Piše: Mladen Pavković
Predsjednik RH Zoran Milanović i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ponovno se ne mogu složiti oko toga tko će Hrvatsku predstavljati u svijetu, odnosno tko će biti novi veleposlanici, konzuli…
A onda se čudom čudimo kako se malo ili gotovo ništa ne zna o našoj državi, koja je stvorena u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.
U vrijeme propale Jugoslavije na ova mjesta gotovo da nije mogao nitko tko nije bio sudionik NOB-a, Udbaš ili prekaljeni komunist.
Međutim, iznimno je malo istinskih domoljuba (svaka čast iznimkama) koji su od stvaranja hrvatske države zauzeli neka važnija diplomatska mjesta.
Predsjednik RH ovih je dana rekao da ovog trenutka za veleposlanike ili konzule treba oko 90 ljudi, ali da ih – nema.
Kako nema?
Čovjek godine
Što se većina ne potraži među hrvatskim braniteljima, što nakon završetka Domovinskog rata nitko nije poslao na školovanje za diplomate one koji su branili i obranili, odnosno stvorili hrvatsku državu?
A veleposlanike i konzule može se potražiti i među onim uspješnim Hrvatima koji žive i rade u inozemstvu, od Australije Francuske do Kanade i Amerike.
Od većine takvih spomenut ćemo tek dva imena – Anton Kikaš i general Mladen Markač!
Kikaš živi i radi u Kanadi, a toliko voli svoju hrvatsku Domovinu da svaki tjedan uređuje i tv-emisiju o Hrvatima u Torontu, koju gleda najmanje milijun ljudi!
Pored toga, u Kanadi je proglašen i „Čovjekom godine“!
Bio je i sudionik Domovinskog rata, a svojedobno ga je odlikovao i visokim državnim odličjem predsjednik RH!
O generalu Mladenu Markaču sve se zna.
Pa, kako onda „nema“ diplomata?
Inače, za image hrvatske države u svijetu najviše je dosad učinio (gotovo kao svi diplomati!) nogometaš Luka Modrić, što će reći da je on najveći „veleposlanik“ hrvatske države!
Strašni zločini u Morinju
U vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata srpski i crnogorski agresori na Republiku Hrvatsku otvorili su više logora u kojima su mučili i ubijali hrvatske branitelje i civile.
Jedan od najgorih logora bio je onaj u općini Kotor, Morinju, (Crna Gora), koji je djelovao prije 34 godine, a kojeg su osmislili pripadnici bivše zloglasne Jugoslavenske narodne armije (JNA).
U ovaj logor dovedena su i 292 hrvatska branitelja i civila, pretežno s dubrovačkog područja.
Za strašne zločine koji su tamo učinjeni, dosad su osuđena tek četvorica JNA-zločinca, i to na simbolične kazne, ukupno na 12 godina zatvora. Kako su to smiješne kazne, dovoljno se sjetiti osude hrvatskog branitelja Veljka Marića, koji je svojedobno u Beogradu za nedokazano ubojstvo jednog srpskog civila dobio 12 godina robije, koju je odslužio u Srbiji i Hrvatskoj, a o čemu sam objavio i dvije knjige, pretežno s dokumentima s montiranog suđenja.
Crna Gora, kao agresor, dosad je Hrvatskoj platila ratnu odštetu i to za svinje koje su njihovi „ratnici“ poklali na dubrovačkom području, a sada je navodno pri kraju dogovor oko isplate odštete i logorašima iz Morinja.
Ova odšteta, ako je stvarno bude, jer se jedan dio crnogorske javnosti tome protivi, nažalost doći će prekasno za neke hrvatske branitelje i civile koji su stradali u ovom logoru, a u kojem je bio i Damir Kos, koprivnički dragovoljac, koji je umro.
Ovaj mladi branitelj prvo je bio pripadnik slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade (1991.), a potom je dragovoljno otišao na slavonsko ratište, gdje se borio i bio lakše ranjen, pod zapovjedništvom generala Branimira Glavaša. Još mu osječke rane nisu zacijelile, a već ga je put odveo na dubrovačko ratište, na koje je otišao, krajem listopada 1991., u sklopu konvoja Libertas, koji je među ostalim predvodio i prof. dr. Zvonimir Šeparović. Kad su pod dramatičnim okolnostima stigli u Dubrovnik, Kos se odmah prijavio u tamošnju hrvatsku vojnu postrojbu, koja je ratovala protiv Crnogoraca i zločinačke JNA.
Pričao je kako nisu znali da se iza jednog brda nalazi veća skupina pripadnika zloglasne JNA, a da se on u jednom trenutku našao u „sendviču“, između agresora i hrvatskih branitelja te da je tom prigodom teško ranjen i da ga je izvukao jedan pripadnik JNA, koji ga je pod kišom metaka odvukao na crnogorsku stranu. Nu, umjesto da mu pruže pomoć, onako jadnog i ranjenog otpremili su ga u Morinje, gdje su ga sa skupinom drugih zarobljenih Hrvata bacili u kontejner za smeće! U kontejneru je u ranama i boli proveo tri ili četiri dana, a možda i više. Nakon toga su se srpski “vojni” liječnici (“mesari”) smilovali i rekli: „Ne isplati se trošiti anestezija za ustaše“!
Ako je u vrijeme operacije “pisnuo” dobio je pendrekom po glavi. To je bila “anestezija”! Svakodnevno su ga tukli i maltretirali kao i ostale zarobljene hrvatske branitelje i civile, od kojih su neki, poput njega, ostali teški invalidi, a bilo je i onih koju su i umrli od mučenja. Teško ranjen, krećući se štakama, razmijenjen je u prosincu 1991., pa se ponovno našao u rodnoj Koprivnici, gdje je i umro, nakon duge i teške bolesti.
Za njega, bilo kakva odšteta, ako je i bude, stići će prekasno, a pored toga ovim ljudima, koji su prošli pakao Morinja, nikakva odšteta ne može nadoknaditi. boli i patnje.
Žalosno je i jadno što su pripadnici zloglasne JNA izbjegli kazne, a još je gore što se o njihovim zvjerstvima, osobito u Vukovaru i Škabrnji više i ne govori, a ni ne uči u školama.
S obzirom da je JNA ratovala na strani Srbije i Crne Gore na odgovornost bi se trebalo i moralo pozvati i vodstva tih država, ali tko će još zbog toga tjerati mak na konac.
Međutim, crnogorski političari i politikanti smatraju da njihova država ne snosi odgovornost za napade na Dubrovnik, odnosno Hrvatsku, jer ova „mala republika nije bila ta koja je u ono vrijeme donosila odluke“!?
Šteta koju je Crna Gora nanijela Hrvatsku procjenjuje se na više od 35 milijuna eura, ali ova je država dosad isplatila Hrvatskoj samo 375.000 eura, kao kompenzaciju za pljačku stoke.
Inače, tijekom rata Crna Gora je među ostalim ukrala i hrvatski brod „Jadran“, ali ni to ne žele vratiti. Uništili su oko 2700 različitih objekata, pa čak su rušili i povijesne građevine po Dubrovniku, a umjesto naknade za to nedavno su Hrvatima koji žive i rade u Crnoj Gori darovali jednu kuću u Tivtu, kao za kulturni dom. A tu zgradu, da komedija bude veća, izgradili su preci Hrvata u Boki, prije nešto više od stoljeća!
Sve u svemu, dokle će nas i Crnogorci vuči za nos? T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.