Upravo bi Tomašević morao znati što znači radnički bunt i nezadovoljstvo. No, umjesto radnicima, on se više okrenuo lijevim i šarenim udrugama iz kojih je i sam potekao. Za potrebe raznih civilnih i ideoloških platformi, udruga za ljudska prava, zaštitu okoliša i rodnu teoriju u gradskoj blagajni uvijek ima koliko god treba.
Golema financijska i društvena šteta koja će nastati ovim štrajkom, od izmakle dobiti i zastoja u gradu do dugoročnih gospodarskih gubitaka, ne smije pasti na leđa građana kroz nova poskupljenja usluga i namete. Tu štetu moraju podmiriti Grad Zagreb iz proračuna namijenjenog povlaštenim skupinama i Tomašević osobno
Napisao: Mladen Pavković
Kada se u Hrvatskoj govori o radničkim plaćama, na scenu stupa omiljeno oružje svih političkih elita i suvremenih poslovnih voditelja – statistički prosjek. Ta matematička čarolija najbolje se opisuje onim poznatim narodnim vicem: „Jedni jedu meso, drugi jedu kupus, a u prosjeku svi jedemo sarmu.”. Naime, kada poslovni moćnici koji „sve znaju” mjesečno primaju po 15 ili 20 tisuća eura, radnička sirotinja u tom namještenom prosjeku ispada dobro plaćen srednji sloj. Gluplje i ciničnije od toga ne može biti. Ljudi više ne mogu živjeti od crkavice. Stvarni život odvija se daleko ispod namještenih tablica i prikaza.
Šarene udruge
Sada svjedočimo vrhuncu tog dugogodišnjeg zanemarivanja. Pobunili su se radnici zagrebačkih gradskih tvrtki. Došlo je do točke pucanja jer nitko ne stupa u štrajk iz obijesti, ti ljudi moraju na ulicu kako bi preživjeli. A s druge strane stola sjedi gradonačelnik Tomislav Tomašević. Čovjek koji je svoju političku karijeru i vidljivost gradio na aktivizmu, nekada se bacajući pod kamione na Cvjetnom trgu kako bi tobože zaštitio prostor od podzemne garaže Tome Horvatinčića, iako je graditelj imao sve zakonske dozvole. Umjesto pravnih kazni za takve predstave, taj politički put doveo ga je izravno u fotelju prvog čovjeka Zagreba.
Upravo bi Tomašević morao znati što znači radnički bunt i nezadovoljstvo. No, umjesto radnicima, on se više okrenuo lijevim i šarenim udrugama iz kojih je i sam potekao. Za potrebe raznih civilnih i ideoloških platformi, udruga za ljudska prava, zaštitu okoliša i rodnu teoriju u gradskoj blagajni uvijek ima koliko god treba. Za njihove projekte i proglase novac teče u potocima. Domoljubne teme, tradicija i stvarni egzistencijalni problemi običnih ljudi potpuno su potisnuti na rub i proglašeni nevažnima. Hvalio se novim i rabljenim tramvajima, isticao se kamionima čistoće i skupljao jeftine političke bodove. Ključno pitanje, dostojanstvo i plaće radnika koji taj sustav drže na životu, gurnuo je u drugi plan.
Danas mu se ta nesposobnost i zakidanje vlastitih zaposlenika vraćaju kao naplata, a najveći teret ponovno podnose oni koji ni za što nisu krivi. Građani Zagreba ispaštaju na najgori mogući način kroz svakodnevni slom osnovnih životnih uvjeta. Guše se u smeću koje danima nitko ne odvozi, ostaju zarobljeni na stanicama jer javni prijevoz stoji, a gradske ulice tonu u prometni i komunalni kaos. Građani uredno plaćaju sve veće račune i prireze, a zauzvrat dobivaju grad koji ne funkcionira.
Povlaštene skupine i Tomašević
Golema financijska i društvena šteta koja će nastati ovim štrajkom, od izmakle dobiti i zastoja u gradu do dugoročnih gospodarskih gubitaka, ne smije pasti na leđa građana kroz nova poskupljenja usluga i namete. Tu štetu moraju podmiriti Grad Zagreb iz proračuna namijenjenog povlaštenim skupinama i Tomašević osobno, svojom imovinom i političkom odgovornošću.
Ovaj prosvjed samo je vrh ledene sante i privremeni medijski predah od drugih društvenih nesreća koje potresaju zemlju, od tragedije u Gospiću do sramotnih sudskih ishoda poput onoga s „kninskom kraljicom”. Sustav je duboko ugrožen, a radnički gnjev u glavnom gradu jasno pokazuje što se može dogoditi ako se lavina pokrene. Zamislite da sutra u ovakav opći zastoj krenu policajci, umirovljenici, branitelji i zdravstveni djelatnici. Radnička većina drži državu na svojim leđima. Političari i politikanti ostaju zaštićeni u svojim dobro plaćenim mjehurićima, nesvjesni da sarma koju spominju u statistikama narodu već predugo ima gorak okus. T
