Skrivena najava kraja najgore Vlade od 1990.
Napisao: Saša Radović
Kraj veljače 2014. obilježen je skrivenom najavom kraja najgore Vlade RH od 1990. Zoran Milanović najavio je promjenu „Bajića – Bajićem“ i time pokušao pojačati svoj obrambeni zid u bliskoj budućnosti.
“Zahvaljujem Bajiću nakon 12 godina mandata na svemu što je bilo dobro, a toga je bilo puno više od onoga što mislim da nije bilo dobro“, izjavio je premijer Milanović sa sjednice Vlade na kojoj će imenovati Dinka Cvitana za novog šefa DORH-a. Dodao je i: “Oni koje svrbi neka se češu“. Zaboravio je dvije važne činjenice – da u Bajićevom radu nije smjelo biti ni jedno „da nije dobro“. Svako to „loše“ – svako žmirenje nad pljačkom Domovine, moralo je rezultirati smjenom i kaznenim progonom državnog odvjetnika, jer i to je zločin prema svome narodu. A ono drugo – o češanju – premijera ništa ne svrbi (za sada!), ali itekako svrbi građane dugogodišnja Bajićeva obrana pretvorbenog, ratnog i inog kriminala. Eskalacija kriminala radi nekažnjavanja lopova – dovela je građane na prosjački štap.
Kao šef vlade RH koja je u 2014. rapidnom brzinom realizirala nevjerojatan broj autogolova, Milanović lako može detektirati budući tijek zbivanja na političkoj sceni. Posrtanje i pad! Bit će teško dočekati kraj redovnog mandata. Neosporni kriminal u njegovom okružju i njegovu prevaru nacije apsurdnom i fanatičnom obranom Josipa Perkovića ne bi preživjela ni jedna demokratska vlada. Premijer ne traži kaznenu odgovornost za svoje pekmezom uprljane suradnike – a i sam je u aferama s direktnim štetama (30 milijuna preplaćeni skupocjeni automobili, za koje premijer mora znati). Uz sve to zajedno, sa sjenom Ive Sanadera u tamnom ozračju općeg nezadovoljstva građana – snovi našeg premijera sigurno nisu ružičasti.
Uz nekoliko ružnih udaraca ispod pojasa koje je nedavno doživjela vlada RH, a to su; spomenuto izručenje Perkovića u Njemačku, oštri šamar Željke Markić referendumom i vukovarska „šetnja“ – dogodio se čitav niz teških milijunskih i milijardskih gafova. To nisu samo svjetonazorske priče nego i konkretan kriminal, prostim jezikom – drp! Milijunski gafovi (drpovi!) na koje je Bajić, po običaju zažmirio i pokrio uši, enormne su imovine Marine Lovrić Merzel i Branka Šegona. Nedokazivo porijeklo tih imovina u Milanovićevoj demokraciji je „normalno“! Možda zbog toga što je u pozadini tih slučajeva slika Slavka Linića kuma Merzelice i pomoćnika kreditnog muljanja Branka Šegona. Uz to pojavljuje se i vila s bazenom Šegonovog sina Tonija, suvlasnika s bivšim policajcem, Ivicom Cetinom danas zaposlenikom u Linićevom ministarstvu. Mnogo milijuna i mnogo nekažnjene krađe.
MINISTAR HARAČ
No, sve su to „trice i kučine“ prema milijardskom drpu s Linićevim potpisima. Zaigralo se po Zakonu o predstečajnim nagodbama, pandanu zakonima o privatizaciji – kao stvorenom za korupciju i kriminal. 35 tisuća radnih mjesta izgubljeno je od dana stupanja na snagu tog Zakona. Početni ulog je 50 milijarda dugova, 50 milijarda koje su nestale u nečijim vikendicama, jahtama, na nečijim računima. Krenulo se s „opraštanjem“ poreznih dugova, kako Linić hoće! Zakon omogućava bezbroj zloupotreba – a i koristi se na bezbroj načina, može se dijeliti oprost kome hoćeš (ili tko više da!). Velike firme (EPH, Konstruktor i dr.), veliki milijuni i oprosti, ali igra se i s malim, bogatim igračima. Nema kontrole! Za lakše shvaćanje Zakona o predstečajnim nagodbama, evo jedne virtualne priče. Događa se u izmišljenom Državnom Poreznom Komitetu.
