Priča mlade njegovatejlice iz Zagreba
Piše: Zoran Paškov, Frankfurt
Hrvatski mladi i stručni kadrovi među traženijima su i u novom paketu potreba njemačkog gospodarstva. Ova zemlja hitno potražuje ni manje ni više nego 100.000 inžinjera, elektroničara, matematičara, a odmah iza njih i dalje je najtraženije medicinsko osoblje, njegovatelji, medicinske sestre, primalje. Hrvati su u Njemačkoj, što se tiče stranih radnika na dobrom glasu. Posljednjih 20 godina zaposlilo ih se na tisuće u njemačkim bolnicama i staračkim domovima, gdje rade kao njegovatelji. Dosta je tu i hrvatskih liječnika koji su priznati i cijenjeni u zemlji snova. I dok hrvatski političari “muku muče” sa svojom terminologijom i najnovijim zakonom o pripravničkom stažu i zaradi od 1600 kuna mjesećno, mladi bez velike pompe i najave preko noći odlaze iz “Lijepe naše”.
Najvažnije je pronaći tvrtku koja im garantira posao, a onda vrlo brzo ishode boravišnu i radnu dozvolu za zanimanja koja u Njemačkoj slove kao deficitarna. Za odlazak ih ne može zaustaviti ni činjenica da će Hrvatska uskoro postati punopravna članica Europske unije. Jednostavno ne vjeruju da će se to tako brzo odraziti na zaposlenost i visinu njihovih primanja. Kažu dugogodišnja obećanja i nezaposlenost bili su presudni za donošenje njihove brze odluke o odlasku. No, ni mladi koji ne čekaju baš dugo na posao ne dvoje o odlasku. Jedna od njih je i Matea Ivanko, Zagrepčanka, imotskih korijena, koja je proteklih dana odlučila kazati zbogom “Lijepoj našoj”. Jednostavno kao mlada osoba uskoro ne vidi vidi perspektivu u Hrvatskoj, a i želi napredovati u struci.Ogorčena je na bolnice kojima je u protekle tri godine uputila molbu za posao, a od njih nije dobila nikakav odgovor.
– Tri posljednje godine obijala sam vrata četiriju zagrebačkih bolnica. Uzaludno sam predavala molbe u Petrovoj.sv. Duhu, Vinogradskoj, Zajčevoj. A nisam htijela ni puno već samo odraditi pripravnički staž, položiti stručni ispit. Nažalost uopće mi nisu ni odgovorili na moje molbe, a kamoli me uzeli u obzir za stažiranje. I kada sam čula da u Njemačkoj još uvijek traže medicinsko osoblje nisam se dvoumila. Jednostavno sam odlučila otići pa kud puklo da puklo. U Frankfurtu sam našla bolnicu kod koje ću raditi i sada sam u fazi sređivanja papira-priča nam najsvježija dvadesetjednogodišnja hrvatska gastarbajterica.
Matea je i sama dijete hrvatskih gastarbajtera i u Njemačkoj je živjela do svoje desete godine. Ona i njezini roditelji kada su se prije 11 godina vračali u Hrvatsku nisu ni sanjali kako je život u tuđini na jedan način sudbina koja prati Hrvate.
– Kada su se moji rodtelji vračali kući vjerovali su kako će se gospodarska situacija popraviti,ali nažalost nije se popravila nego još pogoršala. Mladi su s pravom ogorčeni na naše političare i društvo koje iskazuje koruptivne slabosti koje su velika kočnica napretka naše zemlje u svim segmentima. Ima sve više onih koji se teško i za života dokopaju nekog stalnog posla, iako imaju visoku stručnu spremu. Ništa im ne pomaže, a da i ne govorimo o kriterijima po kojima se zapošljavaju kadrovi. Onda ne čudi što i moji vršnjaci odlaze iz domovine, jer žele raditi posao za koji su se obrazovali.
Zanimljivo da Mateu na gastarbajterskom putu prati hrvatski obrazovni nedostatak, koji joj se sada ispriječio kao veliki problem.
-Naime, iako škola za primalje u Hrvatskoj traje četri godine, godinu dana više nego u Njemačkoj, jedino u našem sistemu obrazovanja potrebno je položiti stručni ispit, tako da mi je to sada velika prepreka, jer ću morati pola godine ili godinu dana u Njemačkoj raditi besplatno da bi položila taj ispit, koji Nijemci zahtijevaju pozivajući se na hrvatsko zdravstvo. A u Njemačkoj je tako da njihove primalje završe trogodišnju izobrazbu i to je to- na kraju će Matea, kojoj i ta domovinska obrazovna zavrzlama ne smeta, jer zna kada krene sa normalnim radom da kao primalja u Njemačkoj, radeći u bolnici i privatno može zaraditi i do 5.000 eura mjesećno. Zato se zaista isplati žrtvovati, a toga je i te kako svijesna naša mlada gastrabajterica.
A da se puno toga u gastarbajterskoj sudbini Hrvata nije promjenilo proteklih trideset godina svjedoči nam i naš poznati estetski kirurg u Njemačkoj, Šibenčanin, dr. Željko Zenić.
-Mi smo i dalje samo dio paketa velike potrebe njemačkog gospodarstva za stranim radnicima,posebno u medicini,gdje se i dalje osjeća veliki deficit.Jednostavno njemačko zdravtsvo uz potrebu za radnicima pruža i velike mogućnosti za njihovo napredovanje u struci,dodatnu izobrazbu, otvaranje privatnih ordinacija,itd. Naši mladi kao i ja svojevremeno, sretni su da mogu doći do posla, da nisu badava učili školu. Zanimljivo je da su nekada a i danas medicinari iz Hrvatske na dobrom glasu,što je lijepa preporuka i za nova zapošljavanja na najnaprednijem tržištu Europske unije. A što se tiče Hrvatske manje više sve nam je poznato.Ipak ne gubimo optimizam da će naša zemlja kada postane punopravna članica Europske unije doživjeti snažniji gospodarski uzlet-kaže optimistično dr. Željko Zenić,koji bez obzira na loše gospodarske prilike trenutno ulaže svoj kapital u “Lijepu našu”. Ne smetaju nam ni loša dosadašnja iskustva naših gastarbajtera,jer želja za povratkom kod dr. Zenića je jača.
Piše i snimio -Zoran Paškov
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.