Kad se u medijima objavljuju sjećanja na stradale hrvatske branitelje žalosno je i jadno da ni tamo ne piše protiv koga su se borili i od čije su ruke – poginuli, kao da je to manje važno, pa iz tih sjećanja neki mogu zaključiti da su možebitno poginuli i u prometnim nesrećama!
Sve u svemu, svijetu treba poslati jasniju sliku o tome što se na ovim prostorima događalo u borbi za slobodu i nezavisnost, jer sintagma Domovinski rat više podsjeća na „građanski“ nego na rat protiv agresora
Napisao: Mladen Pavković
Često se čudom čudimo kako i zašto izvan granica Hrvatske malo tko zna kakav smo rat vodili za oslobođenje i samostalnost naše države, odnosno protiv koga smo se borili, tim prije jer smo sve to jednostavno nazvali – Domovinski rat.
A Domovinski rat imali su i Rusi. Oni su objavili i niz knjiga na tu temu, kao što su „Priče iz Domovinskog rata“, koje su objavljene i u Zagrebu, 1946.!
Krenulo u Globusu
Sintagmu Domovinski rat prvi put je javno objavio tjednik Globus (1991.). Navodno da je to „izmislio“ novinar Marko Grčić, koji je u nedostatku drugih izraza, to jednostavno preveo s ruskog, a potom je to objeručke prihvatio također novinar i urednik Denis Kuljiš i tako je to ime postalo dio svakodnevnog jezika i formalne komunikacije.
Drugim riječima, što ćemo se mučiti, kad je ionako u svijetu sve izmišljeno!?
Ovim „inovatorima“ išla je na ruku i činjenica da nisu sudjelovali u obrani države i da su imali vremena na pretek.
I tako malo-pomalo Domovinski rat se uvriježio, unatoč svim nepreciznostima i prijeporima.
Kod ove sintagme je problem i kod prijevoda. Za strance sigurno ništa ne znači Domovinski rat, jer na temelju tog imena ne mogu ništa saznati protiv koga smo se i zašto borili, tko su bili agresori i tome slično, pa je na taj način sve do danas u prvom redu „zaštićena“ Srbija, kao „ona nema veze s Domovinskim ratom“!?
Srbi, odnosno agresori na Republiku Hrvatsku, inače se i prigodom obilježavanja i komemoracija gotovo više i ne spominju, već se manje-više o njima govori kao o „neprijateljima“, što će reći da smo se borili protiv nekakvih „marsijanaca“, pa čak možebitno i sami protiv sebe!
Filmovi nisu snimljeni
Žalosno je i jadno što u hrvatskim veleposlanstvima diljem svijeta (svaka čast iznimkama) stvaranju hrvatske države ne posvećuju naročitu pažnju. Naime, kad ste čuli ili čitali da je povodom Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u nekom našem veleposlanstvu priređena izložba, tribina, projekcija filmova ili slično, a što se odnosi na noviju, suvremenu hrvatsku povijest? Oni i dalje (svaka čast iznimkama) pričaju svojim domaćinima o AVNOJ-u i ZAVNOH-u, pa nije ni čudno što diljem svijeta malo tko zna za Hrvatsku, a još manje što se ovdje događalo od 1990. godine..
Za Hrvatsku stranci ne mogu saznati ni putem igranih filmova, a niti knjiga. Filmovi o stvaranju države uglavnom nisu snimljeni, a poglavito ne o Vukovaru, Škabrnji, Pakracu, Voćinu, Saborskom…pa i o Dubrovniku u ratu, dok knjiga na tu temu ima relativno mnogo, ali tiskane su u iznimno malim nakladama i u 99 posto slučajeva nisu prevedena na strane jezike, kao što je to primjerice knjiga „Anđeo“ kanadsko-hrvatske književnice Katarine Pejaković koja je o svom trošku prevela ovaj domoljubni roman i na engleski.
Dakle, naziv Domovinski rat ne govori ništa o karakteru rata od 1991.-1995., iako Deklaracija o Domovinskom ratu (2000. g.), kako je izvrsno zaključio i prof. dr. sc. Vladimir Karabalić, to najbolje objašnjava, tim više što se u tom dokumentu naglašava i ovo:
„Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica“!
