U Zagrebu se jedna avenija naziva njegovim imenom, ali žalosno je što još uvijek u glavnom gradu nema i svoj spomenik, recimo ispred Ministarstva obrane, tim prije što ga se svrstava među najveće Hrvate, pored Tuđmana i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića.
Također treba razmisliti da se i jedno državno odličje nazove njegovim imenom
Napisao: Mladen Pavković
Među junacima hrvatskog obrambenog Domovinskog rata ime Gojka Šuška, (Široki Brijeg, 16.3.1945.-Zagreb, 3.5. 1998.), sigurno mora ostati zapisano zlatnim slovima.
Riječ je o najbližem suradniku prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, odnosno čovjeku koji je gotovo cijeli Domovinski rat (od 18. rujna 1991. pa do svoje smrti 3. svibnja 1998.) obnašao časnu i odgovornu dužnost ratnog ministra obrane.
Prije toga u prvoj hrvatskoj Vladi (srpanj 1990.) imenovan je za ministra iseljeništva, što je obnašao i u drugoj Vladi.
Pamtimo ga kao iznimno velikog i istinskog domoljuba, ozbiljnog i priznatog državnika.
Pored Hrvata, veoma su ga cijenili i predstavnici međunarodne zajednice.
Nakon završetka Domovinskog rata predsjedniku Tuđmanu dao je kratko izvješće: „Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!“
Uz najviše državne počasti
O njemu je snimljen i prikazan dokumentarni film (HRT).
U Zagrebu se jedna avenija naziva njegovim imenom, ali žalosno je što još uvijek u glavnom gradu nema i svoj spomenik, recimo ispred Ministarstva obrane, tim prije što ga se svrstava među najveće Hrvate, pored Tuđmana i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića.
Također treba razmisliti da se i jedno državno odličje nazove njegovim imenom.
Sahranjen je uz najviše državne počasti na Mirogoju u Zagrebu. Pogrebu je uz ostale velikane bio nazočan i službeni predstavnik SAD William Perry. Rekao je:
„Gojko Šušak je bio čovjek doista važnih kvaliteta: bio je tvrdoglav i samouvjeren, ali iznad svega bio je domoljub. Bio je vizionar u oružanim pitanjima i njegova je zasluga što će jednog dana hrvatska oružana sila postati značajan sudionik u zapadnim sigurnosnim organizacijama…Za Hrvatsku je bio presudan za uspostavu slobode, a za Sjedinjene Države je bio presudan za uspostavu mira i stabilnosti na ovom prostoru.“
General Ljubo Ćesić Rojs bio je posebno vezan uz Gojka Šuška. Kad govori o njemu uvijek ističe da je Tuđmanu bio „lijeva i desna ruka“.
Sustavno marginaliziranje
Naravno, ima i onih, poglavito „jakih“ nakon njegove prerane smrti koji ga sustavno prešućuju i marginaliziraju. Osim pojedinih hrvatskih generala i branitelja, sramotno je da na obljetnicu njegova rođenja ili smrti pokraj njegova posljednjeg počivališta, ne dolaze ni najviši predstavnici države, sve u cilju da se umanji njegova uloga i značaj.
Ali, kako godine idu, ime Gojka Šuška sve više dobiva na važnost, pa i u Ministarstvu obrane otkako ga vodi general i častni ratni zapovjednik Damir Krstičević, i sam Junak Domovinskog rata.
Šušak je odlikovan najvećim državnim odličjima, a za zasluge i doprinose u Domovinskom ratu hrvatski predsjednik i Vrhovni zapovjednik OS dodijelio mu je 1. ožujka 1993. čin pričuvnog general-pukovnika, a nakon toga i čin pričuvnog generala zbora. Nakon smrti promaknuo ga je i u čin stožernog generala.
Osnovana je i Zajednica branitelja HDZ-a „Gojko Šušak“, koji s ponosom nose njegovo ime.
