeća talac velesrpskoga ključa (NATIO SERBICA CLAVIS), koji drži Milorad PUPOVAC, kao agens (o)pozicijske koruptivno-klijentističke nomenklature.
9. Sve u svemu – glede poznata uvida: kako je „nacija svakodnevni plebiscit“ (Ernest RENAN) – ipak, valja biti real-optimist. U tom dramatičnom ozračju: hoće li – glede si „malog crvenog gada“ – pokajno stati pred ogledalo i pljunut na nj, akademik Josip PEČARIĆ (samoironični „HAZU-ustaša“, a zapravo defensor IZOTA-e) autonomno će odlučiti. U svakom slučaju: ŽIVI BILI, PA VIDJELI?
STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI T
