Od 1. srpnja nova pravila igre u DORH-u
Piše: Saša Radović
Toplog 13. lipnja ove godine dio članova Inicijative za Drugu Hrvatsku sastao na imanju pokraj Kavrana. Tipičan istarski krajolik, sjedimo za velikim kamenim stolom, duboko ispod nas plava površina, pred nama otok Cres, s desne strane u sumaglici nazire se otok Unije. Neformalan je to sastanak, zapravo druženje uz srdelice i crno vino. U početku smo izbjegavali političke teme, ali nakon nekoliko čaša razgovor je „skrenuo“.
– Nešto se čudno događa – počinje Radovan i nastavlja. – Počeli su izricati kazne najvećim hrvatskim domoljubima, to jest političarima.
– Kako, što? – začulo se nekoliko glasova.
– Pa, osudili su Marijana Đureka, bivšeg gradonačelnika Zlatara na tri godine zatvora zato što je njegov grad Zlatar u bankrotu – odgovara Radovan.
– Nemoguće! – kažem ja i dodajem. – U Hrvatskoj nitko nije osuđen zbog bankrota.
– Da, da, Đurek je proglašen krivim za zlouporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje isprava i nesavjesno vođenje poslovnih knjiga – objašnjava Darko i nastavlja. – Uz tri godine zatvora, Đurek mora vratiti 23,7 milijuna kuna za koliko je oštetio gradski proračun tijekom četiri godine gradonačelničkog mandata. Također, mora platiti i 3000 kuna sudskih troškova.
– Ma, pustite tog Đureka. Vino je odlično. Živjeli! – protestira Ivan.
USTAVNA KRIZA I NOVI POČETAK
Podižemo čaše, ali pogledi su nam odsutni. Neobični, nevjerojatni „slučaj Đurek“ u trenutku je razbio čaroliju druženja, srdela i vina.
– Ne vjerujem, ovako neukusne šale nisu primjerene – kažem i nakon stanke dodajem. – No, ako je zaista istina, prijeti nam potpuni kolaps, ustavna kriza i totalni raspad države. U Remetinec će svi s Markovog trga…
– Slabo si informiran, istina je ovo o Đureku – kaže Darko i nastavi. – On je kreditima u poslovnim bankama prekomjerno zadužio Zlatar, i to je rezultiralo bankrotom grada.
– Hm, tri godine zatvora, i još treba vratiti 23,7 milijuna kuna – odgovaram s nevjericom i nastavljam. – Takav sitni prekršaj kakav je učinio bivši gradonačelnik Zlatara ne zaslužuje čak ni opomenu.
Neugodna tišina. Lagana alkoholna omamljenost naglo nas napušta. Razmišljamo. Presedan, osuda zbog lošeg rada jednog gradonačelnika, možda je naznaka nekog novog početka. Možda se zaista urušava pogubni model Tuđmanove kriminalne države. U 23 godine bahate samovlade hrvatske političke elite – zbog nezakonitog milijardskog zaduživanja i zbog milijardskih pljačka – nikome nije pala vlas s glave. Sve su pokrivali, štitili, zataškavali DORH i sudovi što je zločin prema Domovini – sukladan izdaji i ratnim zločinima.
Tišinu prekida Denis.
– Đurek je kao gradonačelnik Zlatara, prekomjerno zadužio Grad, podižući više kredita u poslovnim bankama. Tim novcem asfaltirao je ceste u gradu, financirao građevinske radove, sagradio pješačke staze, iako je znao da u gradskom proračunu nije osiguran novac za te radove, kao ni za povrat kredita.
– Ako je tako, treba odmah uhititi Linića, a zatim premijera, Vladu RH, Hrvatski sabor… – upada Ibrahim.
– Postoji razlika – kaže Franjo i dodaje. – Dva desetljeća naši asfaltiraju, grade, zadužuju se i dobar dio milijuna guraju u svoje džepove. Za razliku od dobrog dijela elite s Markovog trga, Đurek nije krao.
– Da, da, problem je u našem Kaznenom zakonu. Najveća kazna je mizernih 40 godina. Linić i kompanija zaslužuju mnogo, mnogo više. Zaduživanje milijardama dolara ili eura, nezakonito je ako za to nema dozvole naroda ili barem Hrvatskog sabora. A, nema! – dodaje Roko.
– Amerika je po tom pitanju naprednija, tamo je moguća stogodišnja kazna i višekratna doživotna robija. Izdaja i ratni zločini zaslužuju smrtnu kaznu. Neki je kod nas zaista i zaslužuju – kažem ja polako i nastavljam. – Sjetimo se da ima mnoštvo kandidata od 1990. do danas. Za sve garniture pljačkaša hrvatskih resursa morali bi adaptirati Goli otok i još po koji pusti otok.
– Zaista čudno – kaže Željko i dodaje. – Tko je pisao optužnicu? To ne može biti ni DORH ni USKOK, njihov posao je da brane ratne i pretvorbene profitere. Kaznene prijave za ratno profiterstvo bacaju u koš, od 98% nezakonitih privatizacija podigli su 0% optužnica.
– Navodno je USKOK optužio Đureka, a presudila je sutkinja Tanja Pavelin Borzić – kaže Franjo.
– Tu sutkinju treba proglasiti hrvatskom heroinom. Zaslužila je najviša državna odlikovanja. No, bojim se da će je ubrzo smijeniti – javlja se Bruno.
– Hm, pitanje? Čini se da zaista sveza hrvatske vlasti i krim miljea puca po šavovima – kaže Franjo i pogledom obuhvaća cijelo društvo. – Čitate korumpirani tisak umjesto da pratite nezavisne portale. Ako je istina ono što objavljuje novinarka Iva Anzulović, sutkinja Pavelin Borzić ne mora se brinuti zbog pošteno obavljenog posla.
VELIKA VIJEST
Franjo namjerno pravi stanku i pogledom kruži po nama. Radoznala lica, iščekivanje.
– Pa, reci već jednom – izleti Bruno.
– Iva javno objavljuje da po pouzdanim izvorima Mladen Bajić odlazi ovih dana! – zaključuje Franjo.
Konsternacija među nama, vijest koja mijenja noć u dan, prljavu kaljužu u plodno polje. Odlazak Mladena Bajića bio bi dokaz da iz crne hrvatske močvare korupcije i kriminala može izrasti bijeli cvijet.
– Odlazi? Bilo bi žalosno da samo odlazi – kažem oštro i nastavljam. – Bajić je direktni krivac za stanje u kojem se nalazi Hrvatska. Zaštitom tajkuna, ratnog i pretvorbenog kriminala svojim programiranim nedjelovanjem, širom je otvorio vrata pljački hrvatskih resursa. Ne može otići bez primjerene dugogodišnje kazne.
– Odlazak ili smjena čelnih ljudi u DORH-u logičan je slijed događaja. Nakon 1. srpnja 2013. moralni profil jednog Bajića nikako se ne može uklopiti u pravnu tradiciju Europe – kaže Željko.
Franjina vijest, neprovjerena i pomalo nevjerojatna, podigla nas je na noge. Kratki pozdrav, rastajemo se. Uz prašnjavu cestu parkirano je sedam automobila. Zastajem, držim kontakt ključ u ruci. Svi smo pili, a vino i vožnja ne idu zajedno. Sitni prekršaji, kriva parkiranja ili vožnja uz malo alkohola drastično se kažnjava u Hrvatskoj.
No ima kod nas i pozitivnih strana, ukradite milijun eura ili dva – možete pozvati svog premijera da provede vikend u vašoj vili.
Anno Domini MMXIII. 
