NASTAVLJA SE RAT OKO TRAJEKTNE LUKE SPLIT

NASTAVLJA SE RAT OKO TRAJEKTNE LUKE SPLIT

29. studenoga, 2016.

 

 

Usred sezone kroz Trajektnu luku Split, u udarnim danima vikenda dnevno prođe oko 10 tisuća vozila i 60 tisuća putnika, a godišnje oko 700 tisuća vozila i između 3 i 4 milijuna putnika. Ukupno godišnje Luka ima 17 tisuća uplova i isplova uglavnom domaćeg linijskog prometa te nešto međunarodnog teretnog prometa. Na svakom od tih plovila, vozila i putnika, zbog protuzakonitog smanjivanja tarifa i naknada Trajektna luka Split i Hrvatska izgubili su 600 milijuna kuna, kaže Branko Buljan koji sumnja da je ogroman dio novca takvim odlukama Lučke uprave otišao u privatne džepove

Napisao: Mladen Ramljak

Iako su novom premijeru Andreju Plenkoviću, kao i ministrima u njegovoj Vladi puna usta poruka kako je došlo vrijeme za konačni obračun s raznim vrstama birokracije, nepotizma, političkih odluka vođenih lobističkim interesima pojedinih umreženih skupina, a sve ciljem da se gospodarstvenicima omogući zdravije poslovanje, općenito poboljša investicijska klima koja će rezultirati novim radnim mjestima –  izgleda da se još uvijek ništa ne miče s mrtve točke, da i dalje poteze vuku razni lobiji i ljudi iz sjene, godinama umreženi, bez obzira na političke predznake, pomno čuvajući svoja, na čudan način, da ne kažemo protuzakonito i kriminalnim radnjama stečena lena.

Fantomski natječaj

Zorni primjer tomu je slučaj Trajektne luke Split (TLS), koja već 15 godina vodi više desetaka sudskih sporova protiv tamošnje Lučke Uprave, od kojih je neke i pravomoćno dobila, što je očigledno nedovoljno da bi pravosuđe ili resorno Ministarstvo pomorstva konačno razriješilo taj gordijski čvor. Branko Buljan koji je u taj posao ušao davno, otkrio nam je brojne detalje o kalvariji kroz koju prolazi od 2005. od kada je od Lučke uprave Split preuzeo zapisnik o prvenstvenoj koncesiji na 17 godina, a koju zbog sumnjivih rabota čelništva Lučke uprave u tom razdoblju nikada nažalost nije u potpunosti ostvario. Svoje tvrdnje potkrepljuje dokumentima, zapisnicima, sudskim presudama i rješenjima, od tada pa do danas, te zaključuje da iza svega stoji dobro umreženi  interesno-politički lobi zbog kojega svoje pravo koncesionara nikad nije uspio ostvariti u punom opsegu. Radi toga, ističe, izgubljen je ogroman novac oko 600 milijuna kuna bez zateznih kamata, dio kojeg bi i s osnova PDV-a završilo i u Državnom proračunu, pa je osim Trajektne luke uvelike oštećena i država, a o čemu bi brigu trebale povesti nadležne institucije od pravosuđa do ministarstva.

No, očigledno je da nikome nije bilo stalo, a izgleda da je tome još uvijek tako, rezignirano će Buljan kojemu je Lučka uprava u rujnu „fantomskim natječajem“ otela koncesiju, i dodijelila je Udruzi Legio Quarta, koja mu je neprijateljski preuzela 44 radnika i time ih zapravo iskoristila na najgori mogući način, a sve na račun partikularno-političkih i novčanih interesa raznih umreženih lobija bez obzira na političke predznake.