Kad se u medijima objavljuju sjećanja na stradale hrvatske branitelje žalosno je i jadno da ni tamo ne piše protiv koga su se borili i od čije su ruke – poginuli, kao da je to manje važno, pa iz tih sjećanja neki mogu zaključiti da su možebitno poginuli i u prometnim nesrećama!
Sve u svemu, svijetu treba poslati jasniju sliku o tome što se na ovim prostorima događalo u borbi za slobodu i nezavisnost, jer sintagma Domovinski rat više podsjeća na „građanski“ nego na rat protiv agresora.
U Hrvatskoj se također malo ili ništa ne govori i ne piše o jednom od najvećih krvnika Balkana – Slobodanu Miloševiću. U Srbiji su o njegovim posljednjim danima, prije odlaska u Haag, snimili i tv seriju, koju su gledali milijuni ljudi, a u kojoj se baš ne ističe kao srpski junak, dok ovdje kod nas kao da je njegovo ime „zaštićeno“ poput „švicarskog sira“, pa se stječe dojam da Hrvati više pljuju, gaze i marginaliziraju svoje nego one koji su nam donijeli bol i patnju.
Stoga, kako bilo da bilo, mi nismo vodili Domovinski rat, već rat za oslobođenje, protiv srpske i ine agresije i tome slično.
Kad bi se tako govorilo i pisalo mnogima bi bilo mnogo jasnije što se to u Hrvatskoj događalo od 1991.-1995. i tko je kriv za svo zlo koje nas je snašlo. T
2 komentara
Uskoči u raspravuMarš seronjo srpski,ti ćeš nama tumačiti tu svoju srpsko-memorandumsku bljezgariju.
Marš iz hrvatskog medijskog prostora i odi tamo istočno od Drine i nadosiri koliko te volja sa tim tvojim primitivnim bljuvotinama.
Ni sami Srbi ne žele takvog jednog primitivca,pa si došao ovdje srat. Mrš,mrš.mrš..sikter smeće jedno.
AGRESIJA KRŠČANSKE CRKVE NA BALKAN!!
NA BALKANU NIJE BILO NIKAKVE DRUGE AGRESIJE OSIM AGRESIJE ATLANSKOG PAKTA ,U SIMBIOZI SA ZLOČINAČKOM ,KRŠĆANSKOM KORPORACIJOM ,VATIKANOM:
PROMJENA DRUŠTVENIH SUSTAVA NA PODRUČJU BALKANA JE PROGRAM ATLANSKOG SAVEZA U POTKROVITELJSTVU NAJBOGATIJEG I NAJUTJECAJNIJEG ,GLAVNO-KOMANDUJUĆEG DRUŠTVENOG FAKTORA ,KATOLIČLKE,ZLOČINAČKO-,NACISTIČKO-ŠOVONISTIČKE CRKVE,ODNOSNO ZLOČINAČKE KRŠĆANSKE KORPORACIJE ,VATIKANA.TO JE BIO PROGRAM KOJI SE GRADIO OD ZAVRŠETEKA II-GOG SVJETSKOG RATA ,NAZVAN HLADNIM RATOM ,A PROGRAM SE NAZIVAO ,NACH OSTEN,PO HITLROVOM PROGRAMU ,KOMUNIZAM MORA PASTI.
