U proteklih četvrt stoljeća stasanja Republike Hrvatske, naime, Sisak je zauzeo počasna mjesta kao grad prve hrvatske dragovoljačke formacije ZNG-a i prve osvojene vojarne agresorske, srbizirane JNA. A sve je počelo ovako: pod predsjedanjem kasnijega glavnog tajnika HDZ-a Ivana Bobetka, predsjednikom Općinskoga odbora izabran je Ivan Radičević iz Crnca, potpredsjednik je postao Josip Brajković mlađi, tajnik Stjepan Šterc iz Martinske Vesi, a blagajnik Siščanin Ivan Tole. Osim spomenutih, skupu su nazočili Ivan Kovačić Dadek, Mijo Kozlović, Zlatko Paripović, Ante Živković, Dijana Ređepi, Mato Brajković, Mladen Gorup, Zdenko Bobetko, Josip Cesarec, Mario Bogeljić, Drago Bjelogravić, Ivica Kovačić, Stjepan Stanković, Jura Sopić, Boris Pospišil, Zoran Agarević, Iva Žarković, Ante Milas, Stjepan Brajković, Stjepan Kušec i Davor Sertić
Napisao: Josip Frković
Kad se u srijedu, 28. listopada – točno na 26. obljetnicu osnivačke skupštine Općinskoga odbora HDZ-a Siska – okupe u hotelu „Panoniji“ na središnjem predizbornom skupu Domoljubne koalicije, stotine članova i simpatizera Tuđmanove državotvorne stranke s razlogom će se prisjetiti povijesnoga događaja iz gostionice Josipa Brajkovića starijeg u Sisačkoj Odri. Događaja koji je u ilegalnim uvjetima, pola godine prije referendumskoga odlučivanja Hrvata i proglašenja državne neovisnosti, označio početak kraja traumatičnoga jugoslavenskog zajedništva i utemeljiteljske početke nove države. Već požutjeli papir s popisom imena sudionika sastanka iz listopada 1989. i imenima novopridošlih i provjerenih domoljuba, mogla su se vodstva stranke koristiti i u kasnijim etapama djelovanja HDZ-a, osobito u pripremama za obranu domovine. U proteklih četvrt stoljeća stasanja Republike Hrvatske, naime, Sisak je zauzeo počasna mjesta kao grad prve hrvatske dragovoljačke formacije ZNG-a i prve osvojene vojarne agresorske, srbizirane JNA. A sve je počelo ovako: pod predsjedanjem kasnijega glavnog tajnika HDZ-a Ivana Bobetka, predsjednikom Općinskoga odbora izabran je Ivan Radičević iz Crnca, potpredsjednik je postao Josip Brajković mlađi, tajnik Stjepan Šterc iz Martinske Vesi, a blagajnik Siščanin Ivan Tole. Osim spomenutih, skupu su nazočili Ivan Kovačić Dadek, Mijo Kozlović, Zlatko Paripović, Ante Živković, Dijana Ređepi, Mato Brajković, Mladen Gorup, Zdenko Bobetko, Josip Cesarec, Mario Bogeljić, Drago Bjelogravić, Ivica Kovačić, Stjepan Stanković, Jura Sopić, Boris Pospišil, Zoran Agarević, Iva Žarković, Ante Milas, Stjepan Brajković, Stjepan Kušec i Davor Sertić.
