Piše: Ivan Sladonja
Ponekad teško zaspim, a u bunilu vrtim trebam li ono brojati ovce i usnuti ili čuvati ovce.
Zbunila me premijerka.
Pa se u tom bunilu sjetim nekih filmova u kojima se čovjek zaljubi u ovcu. Bilo je toga nedavno i u susjedstvu, u Sloveniji. Na pašnjaku u pustari, sam sa svojim mislima, čovjek valjda prolupa i zajodla. E pa neću, nema tih para, radije spavam.
A možda je to bila samo šala, tko bi lud mene zaposlio da čuvam ili strižem ovce?
Da skratim, Papin posjet me je prosvijetlio i oslobodio teških misli.
Sve je jasno. O ovčicama brine crkva, a vlast ih striže.
Kod nas je crkva odvojena od države.
Po tumačenju naših medija, ugovor zaključen između Hrvatske i Vatikana najbolji je takav ugovor između crkve i države u Europi, pa je zadovoljstvo istim obostrano potvrđeno.
A očito je da nama Hrvatima katolicima odgovara postojeće stanje.
Iz cijele zemlje i šire narod je protekli vikend preplavio Zagreb da Papi i crkvi iskaže ljubav i štovanje.
Pjevalo se, plesalo, pljeskalo i molilo. Čak su i premijerka Kosor i njezini ministri na Hipodromu razdragano pjevušili i lupkali koljenima dlan o dlan.
Sve je palo u drugi plan pred duhovnim zanosom zbog dolaska Svetog Oca.
Ovih par dana vlasti nije bilo prigovora, nije bilo fejsbukovaca ili oporbenjaka niti na vidiku. Jedino se bivši predsjednik Mesić mrgodno sklonio u svoju intimu, uvrijeđen što nije pozvan na tulum.
Tako očitovani kolektivni trans i Papina podrška hitnom ulasku Hrvatske u Europsku uniju, pored domaćih medija, prenešen je u mnogim europskim medijima, pa nas sada nestrpljivo očekuju u EU.
Osobito ih se dojmilo što ćemo u Europu donijeti našu tradiciju, kulturu, naše vrijednosti i ljepotu. Što ćemo im u škole uvesti vjeronauk, zabraniti pobačaj, promovirati obiteljske vrijednosti i zabraniti neprirodne brakove.
Konačno ćemo te nezahvalne europljane podsjetiti da Europe ne bi bilo da je mi nismo stoljećima branili od Turaka. Tako zaštićene, europske velesile su kroz to vrijeme gradile svoje imperije i bogatstvo.
Naučit ćemo ih da su Hrvati najstariji europski narod te da europska civilizacija potječe iz Vučedola.
Da je Troja odnosno Ilij bila u Gabeli uz ilirsku Neretvu, da je britanski kralj Arthur rođeni Dalmatinac iz Podstrane kraj Splita, da je Marko Polo Hrvat s Korčule, da Horvatha ima u Mađarskoj i Slovačkoj koliko u Hrvatskoj.
K tome, Jadransko more je najljepše europsko more, a takve ribe nema nitko.
Što više uranjam u san, logično je da se europska metropola iz Bruxellesa preseli u Zagreb.
4 komentara
Uskoči u raspravuO Horvatima u Mađi i Slovačkoj baš nitko i ne brije previše pa ne kužim poveznicu.
A što duže ja uranjam u san u kojem se Brisel seli u Zagreb sve više sam užasnut. Upadam u noćnu moru a nemrem van.
Marko Polo je definitivno slavenskog podrijetla (možemo se sporiti da li je po današnjim mjerilima Hrvat, Srbin ili Crnogorac) ali nije nikako roman. Možda možemo pričati o njemu kao građaninu ili podaniku Mletačke republike – no kao takav nije rođen – rodio se 1254 a Mleci osvajaju Korčulu 1256. Daklem tip je najvjerovatnije ono što bi rekli Hrvat na privremenom radu u Kini a penzioniran u Veneciji (ipak je to tada bila metropola a Marko se vratio s nekoliko dragulja pa si odabrao velegrad kao prebivalište).
Eh moj kolumnisto….
Za Troju nije niti danas u potpunosti dokazano da je na Schliemannovom mjestu iskapanja (tj. koja od 9 slojeva pripada Homerovoj Troji) ali je, nazovimo to tako, najšire prihvaćena teza.
Legenda o Arthuru, po nekim britanskim povjesničarima (najšire prihvaćena teza među njima) je nastala na temelju priča o Artoriusu – rimskom vojniku/centurionu koji je svoju karijeru završio kao prefekt Ilirije. A vjeruje se da je i podrijetlom odavde tj iz Iliricuma.