Prije dvadeset godina, (1. lipnja 1997.) u Zagrebu je umro jedan od najvećih hrvatskih pjesnika – Zvonimir Golob. No, ove godine obilježavamo i njegovu 90-tu obljetnicu rođenja (Koprivnica, 19. veljače 1927.). Riječ je o svestranom autoru, koji je uređivao nekoliko istaknutih časopisa, sudjelovao u osnivanju grupe Studio 64, koja je stvorila i afirmirala Zagrebačku školu šansona (Dedić, Špišić, Percl, Črnko, Hegedušić i dr.). Objavljivao je eseje i prevodio s više jezika. Skladatelj je i autor brojnih pjesama. Bavio se i umjetničkom fotografijom. Njemu u čast moja malenkost pokrenula je i natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, koji se kontinuirano organizira već godinama.
Pamtimo ga i po njegovim nenadmašnim ljubavnim stihovima, od koje su mnoge uglazbili i otpjevali, pretežno Arsen Dedić, Kemal Monteno i drugi.
Žalosno je i jadno što Golobova obljetnica prolazi gotovo nezapaženo. Čak ni Društvo hrvatskih književnika (DHK) nije je zasad obilježilo, a u Zagrebu ovaj pjesnik nema ni ulici ili trg koji se naziva njegovim imenom.
Predlažemo, ako ništa drugo, da se „Zvonimir Golob“ nazove jedan most preko Save, a koji spaja stari i novi Zagreb.
Ime ovog istaknutog i značajnog književnika ne smije biti zaboravljeno.
Međutim, kako bilo da bilo, uvijek ćemo se rado sjećati njegove nezaboravne pjesme-„Dušo moja“.
Mladen Pavković
DUŠO MOJA
DUŠO MOJA, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
Ostalo s tobom da te prati,
ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da se budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob
T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuOdlično. Tako se mi odnosimo prema hrvatskim velikanima! Sramota. Golob je veliki pjesnik. Hvala mu.