AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

PAVKOVIĆ: RADE JE ’91. ZABORAVIO „SVOJE“ VINKOVCE I „SVOJU“ HRVATSKU

30. listopada, 2021.

Piše: Mladen Pavković

Rade Šerbedžija u Hrvatskoj uživa veliku (nezasluženu) medijsku slavu. Evo, sada su brojni mediji objavili vijest da je Gradska uprava Vinkovaca odgodila koncert ovog zabavljača, koji se u ovome gradu, koji je iznimno stradao u srpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, trebao održati 15. studenoga,  (u sklopu Festivala glumca), kad je ovaj kraj, prije 30 godina, najviše krvario pod zločinačkom čizmom  JNA, srpskih četnika i domaćih izdajica.

U povodu toga, Šerbedžija je izjavio da je to politikanstvo (!?), jer da su Vinkovci njegov grad u kojem je odrastao i koji u njegovu životu ima posebno mjesto i važnost. Također je rekao da  da je zadatak liječnika da  brinu o zdravlju ljudi, da je tako i zadatak umjetnika da se brinu za duhovno zdravlje ljudi za koje snimaju filmove, igraju kazališne predstave i ponekad pjevaju svoje pjesme!

Da nije smiješno, bilo bi žalosno!

Ismijavanje ratnih žrtvi

Ako su Vinkovci „njegov grad“, gdje je bio i što je radio 1991.? Snimao filmove, serije i spotove u Beogradu, a potom sa svojom obitelji dezertirao iz Hrvatske i otišao u svijet, „zaboravivši“ i „svoj“ grad i „svoju“ Hrvatsku, a  najžalosnije je i to da je čitavo vrijeme na ovakav ili onakav način podržavao srpsku agresiju, da nikada nije javno izjavio ni riječ o patnjama Hrvata.

S obzirom da je u Vinkovce bio pozvan u sklopu festivala onda bi bilo primjerenije da se založio da se u „njegovu“ gradu prikaže  i njegov „slavni“ film koji je u vrijeme Domovinskoga rata snimio u Beogradu – „Dezerter“, ili da je prikazao koju beogradsku seriju (ili glazbene spotove) u kojoj glumim i pjeva sa suprugom ratnog zločinca Svetlanom Cecom Ražnatović Arkan.

Možda je mislio da na koncert u Vinkovce, kao posebnu gošću, dovede i Arkanovu suprugu, tko zna?

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskoga rata91. u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, podržava odluku Grada Vinkovaca, da Šerbedžija ne nastupa u njihovu gradu, u dane sjećanja na žrtve srpske i ine agresije. To nema veze s nikakvim „politikanstvom“, jer bi njegov nastup u dane patnji, ponosa i slave prije bio „ismijevanje“ i „gaženje“ žrtvi Domovinskog rata.

Pored toga, kako to da se ovaj umetnik ili umjetnik nije sjetio da ako već misli nastupiti u „svom“ gradu prihod od koncerta daruje u humanitarne svrhe, za obitelji nevino poginulih i stradalih Hrvata u vrijeme srpske agresije?

Vukovar i Škabrnja

Vukovar i Škabrnja (ali ne smijemo zaboraviti i neke druge gradove i mjesta) su simboli hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, odnosno borbe protiv velikosrpske agresije.

Nu, kako se približava 18.-ti studenoga,  njihova 30.-ta obljetnica stradanja, tako su manje-više „svima“ puna usta ovog grada i ovog malog mjesta nedaleko Zadra.

Vjerujemo da su mnogima još uvijek ostale u živom sjećanju  slike kolone prognanih Hrvata, patnje i boli na njihovim licima, slike razrušenog Vukovara i sravnjenje sa zemljom malog mjesta Škabrnje, gdje su srpski i ini četnici  (sa zvijezdom petokrakom) tenkovima gazili po nevinim ženama, djeci i starcima.

Stoga, kako bilo da bilo, Vukovar i Škabrnju, koji su okupirani istoga dana, možemo smatrati fenomenom, baš kao i hrvatske branitelje i njihove zapovjednike.

Ali, žalosno je i jadno što se o njihovoj borbi i žrtvi za slobodu, samostalnost i nezavisnost RH, ne govori cijele godine, što tog 18.-tog studenoga, barem jedan školski sat nije posvećen Vukovaru i Škabrnji.

I ne samo to. Vukovar i Škabrnja, zamislite, imaju samo jednog jedinog – generala. Riječ je o ratnoj legendi Vukovara Blagi Zadri. Taj čin dobio je tek nakon smrti.

Sad se postavljanja pitanje- zašto je to tako? Tko je tomu kriv?

S druge pak strane, imamo relativno mnogo ratnih zapovjednika s činom generala, a navodno najviše onih koji su došli iz bivše, zločinačke JNA.

U Vukovaru i Škabrnji svaki je hrvatski ratni zapovjednik zaslužio ovaj čin, a svaki hrvatski branitelj barem „zlatno odlikovanje“.

Međutim, u Hrvatskoj i nakon toliko godina od početka srpske agresije, još nitko službeno nije proglašen Junakom Domovinskoga rata, a još manje izdajicom, dezerterom ili ratnim profiterom.

Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru nalazi se velika masovna grobnica iz Domovinskoga rata. Ogromna livada s 938 bijela mramorna križa.

Obilazeći križeve svatko se uz ostalo pita: tko je ubio te ljude?

Vojne i civilne počasti

I ne samo to. Nikome nije jasno zašto  do danas nije osuđen gotovo nitko za taj zločin, za tih 938 bijela križa, tim prije kad se zna da svaki zločin ima svog zločinca?

Isto možemo reći i za Škabrnju, kao i za niz drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske stradalih u Domovinskome ratu. Rat je prošao, a većina srpskih i inih zločinaca  i dalje se slobodno šeće, i nije im se i nažalost ne će nikada ništa dogoditi.

Hrvatskom pravosuđu i ostalim sličnim institucijama, veći je „zločin“ ako netko obuće majicu s oznakom HOS-a iz Domovinskoga rata na kojoj piše „Za dom spremni“ nego svi ratni zločinci agresorke Srbije i Crne Gore, kojima, ako ih optuže ili tu i tamo nekog uhite uglavnom sude u odsustvu, što nije ništa drugo nego ismijavanje hrvatskih nevinih žrtava.

Dakle, hrvatski državni vrh, još ima vremena, do 18. studenoga, nakon 30. godina od početka srpske agresije, udijeliti nekom od  živih ili mrtvih ratnih zapovjednika Vukovara i Škabrnje čin hrvatskog generala, tek toliko da s njime na vukovarskom groblju ne počiva samo – Blago Zadro, junak nad junacima.

Hrvatski branitelji ovog grada i ovog malog mjesta zaslužili su sve vojne i civilne počasti – i nikad ih ne smijemo zaboraviti! T