Opraštajući se na Mirogoju od ovog velikana, Franjo Tuđman je uz ostalo rekao:
„Dragi moj Gojko, ima onih, kakvih ima u svakom narodu pa ih ima i u hrvatskom, koji iz povijesti ništa nisu kadri naučiti, a misle da će tvoj odlazak na svoj način ugroziti ono što smo stvorili. Ti znaš, ja znam, zna stotine tisuća i milijuni hrvatskih ljudi, većina Hrvatske, da to neće biti, naprotiv, da će i tvoja žrtva biti utkana u one temelje na kojima ćemo, sasvim sigurno, graditi svoju slobodu i svoju budućnost“, kazao je predsjednik Tuđman. T
3 komentara
Uskoči u raspravuJadni HND i Sindikat novinara kad im je kameleonka Maja Sjever Cirkveni predsjednica sindikata. Upoznali su je mnogi bojovnici sisačkoga Komareva, gdje se deklarirala kao velika Hrvatica, kojoj su dečki čistili cijev netrzajnoga topa, a potom antifa tipa Zorangutana Milanovića. Kurvica za jednu crtu. Jadno novinarstvo i novinari, koje će smisleno zastupati uspljuvana frfljača, ni muško ni žensko, nečasna novinarka isto takve televizije.
Pogledajte samo bradatoga antijunaka Domovinskoga rata, Matu Laušića. Taj je od srbijanskoga milicajca dogurao u podrumima do generalskoga čina i tjelesnoga čuvara prvoga nam predsjednika. Bio je i šef vojne policije HV-a. Rektalni, rekao bi glupi Bernardić. Da je nešto posebno svjedoče i dvije značke na kapi, ali i njegov devizni konto u RBA-u. Porijeklo love nije poznato. Na slici fali i kum Gojka Šuška Renato Romić iz 80. bojne virovitičke, koji je bio ratni komedijaš s tamburašima pridodan Drugoj gardijskoj brigadi. I sve to jadna hrvatska raja plaća. Da, Romić je za darovani čin dobio i masnu mirovinu.
Prolaze obljetnice jedna za drugom ali ne donose ništa novo, samo još veću bol, ljutnju i nemoć koje se miješaju u nama i svakom novom dolazećom čeka da eksplodira. Svakom novom obljetnicom, nas sve više odlazi i svakom novom obljetnicom uz naše pale heroje dodajemo nova imena na popis onih kojih se sjećamo sa pijetetom dok pljesak i veličanje para tišinu upućen nekim drugima. Nekima za koje se pitamo „TKO SU TI“ i „ŠTO RADE OVDJE NA OLTARU NAŠE HRABROSTI, BOLI i NAŠIH RANA“
NE ŽELIMO VIŠE !!!! Ne želimo više, da se mi vama zahvaljujemo i plješćemo vašim govorima. Niste to zaslužili !!!!
Ne želimo vas u prvim redovima, ne želimo vaše vijence i zapaljene svijeće na obljetnicama pogibije naše braće heroja, naših krvavih i slavnih oslobodilačkih akcija.
Niste sudjelovali s nama u krvavim bitkama i obrani Domovine i u prvim redovima trebamo biti mi, da vi nama plješćete. Mi smo, zajedno “ko jedan, sa našom poginulom braćom platili krvavi danak i stvorili našu Hrvatsku državu. Takvu tek ROĐENU, vama smo predali u ruke da je vodite u blagostanje. Da se svaki čovjek u Hrvatskoj osjeti slobodan i da ima dostojan i pristojan život.
A što ste vi napravili,
pokrali ste naš narod – prodali ste sva naša blaga – udružili se sa koljačima i onima koji nikada nisu željeli HRVATSKU i danas zajedno s njima pljujete po grobovima i krvi onih koji su se za nju borili.
I sad vi, vi koji ugodno živite nad kostima i prolivenom krvlju HRVATA, vi koji ste ovu predivnu i bogatu zemlju uništili i pokrali, imate hrabrosti nas izbaciti iz prvih redova.
