KONTROLIRANI KAOS

KONTROLIRANI KAOS

3. listopada, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Ivan Sladonja

Da li to nama netko podmeće kaos kao pripremu novog svjetskog poretka?

Kao po nekom unaprijed pripremljenom programu, dojučerašnje moćnike u Europi i sjevernoj Africi svrgavaju i progone njihovi najbliži suradnici, kao u prvim danima Francuske republike. Po potrebi se u tu svrhu mobiliziraju narodne mase, kao primjerice u sjevernoj Africi, gdje u pravilu služe kao topovsko meso.

Pritom nema pomaka na bolje, kriza je globalno i lokalno sve veća.

Kod nas u Hrvatskoj očito još nema svijesti da nam se od negdje nešto gadno kuha.

Dok naša Jadranka F. Kosor i njeni vazali glume osvetnike pravednike, borce protiv korupcije i protiv komunizma, omladinku udarnicu vrlog novog svijeta, mi se glođemo i prepucavamo u svojoj čaršiji i zanijeli smo se u igri.

Prisjetimo se malo bliske prošlosti.

RUŠENJE KOMUNIZMA

Prije dvadesetak godina srušen je Berlinski zid.

Sa Berlinskim ciglama u povijest je otišao Istočni blok, SSSR, DDR, ČSSR i SFRJ. U Europi je srušen tzv. komunizam.

Zapad je slavio povijesnu pobjedu.

Rasterećen komunističke ideološke opasnosti liberalni kapitalizam dobio je krila, nadletio je istok i zapad. Na scenu je stupila sveopća privatizacija i globalizacija.

Ne samo da su se globalnim korporacijama otvorila nova tržišta, nego su i došli u priliku u Istočnoj Europi jeftino pokupovati strateške nacionalne kompanije.

Nestale su petoljetke i planska privreda.

Tako i u lijepoj našoj, samoupravni direktori odmah su na ubrzanom tečaju savladali poslovni engleski jezik i preko noći postali zagovornici privatnog vlasništva i tržišne ekonomije.

Zaboravljeni su snovi i planovi, nestao je idealizam.

Odani članovi Komunističke partije postali su demokratski prozapadni političari, nacionalisti i vjernici, sve po potrebi. Na njihovu sreću, nitko od njih nije tražio da budu još i pederi.

Svijet se promijenio.

Desetak godina kasnije, terorističkim napadom na tornjeve blizance u New Yorku, što je odmah protumačeno kao objava rata Americi, srušen je simbol liberalne demokracije, kapitalizma i globalizacije.

Svijet se opet promijenio.

Pod krinkom borbe protiv terorizma sveprisutna desnica krenula je u obračun sa demokracijom. U tom cilju uveli su se inkvizicijski procesi i prijeki sudovi, koji se sada koriste i u tzv. borbi protiv korupcije. Bliska nam povijest iznova se preispituje. Premijeri, ministri i gospodarstvenici istražuju se i progone kao zločinci.

Naravno, znate pod čijom su kontrolom mediji.

Kidaju se svi pečati i sigurnosni ventili. Zakuhalo je na sve strane.

Da li je to zbog nafte i drugih prirodnih resursa?

Kome može biti u interesu tako programirana globalna nestabilnost?

RUŠENJE DEMOKRACIJE

Sada, deset godina nakon napada na Ameriku, nakon par godina uzastopne recesije, na vratima postindustrijskog razdoblja u našoj zapadnoj civilizaciji živimo u kaotičnom vremenu.

A sve do jučer zapad je bio pojam blagostanja a Amerika čuvar demokratskih prava i sloboda.

To vrijeme je prošlo. Ljudska prava i slobode su ugroženi.

Međutim, potrošačko društvo i život na kredit prosječnog zapadnjaka je učinilo inertnim i neprilagodljivim na krizu i neimaštinu.

Kao da smo uslijed blejanja u televiziju kroz ružičaste naočale izgubili smisao za realnost i instinkt za samoodržanje. Tako smo i mi Hrvati sada nataknuli na nos svoje ružičaste naočale i idemo lijepo na put u Europu.