Poslovanje Trajektne luke već 15 godina sustavno uništavaju ljudi u Lučkoj upravi Split koji su u sprezi s najmoćnijim političarima iz raznih opcija, tvrdi Buljan i ponavlja da je, iako mu koncesija još uvijek važi, Lučka uprava raspisala natječaj za novu koncesiju, ali u obliku javnog poziva i bez da ih je o tome uopće obavijestila. A riječ je o svim političkim opcijama koje očito kada je u pitanju interes poznaju samo jednu – novac. Zato su u slučaju spora nad Trajektnom lukom Split svoj interes našli i HDZ-ovci i SDP-ovci. Svako u svoje vrijeme pomno štiteći prljave rabote prethodnika.

Nije ih u tome spriječilo ni niz sudskih postupaka koji su u tijeku, ali ni onih koji su već završili pravomoćnim presudama kao što je ona ključna – Visokog trgovačkog suda iz 2014. po kojoj ugovor o prvenstvenoj koncesiji nije niti počeo teći. S obzirom na to, svaki je komentar suvišan, kaže Buljan. Dodaje da su Zapisnik o primopredaji ugovora o koncesiji od Lučke uprave preuzeli 2005. No, Lučka uprava ga nije poštivala i nije nam omogućila naplatu po svim djelatnostima. Smanjivala nam je tarife koje su u konačnici 60 posto manje od tarifa u drugim trajektnim lukama, a prostor za parkiralište dodijelila drugom pravnom subjektu. Usprkos svemu uredno smo izvršavali sve svoje obveze i zapošljavali 44 radnika.

Usred sezone kroz Trajektnu luku Split, u udarnim danima vikenda dnevno prođe oko 10 tisuća vozila i 60 tisuća putnika, a godišnje oko 700 tisuća vozila i između 3 i 4 milijuna putnika. Ukupno godišnje Luka ima 17 tisuća uplova i isplova uglavnom domaćeg linijskog prometa te nešto međunarodnog teretnog prometa. Na svakom od tih plovila, vozila i putnika, zbog protuzakonitog smanjivanja tarifa i naknada Trajektna luka Split i Hrvatska izgubili su 600 milijuna kuna, kaže Buljan koji sumnja da je ogroman dio novca takvim odlukama Lučke uprave otišao u privatne džepove.

Sporne visine tarifa i naknada

Govoreći o pravomoćnim presudama navodi da je Upravni sud u Splitu donio rješenje kojim je Ministarstvu pomorstva prometa i veza naloženo da odluči o prigovoru TLS-a kojeg je podnijela još u prosincu 2013. a, protiv cjenika i naknada za tarife koje im je odredila Lučka uprava suprotno ugovoru o prvenstvenoj koncesiji.

Dakle, od te 2013. ništa se nije dogodilo. Tek nedavno isti sud Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, odnosno njihovoj Upravi pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra, izdaje sudsko rješenje da u roku osam dana moraju postupiti prema presudi zbog šutnje uprave, odnosno da mora odlučiti o tri godine starom prigovoru Trajektne luke Split.

U presudi stoji da će sud ako Ministarstvo ne postupi po nalogu, u roku osam dana novčano kazniti odgovornu osobu Ministarstva, odnosno ministara Olega Butkovića.  Mora se priznati da je ovog puta Ministarstvo upravo zadnjeg dana postupilo po rješenju  čime je izbjegnuta kazna i odlučilo o prigovoru TLS-a, svrstavši se na stranu Lučke uprave koja je odredila spornu visinu tarifa i naknada. Dakle, Ministarstvo se očitovalo, no očito ne mareći za drugo rješenje tog istog suda po kojem se do okončanja postupka, odgađa provedba dodjele koncesije drugoj tvrtki, a koju je Lučka uprava provela u rujnu ove godine.

Pitanje je kako se uopće može dogoditi da o takvim stvarima Ministarstvo šuti tri godine, ne odgovara na rješenja suda, a onda ipak zbog prijetnje novčanom kaznom donosi odluku koja je u međuvremenu postala deplasirana jer je TLS koncesija oteta, a isti sud donio rješenje da se čitava stvar o dodjeli nove odgađa do okončanja sudskog spora.