Od odbornika HDZ-a do brigadira HV-a
O tim je danima davnih prijeratnih, ratnih i poratnih godina, u potrazi za relevantnim političko-vojnim pojedinostima pred medijsko objavljivanje autor teksta stotine puta konzultirao povijesno preciznog bivšeg sisačkog HDZ-ova odbornika prve višestranačke Skupštine općine od 29. svibnja 1990., profesionalnog pripadnika zapovjedništva 57. brigade ZNG-a „Marijan Celjak“, kasnijega ratnog časnika Operativne skupine HV-a Siska i Banovine, tajnika Županijskoga odbora HDZ-a, te djelatnika Ministarstva obrane RH, Željka Sklepića. Rođeni Lekeničanin, koji je minuloga travnja navršio pola stoljeća života, prava je enciklopedija činjenica o nastanku i razvoju HDZ-a ( svaki je politički događaj, s nadnevkom, sa satom početka i trajanja, nazočnima i drugim pojedinostima upisan u jednu od tridesetak pozamašnih bilježnica – op.p.) i stasanju hrvatskih braniteljskih postrojbi. Nije stoga čudno što je u lipnju 1997. imenovan u autorski tim za pisanje povjesnice Domovinskoga rata u Sisku i okolici. Uspomene na te dane evocirao je brigadir Sklepić i za ovogodišnje lipanjske obilježbe 24. obljetnice osnutka 57. bojne, od 1993. brigade „Marijan Celjak“. A sjećam ga se iz vojnih vježbi u gornjoj Posavini, njegova ozarena lica za glinskoga slavlja oslobođenja ili pak predaje srpskog pukovnika Čede Bulata i 39. Kordunskoga korpusa tzv. krajinske vojske HV-u kod Gornjega Viduševca u šumi Branjenici. K tomu i stotina tona zarobljenih topova, tenkova, minobacača, kamiona i nepregledne kolone poraženih ratnih gubitnika koja je hitala prema Dvoru i Sisku. – Počelo je s inicijativom središnjice o formiranju Narodne zaštite i očuvanju vitalnih objekata, koncem srpnja 1990., da bi krajnje napeti odnosi „ugroženoga“ i četnički nastrojena srpstva prema većinskom narodu i njegovoj netom proglašenoj slobodnoj državi 17. kolovoza kulminirali kninskom balvanijom, zapisao je Sklepić u feljtonu lista „Lekena“. Tada je pobliže obradio i događaje u pokupljansko-turopoljskom kraju, kasnijoj općini Lekenik, u kojima je i sam bio aktivni sudionik.
Podjela oružja na dan povratka brončanog jahača
Početkom rujna 1990. u sjedištu obrtničke „Sloge“ održan je večernji sastanak povjerljivih Siščana i uže skupine hadezeovaca, na kojem se raspravlja o tajnom organiziranju protiv velikosrpske pobune. Josip Brajković mlađi objasnio je prije toga kako se valja organizirati u formacijske skupine, petorke, čime bi se od Dužice do Vukojevca i Ogulinca trebalo okupiti 50-ak povjerljivih muževa, odlučnih na obranu. Sklepić je obišao spomenuta naselja i traženi rukom pisani popis ljudstva donio na spomenuti sastanak. Osim njega, to su učinili i ostali područni vođe skupina: Marijan Celjak, Berislav Pavičić, Mato Dragojević, Mato Barić, Ivan Dinčir, Željko Malinac, Ruda Sović i Branko Krovinović. O uputama vrhovništva za skoro vrlo tajno naoružavanje braniteljskih jezgri, sudionike skupa upoznali su Josip Brajković mlađi, te iz policije Vjekoslav Blažević i Đuro Brodarac,tada još pomoćnik načelnika Policijske uprave. Gotovo isti sastav ilegalnih dragovoljaca, proširen Matom Brajkovićem, Darkom Pavlakom i Vladom Milankovićem, okupio se 16. listopada (oko 16.30 sati) u odranskoj krčmi Brajkovićevih. Bio je to dan ponovnog postavljanja spomenika banu Jelačiću na istoimenom zagrebačkom trgu, kamo su s radošću pohitali