GLAVNE TEME PRIČA

NEĆETE U ČAVOGLAVE, ALI MOŽETE U SRB

1. kolovoza, 2025.

To je na žalost postao službeni događaj u RH jer tu predstavu u Srbu svakog 27. srpnja podupire i plaća naša država, a na njoj sudjeluju i predstavnici Vlade RH i Hrvatskog sabora. U Srbu, Borićevcu, Brotnji i okolnim selima u Lici, a onda i u Drvaru i Grahovu u BIH, isključivo Srbi pobili su najmanje 400 isključivo Hrvata civila. Ubojice su bili četnici i komunisti koji su trebali u dogovoru s talijanskim fašistima “očistiti” te krajeve od hrvatskog stanovništva. Ubili su i dva katolička svećenika Waldemara Maksilijana Nestora i Jurja Gospodnetića, a poznato je da su u tom krvavom pohodu stradali i svi članovi obitelji Ivezić, među kojima i mala djeca. I kako se to može nazvati antifašizmom? Pa to je bio doslovno pravi fašistički pokolj

Napisao: Dražen Stjepandić

„Ipak je to malo čudno. Na koncertu na hipodromu se sakupilo preko pola milijuna mladih Hrvata, a u Srbu gdje se događa baš ono protiv čega Thompson s toliko zanosa pjeva, na protestu se okupila šaka starih ljudi.

Podsjetilo me to na stotine tisuća mladih Hrvata koji su u vatrenom raspoloženju na Trgu u Zagrebu dočekali Vatrene po povratku iz Rusije, a onda kad je netko Thompsonu isključio mikrofon, svi su se tiho razišli kućama.

Domoljublje, glazba i stihovi Thompsonovih pjesama su MOTIVACIJA a protest protiv proslave masovnih ubojstava hrvatskog civilnog stanovništva od strane četničko-partizanskih pobunjenika uz podršku Talijana, bila bi REALIZACIJA. To što se slavi u Srbu šaka je u oko svakom ponosnom Hrvatu.

Čavoglave i Srb se nalaze na istoj liniji paralelno s Jadranom. Srb gravitira prema Zadru a Čavoglave prema Šibeniku, na udaljenosti od 80-ak kilometara. Znači li to “Nećete u Čavoglave dok smo živi mi” a u Srb možete kad god i kako god hoćete?

Od 1918. kroz dvije Jugoslavije Srbi su svoju dominaciju objašnjavali govoreći da su oni državni narod a Hrvati da su tamburaši. U Domovinskom ratu je ona generacija Hrvata dokazala da Hrvati nisu tamburaši. Za te zasluge treba ih pjesmom i na sve načine slaviti, ali što je još važnije, treba danas ono što su oni ostvarili i u što su vjerovali, braniti i čuvati kao zjenicu oka“, napisao je na svome facebook profilu Dinko Dedić. Poznati domoljub iz Melburnea u Australiji je uz svoj komentar objavio i fotografiju na kojoj se vidi i moja malenkost.

„Da jedan dan i ja sam bio revolucionar“, da parafraziram onu čuvenu pjesmu „Uvijek sam želi biti heroj…“ Imao sam ekskluzivnu povlasticu da me je u Srb vozio organizator  protesta i predsjednik A-HSP-a Dražen Keleminec. Trebao sam biti novinar, ali kako nas nije bilo mnogo onda sam držao zastavu, pa sam malo držao transparent, a snimatelja je bilo nešto manje od nas prosvjednika.

 Nema političkih kapitalaca

Inače proslava u Srbu odavno nije ono što je nekada bila, a skoro pa je ponovno postala državni praznik. Najzaslužniji za to je upravo Keleminec, Pretvaranje okupljanja oko spomenika u Srbu od pompozne političke manifestacije s uzvanicima iz političkog vrha u opskurni skup na koji se šalju predstavnici predstavnika je do sada najveće političko djelo Dražena Keleminca. Jedino još država za tu povijesnu krivotvorinu još izdvaja veliki novac. Umjesto nagrade Velimir Bujanec i navodni general Ante Prkačin su izjavili da Keleminec u Srbu sramoti Hrvatsku.

Nije išlo lako, no istina o stvarnim događajima u Srbu 1941. je polako izlazila na vidjelo i onih političkih kapitalaca u Srbu više odavno nema.

Ovom prigodom podsjećan na peticiju iz 2021.

OTVORENO PISMO PREDSJEDNICIMA DRŽAVE, SABORA I VLADE RH IZ 2021.

