AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

PARTIZANI SU RIJEŠILI STAMBENO PITANJE, A MNOGI BRANITELJI NISU DOBILI NI KONTEJNERE

13. ožujka, 2016.

Bivši partizani su stambeno pitanje svih (!) boraca riješili do 1965., dok velika većina hrvatskih branitelja, koji su stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu ne da nema krov nad glavom, već mnogi od njih nemaju ni zaposlenja ni za sebe ni za svoje najbliže, niti pak mogu do povoljnijih kredita

Napisao: Mladen Pavković

Hrvatski branitelji, a poglavito oni koje ni metak nije okrznuo, a koji su gotovo cijeli obrambeni Domovinski rat proveli na prvim crtama bojišta, još su daleko od rješavanja stambenog pitanja. Stanove još nisu dobili, iako je već prošlo 25 godina od početka srpske i ine agresije, čak ni svi stradalnici i obitelji članova poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Kad će na red doći oni koji su primjerice bili ozlijeđeni, koji su se oporavili od srpskog metka ili granate, koji (službeno) nemaju ni PTSP-i?

No, Marko Belinić, narodni heroj u bivšoj Jugoslaviji, u svojoj knjizi „Do naših dana“ (Zagreb, 1966.) uz ostalo piše (da čovjek ne povjeruje) da do 1965. godine „više nema boraca, kako onih u radnom odnosu, tako ni penzionera, bez stana, a naročito ne boraca sa statusom od 9. rujna 1943., kao ni onih koji su u gradove došli do 1961.“ (str. 376.). Zatim navodi da su se od 1965. povećali zahtjevi partizana za kulturnijim standardom, odnosno da neki više ne žele stanovati u stanovima već u obiteljskim kućama, pa je došao red da i takvim izađu u susret. Belinić kritizira one koji misle da je posjedovanje kulturnog stana vid bogaćenja i kapitaliziranja i neka vrsta društvene privilegije, već da je to elementarna potreba.

Dakle, bivši partizani su stambeno pitanje svih (!) boraca riješili do 1965., dok velika većina hrvatskih branitelja, koji su stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu ne da nema krov nad glavom, već mnogi od njih nemaju ni zaposlenja ni za sebe ni za svoje najbliže, niti pak mogu do povoljnijih kredita.

A dobro veli Belinić- stan nije privilegija!

Mile Kekin nije naš

Frontmen benda Hladno pivo Mile Kekin (r.1971., Bretten, Njemačka).) u želji da i pjesmom ruši novu hrvatsku Vladu, napisao je i otpjevao pjesmu – „“Ja nisam vaš“, u kojoj poručuje: „Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Ja nisam vaš, moji su dobili 45./Nisam vaš od glave do pete, nisam vaš cijelim tijelom/ Vrijeme da se ljudi sjete da je crno crno, a bijelo bijelo/Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/I s…m vam se na nijanse, znam tko je pred zid vodio đake/Nisu sotone punile vagone, već nečiji djedovi i bake…/Ja nisam vaš, nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/ Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Nisam vaš maneken prijatelj, nisam vaš cijelim bićem/Tako ću učit svoje dijete da se takvom ološu ne miče!/Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Ja nisam vaš, i tako ću i učit i svoje dijete!/

Popularni Mile ima pravo: on nikada nije ni bio naš, a poglavito ne 91! I tada je „s..o“ protiv Hrvata i Hrvatske, nije bio pripadnik ni jedne vojne postrojbe (a mogao je) koja je branila i obranila hrvatsku državu, a u tom svom komunjarskom stavu ostao je dosljedan i danas.

Pjesma na pjesmu

Činjenica je da sa svojim bendom relativno puni dvorane, ali na njegove koncerte, koji mogu nositi i naziv „Mile u opankama“, dolaze uglavnom (svaka čast iznimkama) baš i oni koji „nisu naši“, a takvih se u gradovima u kojima gostuje uvijek nađe dovoljna i zadovoljavajuća količina.

No, na njegovu pjesmicu s njegovim piskutavim glasićom dobro mu je odgovorio, također u stihovima, jedan anoniman hrvatski domoljub. A pjesma za „lepog Milu“ ide ovako:

„Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/Ti nisi naš, tvoji su ubijali 45./Nisi naš, naši su pobijedili 95./Vrijeme da se ljudi sjete da je crveno crveno, a bijelo bijelo/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/I smijem se na tvoje varijante, znam tko je pred zid vodio Hrvate/Nisu crveni punili vagone, puni su jame, rudnike, otoke gole/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/Nema prijatelja među hrvatskim protivnicima, nema ih ni među crvenim potomcima/Tako učim djecu moju, glavu gore i uvijek za Domovinu svoju/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio!T