Tražite da mi vama plješćemo, da nam vi birate predstavnike koji će u naše ime paliti svijeće našoj braći.
Vi, jude, da nam određujete kada i koje ćemo znakove na našoj krvavoj i pobjedničkoj uniformi nositi.
Vi da nam odredite kada i u koje dane imamo pravo izgovoriti krilaticu i poklič ZA DOM SPREMNI koji nam je u najteže dane uz krunicu na vratu ulijevao Hrabrost i Vjeru a tjerao strah u kosti našem neprijatelju.
Više od 20 godina nas lažete, kradete i lagodno živite na našoj krvi, muci i slavi koju ste iskoristili samo za sebe i svoju lopovsku obitelj i rodbinu.
Dok nas, svakim danom nestaje sve više, vi bacate sjeme razdora u ovo malo što nas je ostalo samo kako bi se izmjenjivali na vlasti i nastavili vaš lopovski pohod.
Ljutnja i bijes me obuzme kada vidim „neke“ naše vojskovođe, generale koji su nas vodili kroz krvave bitke, hrabro i ponosno a danas stoje uz vas, sa povijenom glavom na koljenima, šutke i bez riječi gledaju kako njihova vojska pati i kako nas svakim danom ima sve manje.
A onda navire ponos i dišpet, jer znam i uvijeren sam da nas ima još, nas i naših generala koji nikada neće pokleknuti pred lažnim Domoljubljem. Koji će uvijek stajati uz svoju hrabru vojsku.
Braćo moja, moji Hrvati i svi ostali koji svoju Hrvatsku smatrate Domovinom, bez obzira na naciju i vjeru – moramo reći, DOSTA JE VIŠE i dati im na znanje da nas nisu porazili i da smo još uvijek tu i da smo SPREMNI.
NISMO SE DIJELILI U DOMOVINSKOM RATU , kada smo zajedno krvarili u istom rovu, sa KRUNICOM U RUCI uz poklič ZA DOM SPREMNI, borili se za svoju DOMOVINU i ZA NJU GINULI. Svi vi kojima u grudima tuče ratničko srce i venama teče plava krv naših otaca. Pume, Tigrovi, 113 Gardijska, 1. Gardijska, 3. Gardijska, Hos – Hrvatske obrambene snage, Vukovi, Gromovi, Pauci i SVE OSTALE gardijske postrojbe i brigade – SVI SMO SE MI BORILI ZA DOM I BILI SPREMNI – jer da nismo, NE BI BILO NI NAŠE HRVATSKE !!!! DOM I SPREMNOST NAS JE VEZALA I DAVALA NAM HRABROST.
Svi vi koji još niste pokleknuli, izbacimo JUDE koji su se uvukli i bacaju klicu mržnje među nas, u naše redove. Znali smo ih prepoznati 1991 znati ćemo ih prepoznati i sada. Hrvat je kroz stoljeća znao trpiti, možda i previše ali isto tako je znao prepoznati jude, izdajnike, lažno Domoljublje i neprijatelja. Uz Božju pomoć, kada se to desi i kada osvane taj dan – znati ćemo naplatiti svu svoju patnju i bol svim judama i izdajnicima. Domoljub i Hrvat nikad se nije bez borbe predao i velik je bio u pobjedi i u porazu. Jednom davno je rekao veliki vojskovođa Napoleon Bonaparte – „dajte mi 100 000 Hrvata i osvojit ću cijeli svijet“.
Dragi moji Hrvatski Branitelji, Gardisti i Hosovci, drage naše braćo i sestre, majke i očevi, drage naše udovice i djeco naših POGINULIH I NESTALIH HEROJA ostanimo ponosni, uzdignute glave na temeljima naše DOMOVINE HRVATSKE.
Bog i Hrvati
Za Dom Spremni
Uvijek Vjerni Domovini