Poštovani g. Predsjedniče RH,

Poštovani g. Predsjedniče Hrvatskog sabora,

Poštovani g. Predsjedniče Vlade RH,

Željeli bismo Vas upozoriti na besmisao današnjeg obilježavanja “antifašističkog ustanka” u Srbu. To je na žalost postao službeni događaj u RH jer tu predstavu u Srbu svakog 27. srpnja podupire i plaća naša država, a na njoj sudjeluju i predstavnici Vlade RH i Hrvatskog sabora. Naime prije točno 80 godina u Srbu, Borićevcu, Brotnji i okolnim selima u Lici, a onda i u Drvaru i Grahovu u BIH, isključivo Srbi pobili su najmanje 400 isključivo Hrvata civila. Ubojice su bili četnici i komunisti koji su trebali u dogovoru s talijanskim fašistima “očistiti” te krajeve od hrvatskog stanovništva. Ubili su i dva katolička svećenika Waldemara Maksilijana Nestora i Jurja Gospodnetića, a poznato je da su u tom krvavom pohodu stradali i svi članovi obitelji Ivezić, među kojima i mala djeca. I kako se to može nazvati antifašizmom? Pa to je bio doslovno pravi fašistički pokolj. I zar to treba slaviti?

Poštovani, učinite nešto da se zabrani ovo veličanje zločina.

Ovim potpisivanjem zajedničkog pisma na najviše adrese u državi u tu svrhu želimo svrnuti pozornost odgovornih i sveukupne naše javnosti na besmisao ovog okupljanja u Srbu. Mislimo da je došlo vrijeme da se stane na kraj svim lažima i konačno sva naša hrvatska tragična povijest istinito predstavi sadašnjim i budućim naraštajima.

S poštovanjem

Ivan Aralica, akademik

Josip Pečarić, akademik

Vlado Košić, sisački biskup

Ivan Tolj, general HV

SUPOTPISNICI:

Andrej Dujella, akademik

Kuzma Kovačić, akademik

dr. sc. Vinko Grubišić, Dopisni član HAZU

dr. sc. Mato Artuković, povjesničar

prof. dr. sc. Marin Čikeš

dr. sc. Ante Čuvalo

prof. dr. sc. Neven Elezović

dr. sc. Slavko Kovačić, umir. sveuč. prof.

dr. sc. Stipe Kutleša

dr. sc. Davor Pećnjak, Institut za filozofiju, Zagreb

prof. dr. sc. Ivan Petrović

dr. sc. Stjepan Razum, arhivist i povjestničar

dr. sc. Darko Richter, Donji Laduč

dr. sc. Josip Stjepandić, predsjednik HAZUDD-a

prof. emer. dr. sc. Zvonimir Šeparović

prof. art. Ivana Tanovitski

red. prof. art. Đuro Tikvica

dr.sc. Ivica Veža, professor emeritus

(…)

Čudna milost

A ove godine u Srbu kao što spomenuh došli smo sa zastavama i transparentom – KRVAVI SRB. Među govornicima bio sam i ja, pored vijenca s hrvatskim grbom od prirodna cvijeća donesenog s rodnog mu Brača, govorio sam i ja o mučeničkoj smrti pok. Jurja Gospodnetića. Izrazio sam nadu da će Katolička crkva pokrenuti beatifikaciju i da ćemo u konačnici dobiti još jednog hrvatskog sveca.

Naš protestni performans protiv tzv. antifašističke višegodišnje farse Milorada Pupovca i domaćih mu odanih izdajnika trajao je nešto više od sata. Potom nas je policija zatražila da napustimo Srb. Sve je to proteklih dana bilo jako gledano na youtubeu. Eto bilo je zapaženo i u Australiji.

Mene osobno nisu privodili, naprotiv ne mogu se požaliti na tretman policije što je kod nekih od prosvjednika izazvalo i sumnje. Ipak, krenuo sam i ja i obližnju zgradu policije, ali kako sam u ruci imao limenku piva ztražiše kao prvo da ispred ulaznih vrata ostavim limenku. Nema s pivom ulaziti u policiju, a onda mi rekoše da i ako ostavim limenku da će me unutra alkotestirati, a ako test bude pozitivan da će me odvesti u pritvor na trežnjenje pa ujutro na sud. Sve se to događalo jako brzo i prije nego stigoh odlučiti priđe mi još jedan policajac govoreći: „Idi odavde i makni ovu djecu.“

S nama su bili jedan mladi par, sumnjam da su punoljetni i dva dječaka u majicama HOS-a. Učinio sam tako, s djecom sam se povukao do Keleminčevog vozila KC tablica. Tamo smo bili narednih par sati dok nisu pustili privedene. Nas do tada nitko nije ništa pitao premda je policija bila na sve strane. Oko nas sama policija i srbijanske registarske oznake. Ipak samo su nas gledali i naravno snimali.

U svemu tome osjetio sam neku čudnu milost i zaštitu, nas kao da je štitio budući sv. Juraj Gospodnetić.

T