Evo, nema ni jednih novine ili tv emisije a da se ne pojavi Ivan Đikić. Međutim, on ne može biti redovni član ove vodeće hrvatske znanstvene i kulturne institucije, ali može i jeste član Američke akademije znanosti i umjetnosti!
Nu, što je tu je, sad je ponovno prigoda da pitamo i naše uvažene znanstvenike – imaju li i oni nešto reći i o epidemiji zvanoj korona virusu, ili će i ta tema i dalje kraj njih prolaziti kao voda ispod mosta?
Napisao: Mladen Pavković
Nakon što je i hrvatsku državu zahvatio korona virus opet se nameće pitanje- je li vrijeme da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) preispita kriterije za izbor svojih članova? Naime, „besmrtni“ se i ovog puta ne javljaju, šute ili se pak i dalje bave sami sobom ili „zdravstvom“ i sličnim temama u „stoljeću sedmom“, iako se od ovih ljudi očekuje da se odmah javi i oko ovakvih zdravstvenih katastrofa, kakve se ne događaju samo kod nas već i diljem svijeta.
Imaju li što reći
A nije istina da se neki od akademaca svakodnevno ne javljaju i kad je u pitanju korona virus. Evo, nema ni jednih novine ili tv emisije a da se ne pojavi Ivan Đikić. Međutim, on ne može biti redovni član ove vodeće hrvatske znanstvene i kulturne institucije, ali može i jeste član Američke akademije znanosti i umjetnosti!
U HAZU ga, prema njihovim kriterijima, ne primaju jer ne živi i radi u Hrvatskoj!
Na taj način da im se pojavi i Nikola Tesla on bi mogao biti samo njihov dopisni član!
Nu, što je tu je, sad je ponovno prigoda da pitamo i naše uvažene znanstvenike – imaju li i oni nešto reći i o epidemiji zvanoj korona virusu, ili će i ta tema i dalje kraj njih prolaziti kao voda ispod mosta?
Sabor opet prazan
Ovo se više ne da gledati ni slušati.
Hrvatski sabor manje-više zasjeda tri dana u tjednu, a sabornica je gotovo – prazna.
Desetak manje-.više istih lica sjedi i raspravlja, kao u nekakvoj mjesnoj zajednici.
Vjerovali smo da će tema o Fondu hrvatskih branitelja (srijeda) pobuditi barem malo zanimanja onih koji nas predstavljaju u ovom visokom domu, kad tamo – ništa.
Već smo se nekoliko puta osvrnuli na prazne saborske klupe, ali sve i dalje ide po starom.
Ovoga puta, imamo dojam, da se zastupnici ne odazivaju na svoja radna mjesta zbog korona virusa, pa su odlučili (svaka čast iznimkama) „raditi“ kod kuće, tj. gledati i slušati što nekolicina njihovih kolega ima za reći putem malih ekrana.
Velika većina zastupnika „radi“ samo na dan kad su glasovanja. Dođu, pritisnu gumbić i – odu svojim putem.
Taj i takav Sabor nema smisla. Bolje bi bilo da se tih „desetak“ zastupnika koji redovno dolaze na zasjedanja nađu za stolom u saborskoj kavani i održe rasprave bez tv i inih kamera, tim prije što neki od njih javno govore (svaka čast iznimkama) nema veze s temama (mozgom), a još manje sa zakonima koje donose.
Pojedina zasjedanja prate i učenici nekih osnovnih i srednjih škola. Sjede na „galeriji“ i gledaju prazne fotelje i slušaju nekolicinu zastupnika koji se „natječu“ tko će više i brže dobiti opomena, što im je još jedan razlog da umjesto u Saboru vrijeme provedu u tamošnjem restoranu i kavani, gdje mogu od jutra do večeri za „desetak“ kuna piti i jesti.
Predlažemo da zastupnici jednu sjednicu posvete sami sebi, tj. da se sami zapitaju- može li gore? T
