Nesretan događaj u slobodnoj Glini 1995., pa sam preko Hrvata, pripadnika ukrajinskoga bataljuna Azov, napokon uspostavio vezu s obitelji. Nesretni je šaht u Gornjem Taborištu pronađen, pa smo ga obišli s pok. Rožankovićem. Da se hrabrost i ljudskost poljskoga mladića nikad ne zaboravi, eto, učinili smo dodatni napor sjećanjem na čovjeka pred kojim je bio cijeli život, kaže Pandža Orkan. Naš sugovornik i česti suradnik portala “Tjedno”
Napisao: Josip Frković
Kao što se sada već davnih godina poraća založio za upornu pretragu lijeve obale Une, odnosno nekadašnjega Skelišća u Baćinu, u potrazi za mjestom stradanja preko stotinu nedužnih seljaka Pounja 1991., pronašavši drugu po broju žrtava masovnu grobnicu iza vukovarske Ovčare, jednako tako je višestruko ranjavani ratni junak sunjske bojišnice, pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan, ustrajavao na traganju za počiniteljima bestijalnoga četničkoga zločina. Na temelju jedne od najkompletnijih zbirki izvornih dokumenata pobunjeničko-agresorske srpske strane, zaključio je i dokazao – izvedovši čak zamjenika zapovjednika Stevana Čizmića iz prekounskoga mjesta BiH na zagrebačko sudsko saslušanje – o nedjelima pripadnika Martićeve milicije posebnih namjena “Kaline” iz Komogovine. Riječ je o teroristima Steve Borojevića Gadafija, koji su na nadzornom punktu 1. rujna 1991. kod Panjana nadomak Hrvatske Kostajnice smaknuli reportere ruske državne televizije Viktora Nogina i Genadija Kurinoja, a potom i svih šesnaest mještana Kostrića nadomak Majura. Tijela nesretnih Rusa, koji su se predstavili uzvikom “Ne pucajte, mi smo braća!”, nisu tada pronađena, automobil je zapaljen i bačen u korito Sunje, a oprema ukradena. I dok su Srbi zlodjelo pripisivali hrvatskoj strani, a ruska vlast olako prelazila preko gubitka dvojice svojih državljana, Pandža nije odustajao.
Četnici ubili ruske novinare u Panjanima
Pri tome mu je iz Moskve pomagao novinar Vladimir Mukusev, napisavši knjigu s naslovom uzaludnoga i očajničkoga poziva prijetećim četnicima. Pandža je za to vrijeme, zajedno s ratnih veteranima, odlučio trajno obilježiti stradanje ruskih medijskih djelatnika. Na brdo kraj raskršća cesta Sunja – H. Kostajnica i Petrinja – H. Kostajnica, te postojećega ugostiteljskoga objekta dovezena je 2013. jednotonska kamena gromada, na kojoj su ispisani svi relevantni podaci o nasilno umrlim stranim ratnim stradalnicima bitni putniku i namjerniku. Početkom 2017. pak stigla je iz Moskve dugo očekivana vijest da su Nogin i Kurinoj, dotad službeno vođeni kao nestali, proglašeni ubijenima i da ih je Ordenom hrabrosti odlikovao predsjednik Vladimir Putin. Izvorni tekst Putinova ukaza našao se tada i na spomeniku u Panjanima. Bilo je to u vrijeme kad je Ivica Pandža realizirao i zamašan projekt Spomen-sobe stradalim seljanima iznad seoskoga doma u Baćinu, kad je raspoloživim dokumentima dokazivao da na hrvatske “zenge” 22. kolovoza 1991. nisu pucali tamošnji seljaci, negoli oni koji su od Beograda kasnije tražili status osvajača njihove fantomske krajine. Time, međutim, nije zaključeno poduzimanje poznatoga ratnog veterana koji je nizom TV-emisija “Istrage” umnogom rasvijetlio brojne krvne delikte.
Svojim tijelom zaštitio druge
I dok ga jedan od autora o užasnom ubojstvu psihičkih bolesnika evakuiranih početkom kolovoza 1995. iz petrinjske socijalne ustanove, u svojim pisanijama za nastavljača “Srbobrana”, zagrebačke “Novosti”, naziva amaterskim istražiteljem, nositelj litvanskog ordena za razumijevanje među narodima Ivica Pandža nije odšutio ni stradanja stranih državljana na području Gline. Kod vlasti lokalne samouprave i regionalne samouprave ishodio je suglasnost za dodavanje triju imena na spomenik žrtvama srbijanske agresije i četničke pobune u Hrvatskoj. Na samoj margini mramorne ploče s 396 imena Hrvata, naknadno su uklesana i imena njemačkoga novinara Egona Scotlanda (43), smrtno stradala 1991. kod Gline. te engleskoga državljanina Granta Manna (29), koji je kao izvidnik dragovoljac 153. velikogoričke brigade HV-a ubijen 1992. u okupiranoj Pokupskoj Slatini. Uz nacionalnu zastavu Poljske, uklesano je i ime pripadnika UNCRO-a Oleksandra Poltave (23), koji je desetak dana iza oslobođenja Gline želio pomoći brojnim povratnicima u grad. U pratnji trojice vojnika, Poltava je otišao u Gornje Taborište, gdje je trebalo odvrnuti ozračni ventil gradskoga vodovoda. Kad se hrabri vojnik pojavio uza šaht ventila, aktivirana je četnička protupješačka rasprskavajuća odskočna mina PROM-1. Njena eksplozija teško je ranila dvojicu Poljaka, a tijelo ubijena Poltave zaštitilo je radnika glinskoga “Komunalca” kasnije umrloga Rožankovića iz Gornje Bučice u Pokuplju.
Trajna počast Oleksandru Poltavi
– Raspoloživi dokumenti upozorili su me na nasretan događaj u slobodnoj Glini 1995., pa sam preko Hrvata, pripadnika ukrajinskoga bataljuna Azov, napokon uspostavio vezu s obitelji. Nesretni je šaht u Gornjem Taborištu pronađen, pa smo ga obišli s pok. Rožankovićem. Da se hrabrost i ljudskost poljskoga mladića nikad ne zaboravi, eto, učinili smo dodatni napor sjećanjem na čovjeka pred kojim je bio cijeli život, kaže Pandža Orkan. Naš sugovornik i česti suradnik portala “Tjedno.HR”, međutim, uza spomenuto učinio je još jedno dobro djelo. Na praznik glinske slobode, 6. kolovoza, doveo je u Glinu i poglavara Hrvatske pravoslavne crkve arhiepiskopa o. Aleksandra Ivanova, koji je pravoslavnoj ukrajinskoj žrtvi ratnoga bezumlja održao panihidu. Za pokoj duša hrvatskih katolika Gline i okolice molitvu je vodio župnik sv. Ivana Nepomuka, vlč. Ivica Mađer. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.