Postali smo konzumenti i pasivni promatrači.

Čak ni tako dramatične vjesnike promjene, kao što su rušenje Berlinskog zida i Twinsa, većina nas nije prepoznavala kao signale da nam se nešto osobno sprema. Kako i bi kada nam se sve na ovom svijetu događa na televiziji između dva bloka reklama.

A sve se opet mijenja.

Životni troškovi rastu a izvori prihoda sve su nestabilniji. Poduzeća se raspadaju, nijedan posao više nije siguran, penzije nisu sigurne, banke nisu sigurne. Vlast nije sigurna a države su prezadužene.

U svom tom kaosu postoji nekakav red – scenarij je globalno isti, a mi obeshrabreno mucamo o nekakvoj teoriji zavjere.

DRŽAVE GUBE KOMPAS

Za nove porezne presije gotovo da nema više prostora pa države financije rješavaju tako što bankama i fondovima uvaljuju državne obveznice i državna jamstva čija je naplata sve upitnija a rizik sve veći.

S druge strane, štednja deponirana u bankama zbog toga se ne plasira u dovoljnoj mjeri u realni sektor pa nelikvidnost i nezaposlenost rastu na sve strane.

Plasmani banaka stanovništvu i osobito gospodarstvu sve se teže naplaćuju pa rezervacije banaka za rizične plasmane kontinuirano rastu.

Sada države ne znaju više koga da prije podupru, sebe, građane, burze, sve rizičnije banke ili realni sektor.

Kome da uzmu a kome da daju?

Da li je to samo repriza stanja prije Drugog svjetskog rata ili možda re-obračun posljedica Drugog svjetskog rata?

 

APSOLUTNI KAPITALIZAM

 

Diljem Zapada upravo se događa neka nova preraspodjela kapitala i moći.

Nekretnine se obezvređuju, dionice se obezvređuju, državne obveznice se obezvređuju.

Kao servirano da se jeftino stekne nešto što će danas sutra puno više vrijediti.

Seljaci ostaju bez zemlje, radnici bez sigurnog posla, građani bez stanova, mali poduzetnici bez poduzeća, svi polako ostaju bez štednje. Srednja klasa je osiromašena i sve je malobrojnija.

Narodne mase ostaju bez imovine koja se generacijama stvarala i skupljala.

I države sve više gube suverenitet (uostalom, i mi bi se mogli uskoro naći u Sjedinjenim europskim državama).

Posljedica privatizacijskih procesa i procesa globalizacije (čitaj: neokolonijalizacije) je da se nacionalna bogatstva iz ruku naroda sve više kumuliraju i okrupnjavaju u rukama najmoćnijih globalnih korporacija.

Veće ribe jedu manje ribe, pa razmislite malo – tko su najveće ribe, koje to države pa u konačnici interesne skupine i pojedinci.

Čini mi se da nakon što su se prije dvadeset godina obračunali sa komunizmom i planskom privredom, da se krupni kapitalisti sada obračunavaju sa narodnom demokracijom i državnim suverenitetima.

Štoviše, čini mi se da ih u tome podržavaju trenutno marginalizirane stare europske dinastije, koje u sprezi sa krupnim kapitalistima štite svoje interese.

Uostalom,  kraljevska vjenčanja su u modi, puk u plemstvo bleji kao u zlatno tele.

Jedino mi uloga crkve u tome nije do kraja jasna.

Nekako se zapitujemo, vjerujemo li uopće u demokraciju? Koja je alternativa, anarhija ili možda priželjkujemo tiraniju nekog prosvijećenog apsoluta?

Takvo nad-državno uređenje mogli bi recimo nazvati „apsolutni kapitalizam“, u kakvom je sva moć koncentrirana u rukama globalnih krupnih kapitalista i vodećih europskih dinastija. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Tigar
    #1 Tigar 10 listopada, 2011, 09:24

    Gadno nam se piše…

    Odgovorite na ovaj komentar

<