GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: VIOLINIST MATEJ MIJALIĆ, USPJEŠNO DO DIPLOME

17. lipnja, 2022.

Piše: Igor Koruga

Naš užurbani grad, napučen brojnim kategorijama ljudi, može biti bolan za sve svoje stanovnike, pa i one izvana, željne novog iskustva, posla i studija, zamoran sa svojim posve autentičnim i prirodnim ozračjem te nepodnošljiv s ponižavajućim, bezobzirnim i uvredljivim međuljudskim odnosima koji se naprosto ne mogu izbjeći. S druge strane, u svom procesu europeizacije, onima koji ga iz preferencije vole može ponuditi i nepresušno vrelo prihoda, često neodoljiv spoj ljepote i pokvarenosti, ali i mjesto duhovnog i karakternog razvoja. Za takav razvoj, dakle duhovni i karakterni, koji određuje slojevitiji i apstraktniji um, odgovarajuća je, primjerice, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu, najveća i najstarija visokoškolska glazbena ustanova u našoj zemlji, ustanova s međunarodnim ugledom, osam odsjeka i više studijskih programa koji se ovih dana zaključuju s diplomskim ispitima/koncertima. Jedan takav, riječkog violinista Mateja Mijalića (2000), diplomanta u klasi red. prof. Oresta Shourgota, zbio se u srijedu, 15. lipnja 2022. godine od 18 sati u Dvorani Huml, razumije se, na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Mijalić je, između ostalog, osam godina unazad položio prijemni ispit za Kurs za talentiranu djecu pri Univerzitetu za glazbu i primijenjene umjetnosti u Beču u klasi prof. Marine Sorokowe, ondje učio godinu dana, a potom sudjelovao na seminarima Laus u Dubrovniku i Pro Musica u Opatiji u klasi prof. Sorokowe i prof. Leonida Sorokowa, osvojivši pritom više prvih državnih i međunarodnih nagrada.

Naglašeno virtuozno

Za svoj diplomski ispit odabrao je cjelovitu izvedbu četverostavačne Sonate za violinu i klavir u A-duru Césara Francka (1822-1890), uvodnog stavka Allegro aperta Koncerta za violinu i orkestar br. 5 u A-duru, KV 219, Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791) i dvostavačne Sonate za solo violinu br. 5 u G-duru, op 27, belgijskog violinista, skladatelja i dirigenta Eugènea Ysaӱea (1858-1931). Za takav je nastup bilo zainteresirano brojno slušateljstvo, u pravilu generacijsko, koje je uživalo u iznimno dosljednom tumačenju posve različitih (remek) djela violinskog repertoara, međusobno povezanih tonalitetom, ili posvetom (Franckovom, Ysaӱeu). Naglašeno virtuozno započeo je spor i refleksivan prvi Franckov stavak, po Ysaӱeovoj želji ubrzan od izvornog Allegretta do Allegra ben moderata, kao sinteza dviju suprostavljenih, a ne dopunjujućih tema, od kojih se prva, violinska, u sljedećim stavcima pojavljivala ciklički rekontekstualizirana, stilski po uzoru na Franza Liszta (1811-1886). Nadalje, burnu klavirsku tokatu na početku drugog stavka (Allegro) još je burnije izveo pijanist David Vučković koji se ipak suviše borio s violinskom dionicom, isprva položenom poprijeko (klaviru), a malo zatim utkanom u trio dionice lirskih, zamišljenih interludija.

Sve ono što se mora savladati

Vučkovićeva odrješitost više je, međutim,  odgovarala imitaciji orkestra u uvodnom stavku Mozartovog najdužeg, najzahtjevnijeg, melodijski najupečatljivijeg i zvučno najraskošnijeg violinskog koncerta. Naime, ondje je predstavljeni moćni orkestralni Allegro bio najispravnije sučelje likujućoj violinskoj temi u visokom registru, ali i tihim, rekao bih vokalnim Mijalićevim epizodama koje su pak podsjećale na nježne arije primadona iz Mozartovih najblistavijih opera. Umirujući ton nastavio se i u završnom solističkom nastupu mladog Riječanina, poglavito u stavku L’Aurore, Ysaӱeove Sonate br. 5 u G-duru, u kojem je impresionistički prikaz svitanja, zvučno poetičan i opisan s nizom najtiših tonova, prethodio zaraznoj ritmičkoj vitalnosti konačnog Danse rustiquea. Zaglušujući pljesak, obogaćen iskrenim uzvicima oduševljenja, na kraju je bio prava ocjena Mijalićevog zadivljujućeg tehnicizma i svega onoga što se na Akademiji mora i može savladati. Jer, u pravilu, otada nadalje slijedi nužna i mukotrpna pretvorba iz muzičara, koji tek opisuje precizne glazbene otiske, u umjetnika, koji doslovce stvara duboke i impresivne zvučne reljefe, podjednako inspirativne i zanimljive publici, promotorima i izdavačkim kućama. T