AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

NJEMAČKA U OPĆEM NEREDU

12. svibnja, 2025.

Vrsni analitičari smatraju da je ovo u cijelosti bio nezabilježen neuspjeh: nijedan poslijeratni njemački kancelar nikada nije propustio biti potvrđen u prvom krugu. Zbog toga su, na dan katastrofe, pojedini zastupnici čak govorili o postojećoj  “državnoj krizi.”

Ovo je grozan način za započeti kancelarstvo. I ne samo zato što će se od sada, od samog početka, “partneri” – da, to su navodnici straha – koji sada dijele moć i položaje u Berlinu uvijek morati pitati koji od njih – SPD ili CDU (ili čak oba)? – skriva zmije u travi. I kada bi mogle ponovno udariti?

Napisao: Franjo Dobrović

Nova njemačka vlada Friedricha Merza nema ni znanja ni sposobnosti da bi odlučno osnažila politički život u Njemačkoj i EU, pa kao takva ne će moći oživjeti ni posrnulo njemačko gospodarstvo, koje se proteklih programski sustavno uništavalo, pa sve više propada. Umjetna kriza (lažna pandemija), koja u državama članicama EU traje od početka 2020. pojačano će se održavati uz nove krize i programske mjere, zastrašivanja i sve veća ograničenja njemačkog naroda do 2030., koje kao takve vjerojatno ni nova Merzova vlada kao prolazna u Njemačkoj ne će uspjeti preživjeti. Nova koalicijska Merzova vlada možda će se raspasti još prije u odnosu na to koliko je godina trajala Scholzova vlada koja je propala 6. studenog prošle godine.

Neiskusan čelnik

Prethodna Njemačka vlada zasnovana na svadljivoj koaliciji i predvođena bezidejnim i nesposobnim Olafom Scholzom osuđena je bila na neuspjeh od samog početka do gorkog kraja. Ali ono što je na kraju dovelo do uništenja Scholzovog kabineta bilo je odbijanje njegovog ministra financija da razvodni – tada – stroga njemačka ograničenja javnog duga, konkretno da pošalje još više novca Ukrajini.

Točno pola godine nakon ovog fijaska, sljedeća i trenutna njemačka vlada proizvela je još jedan, čak i prije nego što je zapravo započela 6. svibnja, njezin neiskusan čelnik Friedrich Merz iz utjecajnih konzervativaca (CDU) nije uspio pridobiti većinu zastupnika u parlamentu da ga izaberu za kancelara. Ovo može izgledati kao formalnost, jer je nakon kompliciranog i ponižavajućeg prvog glasovanja, Merz jedva uspio iznaći dovoljno zastupničkih glasova u drugom pokušaju.

Nitko ozbiljan u Njemačkoj ne smatra da je ovo bila tek manja slučajna pogreška za razliku od raspada koalicije, vrsni analitičari smatraju da je ovo u cijelosti bio nezabilježen neuspjeh: nijedan poslijeratni njemački kancelar nikada nije propustio biti potvrđen u prvom krugu. Zbog toga su, na dan katastrofe, pojedini zastupnici čak govorili o postojećoj  “državnoj krizi.”

Nije ni čudo, jer budući kancelari traže parlament za ovaj glas samo kada smatraju da imaju sigurnu većinu zastupnika na svojoj strani. Tako je i Merz. I zato je njegov početni promašaj bio toliko gori od samo tužne povijesne premijere: Jedini način na koji je mogao ne uspjeti bila je tiha, ali namjerna pobuna odozdo i, očito, arogantno zanemarivanje s njegove strane.

Njegova koalicija sastoji se od njegovih konzervativaca i Socijaldemokrata (SPD). Da ga je svaki zastupnik iz ove dvije stranke podržao u prvom krugu, drugi ne bi bio potreban. Jasno je da su zastupnici iz njegove vlastite stranke ili njezinih koalicijskih saveznika odbili surađivati. Nikada ne ćemo znati tko točno jer je glasovanje bilo anonimno, ali znamo da je bilo najmanje 18 pobunjenika. Glavni konzervativni komentator bio je u pravu: Ovaj udarac ispod pojasa iz Merzovih vlastitih redova dugo će ga boljeti.