PA SVE OVO ŠTO PROČITAH U OVOM KOMENTARU JE POPIS REDOSLELIJEDA DRUŠTVENO-POLITIČKIH ZBIVANJA ,A NE DIJALEKTIČKO-MATERIJALISTIČKOG ODREĐENJA KOJE NUDI NOVU PERSPEKTIVU RAZVOJA I DRUGAČIJI USTROJ DRUŠTVENO-PROIZVODNIH ODNOSA,IZ KOJIH ,REČE MARX ,EMANIRAJU SVI DRUGI ODNOSI ,A ONI SU ONO OBILJEŽJE KOJE NAJAVLJUJE NEŠTO NOVO I BOLJE OD STAROG.MEĐUTIM ,MI SMO POD PRITISKOM EVROPSKOG VLADAJUĆEG KAPITALA ,KAO ZEMELJA U RAZVOJU, KOJA TEREBA NOVU TEHNIKU I TEHNOLOGIJU, A PO ZAHTJEVU KROVNE ILI POKROVNE,ZLOČINAČKE I NAJBOGATIJE ORGANIZACIJE, SA APSOLUTNIM POLITIČKIM I EKONOMSKIM UTJECAJEM NA SVE EVROPSKE ,POLITIČKE I EKONOMSKE ODNOSE I PRILIKE,ZLOČINAČKOG KRŠĆANSTVA MORALI TOLERITRATI DA SE U NAŠEM DRUŠTVENOM USTROJU ,DRUŠTVENO-PROIZVODNIH ODNOSA CRKVA POSTAVLJA KAO DRUŠTVENA INSTITUCIJA, A NE SAMO RELIGIOZNA INTERESNA ZAJEDNICA KOJA ISKLJUČIVO DJELUJE NA RELIGIOZNOM PODRUČJU SVOGA POSTOJANJA, PA SMO IMALI VELIKU CRKVENU AKTIVNOST,KAO POLITIČKE INSTITUCIJE ZBOG ČEGA SMO VODILI I SUDSKE SPOROVE SA TOM ZLOČINAČKOM KORPORACIJOM. PA ČITAVO VRIJEME HLADNOG RATA ,ČAK SMO S’CRKVOM VODILI I SUDSKE SPOROVE ,JER JE PREKORAČIVALA ONE VJERSKE STANDARDE I BAVILA SE POLIĆKIM KATOLIČANSTVOM.
A EVROPSKI VLADAJUĆI-MONOPOLSKI KAPITAL ,UDRUŽEN SA ZLOČINAČKOM-KRŠĆANSKOM KORPORACIJOM ,OSNAŽEN, TREBA MU TRŽIŠTE I GEOPOLOTIČKA VLADAVINA KONTRA RUSIJE,PA ODLUČILA ZAPODJENUTI VJERSKI RAT KAO NAJUSPJEŠNJI OBLIK,MODEL, RAZBIJANJA BALKANSKIH SOCIJALISTIČKIH ZAMETAKA DRUPŠTVENIH I DRUŠTVENO-PROIZVODNIH ODNOSA KOJI SU OPASNI IZAZOV ZA KRŠAĆNSKI MONOPOL ZAPADA.
I NARAVNO GLAVANI PROVODITELJI SU BILI ONI LJUDI KOJI SE NIKADA NISU ,REKAO BI HEGEL ,IZDIGLI NA STUPANJ SAMOSTALNE SAMOSVIJESTI ,I POSTALI SVJESNI SEBE ISVIJETA U KOJEM ŽIVE I PERSPEKTIVE RAZVOJA I ŽIVLJENJA.A ONI SU ZATUCANI TUĐMAN ,RAČAN I OSTALA KATOLIČKA BAGRA, KOJI SU I AMBICIOZNI DA BUDU ILI DA POSTANU NETKO I NEŠTO ,PA MAKAR U KATOLIČKOM OKRILJU. I EVO ŠTA DANAS IMAMO,DRUŠTVENO-PROIZVODNE ODNOSE KOJI SU ,NE SAMO KOD NAS NEGO U CIJELOJ EVROPI NA PRAGU PROMJENA ,ONIH KOJI SE KOTRLJAJU U SVIJESTI NARODA O SVOM TOTALNO NESIGURNOM POLOŽJU ,REKAO BI HEGEL, A ON SE ZOVE NARODNI DUH ,KOJI ĆE PORUŠITI OVE ,TEHNIČKI I TEHNOLOŠKI PREVLADANE PROIZVODNE ODNOSE, U KOJIMA ZLOČINAČKA CRKVA NEĆE VIŠE USPJEVATI ODRŽATI SVOJ POLOŽAJ KROVNE ORGANIZACIJE ,LEGLA SVIH DOSADAŠNJIH NARODNIH I VRMENSKIH ZALA.