Gospodine Kalemiću, vaš porezni dug popeo se na 80 milijuna kuna. Ukoliko ne platite, ovršit ćemo vam jahtu koja vrijedi nekoliko puta više nego što je vaš dug – kaže Nilić, ravnatelj Državnog Poreznog Komiteta.
Stanka. Kalemić se vrti na stolici.
Problemi u naplati – odgovara kratko i dodaje. – Ne znam što bih učinio.
Ja znam! Nagodit ćemo se u predstečajnoj nagodbi. Svojim dužnicima platit ćete… – ravnatelj pravi značajnu stanku i nastavlja. – Platit ćete ukupno 20 milijuna i to je sve!
Hm, to bih mogao. Ali, što je s onih 60 milijuna moga duga? Dužnici, to jest država, će se žaliti – kaže Kalemić.
L’Etat, c’est moi – reče ravnatelj i široko se nasmije.
Molim, ne govorim francuski – kaže Kalemić.
U prijevodu, to znači – država to sam ja – a mi kažemo, nema problema! Imamo Zakon o predstečajnoj nagodbi. Dužnici se ne mogu žaliti, a ako se i žale, žale se nama – opet sa smiješkom odgovara Nilić.
Stanka. Ravnatelj motri lice Kalemića na kojem se pojavljuje smiješak. Ravnatelj ustaje i s police uzima čaše i flašu whiskyja. Zatim iz ladice vadi papirić veličine posjetnice.
Na račun Državnog Poreznog Komiteta uplatit ćete 10 milijuna – kaže ravnatelj, pruža papirić Kalemiću i nastavlja. – A na ovaj račun u jednoj maloj banci u Trstu, uplatit ćete ostalih 10 milijuna.
ZAŠTITA BOGATIH
Milanović je odabirom Dinka Cvitana odabrao kontinuitet. Dugogodišnji Bajićev suradnik ne bi trebao mijenjati glavni smjer – zaštitu bogatih nedjelovanjem protiv nezakonitog bogaćenja. Po novom izvješću portala Wealth X Hrvatska je „podebljala“ broj multimilijunaša. Sada imamo 280 tajkuna od kojih svaki ima preko 30 milijuna dolara. Barem njih 250 opljačkali su nam Domovinu – i nijednog državni odvjetnik nije upitao – gdje je pokrao te milijune? Uz te nove bogatune imamo i više sirotinje, gladnih kopača kontejnera.
Nešto mnogo važnije za premijera je ono što bi Cvitan trebao provesti – zaštititi ga od svakog progona i od sanaderovskih sablasti. Premijer je sasvim sigurno svjestan šteta nanesenih hrvatskim građanima i kriminala svojih suradnika – za što bi morao kazneno odgovarati.
Ostaje pitanje, je li Milanovićev potez zamjenom „Bajića za Bajića“ dobar ili loš? Je li premijer uzeo u obzir da po kontinuitetu – žmirenje i pokrivanje ušiju državnog odvjetnika dolazi u obzir samo za aktualne političare i bogate tajkune. Za ostale nema oprosta ni popusta. Političke mrtvace DORH gazi nogama, a već i ptice na granama pjevaju o našem premijeru kao o političkom mrtvacu. Loše za Milanovića je i to što nije bogati tajkun, iako voli biti u njihovom društvu. Ako Cvitan ima Bajićeve moralne predispozicije, zabit će nož u leđa posrnulom premijeru – bio on kriv ili ne!
Bliska budućnost pokazat će, hoće li novi državni odvjetnik „nastaviti kontinuitet“ – ili će se okrenuti poštenju? S obzirom na dugogodišnju suradnju s Bajićem, vjerojatnost za promjenu je mala, ali sve je moguće. Možda Hrvatska neće dovijeka ostati – crna močvara kriminala i korupcije?
Anno Domini MMXIV./XV. 