Ovo je grozan način za započeti kancelarstvo. I ne samo zato što će se od sada, od samog početka, “partneri” – da, to su navodnici straha – koji sada dijele moć i položaje u Berlinu uvijek morati pitati koji od njih – SPD ili CDU (ili čak oba)? – skriva zmije u travi. I kada bi mogle ponovno udariti? Dobrodošli u potpuno novu koaliciju: jednako podmukla kao i zadnja, ali brža na startu.

Proračun i zakoni

Naravno da je velik problem, ako ne možete održati svoje zastupničke članove zajedno oko potvrđivanja vas kao šefa, kako očekujete da će vaši proračuni i zakoni proći? Ali stvari su još zloslutnije u ovom slučaju. Jer Merz je mogao imati priliku za visoku funkciju samo zato što je Njemačka u tako sveobuhvatnom neredu: demografija, gospodarstvo, infrastruktura, stranački sustav, vanjska politika, tehnologija, i, ne manje bitno, javno raspoloženje. Doista – ništa, baš ništa, nije u redu.

Na ovoj tamnoj pozadini, veliki njemački ekonomist koji služi u vladinom vijeću stručnjaka već postavlja neizbježno pitanje: „Kako ova nova koalicijska vlada može ispuniti Merzovo ključno obećanje da će konačno riješiti ovu nacionalnu bijedu, ako je tako očito lišena jedinstva?“

I, možemo dodati, discipline i predviđanja, također, jer je potrebna zapanjujuća nemarnost da se tako loše pripremi glasovanje za kancelara. Drugi ekonomist primjećuje da je debakl također poslao “razoran signal” ostatku svijeta. Mnogo toga lošeg prethodna je njemačka vlada činila i štetnog ostavila te upropastila što bi Merz trebao žurno mijenjati i poboljšavati u njemačkom društvu i državi želi li se održati na vrućem kancelarskom položaju.

Ne učini li Merz žurno štogod primjetno dobitno u ovom trenutku mogao bi naići na stranačka suprotstavljanja. Moglo bi se sve više govoriti o sramotnom nedostatku profesionalnosti koje je došlo na vidjelo u lošem upravljanju ovim ključnim glasovanjem, nego i zato što su Merzov CDU i njihovi SPD koalicijski partneri pod vodstvom Larsa Klingbeila obilno zaslužili svoju kaznu. Između zadnjih izbora i sastavljanja svoje koalicije, izveli su besramno prljav manevar: Jasno protiv duha, ako ne i slova ustava, koristili su stari parlament – de facto već izglasan od njemačkih građana – za možda najveći preokret u njemačkoj poslijeratnoj povijesti.

Sjećate se onih strogih ograničenja za javni dug zbog kojih je prethodna koalicija propala? Merz je vodio svoju izbornu kampanju obećavajući da ne će napustiti takozvanu “kočnicu duga”. Kao konzervativac od glave do pete, bio je u izvrsnom položaju da iznese tu tvrdnju i natjera birače da mu povjeruju. Pa ipak, njegovo početno djelovanje – čak i prije stupanja na dužnost – nije ispunio to obećanje.

I ne na mali, način rezanja kutova. Merz nije rezao kutove, nego sravnio zgradu sa zemljom. Nakon što je vodio kampanju i pobijedio (jedva) kao fiskalni jastreb, brzo je napravio škripeće skretanje po – riječima CNN-a – “masovno proširio zaduživanje i super-nabio vojne izdatke”. U iznosu od hladnih tisuću milijardi eura ili otprilike tijekom sljedećih deset godina. Mnogi birači i članovi njegove vlastite stranke nisu bili samo zbunjeni, već ojađeni. Ne možemo znati sa sigurnošću, ali i mnogi drugi Nijemci vjerojatno smo u pravu kada nagađamo da je ovo masovno kršenje vjere motiviralo barem neke od pobunjenika tijekom glasovanja za kancelara.

Sigurno znamo je da je Merzova osobna popularnost strmoglavila čak i prije nego što skoro nije uspio postati kancelar. Nikad popularan na početku, dosegao je najnižu točku: Uoči parlamentarnog glasovanja, 56% Nijemaca bilo je protiv toga da Merz postane kancelar, samo 38% je pozdravljalo tu perspektivu.