i mnogi Odrani. Mač je simbolički sada bio okrenut prema fantomskoj krajini. Svjesni da je dolaskom partizanske Titove vlasti, prije četiri i pol desetljeća – preokretom i nestankom kratkotrajne NDH – veliku nepravdu uklanjanjem opjevana brončanoga jahača hrvatskom narodu počinio obućar Mika Špiljak. Đuro Brodarac odmah je priopćio: Oružje je stiglo, treba ga podijeliti! Pod ambarom Brace Šipraka u Staroj Drenčini Vlado Milanković otvorio je prvi sanduk, a potom i drugi. Dodao je tome i u žito skriveno streljivo, čak 1320 komada…
Četiri godine na braniku Siska i Zagreba
Plavi „golf“, u kojem su bili sanduci s mađarskim „kalašnjikovima“, Sklepić i Joža Brajković odvoze put Lekenika. Ispred je vozio Milanković, koji je pri eventualnom nailasku na polciijsku patrolu, obećao stati, s tim da „golf“ nastavi put. U lekeničkom dvorištu Sklepićevih 20 strojnica je sklopljeno i kompletirano. Učinili su to Ivan i Željko Sklepić, Janko Sever, Miro Srečić i Ivica Cvetnić. Navečer, iza 20 sati, preostale automate povezli su u Dužicu Dragi Vlahovcu, Lekeničku Poljanu Ivici Zubecu i u Pešćenicu Darku Kompesu. Koncem listopada lekeničkoj je skupini Joža Brajković predao još deset pušaka. I sve to u najstrožoj tajnosti. Koliko se članovi petorki pridržavaju naputaka Turopoljci su provjerili kod Ivana Bedeka, pešćeničkoga mehaničara i Brajkovićeva šogora, koji je jedva priznao da od ranije ima jednoga „kalija“. Brajković i Milanković su potom otišli natrag u Staru Drenčinu, nastavivši podjelu oružja za ostala područja Siska i gradsku okolicu. Naoružani dragovoljci HDZ-a potom su prošli prvu provjeru organiziranosti. Osiguravali su svečanost obilježavanja obljetnice rođenja braće Radića u Desnom Trebarjevu. Zajedno s Marijanom Celjakom, Marijanom Batovanja, Dragom Selancem i Franjom Janskim, Željko Sklepić 21. lipnja 1991. prolazi u Šarengradskoj detaljne zdravstvene preglede. Potom u Trsteniku kod Dugoga Sela, bazi 2. A brigade, potpisuju prvi profesionalni ugovor s tom postrojbom ZNG-a, odnosno MORH-om. Dva dana kasnije, u naselju bivše omladinske akcije u Savskoj, prvi puta s oružjem, postrojili su se dragovoljci. Bili su vidno uzbuđeni ponosni. Pozdravne riječi uputio im je najprije dozapovjednik 57. samostalne bojne Marijan Celjak. Zapovjednik postrojbe postao je Ante Bobetko, Franjo Janski, referent veze, a Drago Selanec organizacijsko-mobilizacijskih poslova, te Marijan Batovanja za pozadinu i Franjo Pavičić za intendantske poslove. Željko Sklepić preuzeo je obavještajno-sigurnosne poslove, zapovjednik izvidničke desetine bio je Stjepan Piškor, Darko Kompes, zapovjednik prve, a Ivan Kuraber druge satnije. Marijan Kolaković zapovijedao je trećom sunjskom satnijom, a Ivan Antolčić pozadinskim vodom. Prateći je vod bio stacioniran u Topolovcu, s Rokom Luketićem i Juricom Devčićem na čelu, a inženjerijski zapovjednika Branka Marčelje u baraci Zelenoga Brijega. Sanitet su sačinjavali dr. Antonio Matoc i dr. Branko Radiković, te veterinari dr. Berislav Gmaz i dr. Mirko Ivanušić. Prve obrambene položaje – nakon glinske pobune četnika i napada na Policijsku postaju MUP-a – sisački su dragovoljci zauzeli u Komarevu, na južnim prilazima gradu s ubrzo okupirane Banovine, gdje do „Oluje“- usprkos stradanju branitelja – nikad neće ustuknuti ni centimetra.T
7 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.