I Merz nije jedini koji je izašao s uvelike narušenim ugledom iz ove afere: Iz složenih proceduralnih razloga, Merz je trebao suradnju stranke Die Linke pod njezinom zvijezdom u usponu Heidi Reichinnek da dobije drugu šansu. Za Die Linke, pružanje ove pomoći vjerojatno je bio vrlo loš potez. Reichinnek je za Njemačku ono što je Alexandria Ocasio-Cortez za SAD: ljevičarka vješta s društvenim medijima s oholom retorikom (netko za ukidanje kapitalizma, svega toga, odmah i s tetovažama, molim?) i duboko taktičkim ponašanjem u sadašnjem svijetu. Pomažući nepopularnom arh-kapitalistu Merzu, možda je pretjerala čak i za pojedine od svojih najodanijih TikTok obožavatelja.

Vatrozid

Ali nisu sve vijesti loše. Barem ne za sve. AfD – pod pritiskom njemačke obavještajne službe i moguće prijetnje potpunom zabranom – vjerojatno će profitirati. Možda je propustio izvrsnu priliku za osramoćivanje Merza glasovanjem zapravo za njega. Ali postoji i drugi učinak: Suradnja krajnje radikalne Reichinnek i njezine stranke, već je natjerala pojedine njemačke promatrače da postave jednostavno, uvjerljivo pitanje: Ako su i Die Linke i AfD prijašnjih godina bili tretirani kao izvan granica – ili, njemačkim rječnikom, “vatrozidom” – a ipak Merz nije imao problema osloniti se na Die Linke da dođe na vlast (ništa manje!), onda, jasno, cijela ta stvar s “vatrozidom” nije onakva kakvom se predstavlja. A ako je tako, onda bi i vatrozid protiv AfD-a jednog dana mogao pasti. Zapravo, kao stvar dosljednosti i pravednosti, trebao bi, sviđao vam se AfD ili ne.

Kakav čudan način da postaneš novi predvodnik njemačke političke struje: „Šepajući kroz ulazna vrata, teško ozlijeđen i ponižen kao nijedan kancelar prije, dok opet de facto jača najveću i najprijeteću buntovničku stranku u državi“. Merzov prethodnik Scholz započeo je s mnogo nezasluženih unaprijed izrečenih pohvala i završio katastrofalno. Merz je uspio započeti katastrofalno već sada.

Nije Nijemcima lako prihvatiti kako se Merz odnosi prema njemačkim političkim problemima i dubiozama, ali kad se na to pribroje gospodarski, kad se zbroje tisuće svojedobno moćnih industrijskih tvrtki i obiteljskih tvrtki koje su bankrotirale proteklih pet godina tijekom kojih je izgubljeno oko dva milijuna radnih mjesta u industriji, uključujući automobilsku, kemijsku, kolaps nije tek na vidiku, kolaps je u tijeku. Pojedinci smatraju da je Merz jednostavno prevario birače zalažući se najednom za konzervativnu financijsku politiku i zahtijevajući drastične promjene. Druga prijevara je bila što je preuzeo od AFD a kao promociju čvršće granice protiv ilegalnih migranata, a poslije – šipak.

O svega toga što Merz obećava vjerojatno ne će biti ništa?! Pojedinci smatraju da bi ga bilo najednostavnije maknuti kao politički neozbiljnog i bezidejnog. Programirana europska sadašnjost nma perspektive, još kad znamo da odavno Nijemac ne smije vodit svoju državu niti voditi svoju politiku. Krizama u Njemačkoj su počela dva Svijetska rata. Tijekom proteklih pet godina uspostavljena je umjetna kriza u državama članicama EU zahvaljujući bezidejnoj čelnici EK i bivšem njemačkom kancelaru Olafu Scholzu te se održava izmislicama pa će dalje trajati u Njemačkoj i diljem EU, jer nikad ne će prestati. Izgleda da su globalni moćnici uz bezidejne njemačke političke i europske nesposobne poslušnike i aktiviste iznašli pravi pogodan trenutak kad će sustavnim uništavanjem Njemačke provedbom UN-ove Agende 2030. u potpunosti pokoriti EU i uspjeti uništiti europske narode i države. T