No, ništa ne čudi kada niti Ministarstvo niti Lučka uprava ne reagiraju na već spomenutu presudu Visokog trgovačkog suda iz 2014. po kojoj ugovor o prvenstvenoj koncesiji nije niti počeo teći. Uz sve navedeno, nevjerojatno je, da unatoč ključnom pravomoćnom sudskom odlukom Lučka uprava i Ministarstvo i dalje provode svoje rabote koje su im kroz dugi niz godina utabali lokani moćni. O svim tim radnjama predstavnici TLS obraćali su se na niz adresa, ali nažalost bez uspjeha iz čega proizlazi da su državne institucije stavljene u situaciju da podržavaju kriminal.

Inače, Lučku upravu Split osnovala je hrvatska Vlada 1997. Prije toga sve je poslove pružanja usluga brodarima obavljala Trajektna luka. Međutim ona je bila društvena firma i morala je u pretvorbu koja je izvršena 1999. Lučka uprava koncesionaru je bila dužna dati sve poslove i svu nadgradnju lučkog područja. No, ona je odmah uzela pola djelatnosti Trajektne luke kojoj su ostali samo poslovi priveza i odveza, a sve je to upriličio tadašnji ravnatelj Branko Grgić, blizak tadašnjem vrhu HDZ-a. Te su poslove uzeli ne da bi se s njima bavila Lučka uprava već da ih jednog dana daju svojim privatnim firmama, bliskim prijateljima. U tadašnjem Upravnom vijeću Lučke uprave sjedili su Juroslav Buljubašić, javnost će ga naknadno bolje upoznati s jahte „Malo vitra“ na kojoj je rado viđen gost bio Ivo Sanader, zatim Igor Poljak i Igor Lučić koji su bili zaposleni u Buljubašićevom SEM-u. Sami su sebi dodijelili parkinge na što se TLS žalila i dobila spor po kojem joj taj prostor pripada po ugovoru o koncesiji. No, prijatelji nisu mirovali te su u ime Lučke uprave naručili i platili studiju o sigurnosti radi koje je Trajektnoj luci zabranjen parking.  

U otimačinu uključeni i sindikalisti

Vrlo je simptomatično da je tu milijunsku studiju izradila tvrtka Soboli u kojoj je udjele, dok nije postao ministar unutarnjih poslova u Vladi Ive Sanadera imao i Tomislav Karamarko. Koncesija za parking dodijeljena je tada tvrtki Split parking u vlasništvu samoga Igora Lučića, a druga  T-Pointu u vlasništvu brata tadašnjeg visokog županijskog dužnosnika. Sud je te odluke poništio, no parking je ostao u nadležnosti Lučke uprave. Sve se to događalo do 2001., dok je državni tajnik u Ministarstvu pomorstva bio Branko Bačić.

Ništa bolje Trajektnoj luci nje bilo ni za vrijeme lijevih Vlada, Račanove i Milanovićeve u kojoj je sav marifetluk preko šefa LU Milana Blaževskog pokrivao Branko Grčić, potpredsjednik Vlade kojemu je svesrdno ljestve „držao“ tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

U cijelu se rabotu oko otimanja koncesije Trajektnoj luci sporadično uključivao i sindikalist Ozren Matijašević kojemu su zauzvrat u Lučku upravu zaposlili kćerku. Zato Matijašević, sindikalist poznatiji po aferama nego po sindikalnom djelovanju, do zadnjeg štiti kriminal koji izvode u Lučkoj upravi Split.

Sve u svemu od 2005. odnosno od dodjele prvotne koncesije, ali i prije, od samog osnutka Lučke uprave,  potezi njezinih vodstava, bez obzira na političke predznake, puni su protuzakonitosti što svjedoče i brojni sudski sporovi, a slijedom iznijete kronologije obiluju i elementima koji ukazuju na umreženi interesni lobi koji je čitavo vrijeme uživao, a izgleda da i još uvijek uživa debelu zaštitu samog političkog vrha, ma koje boje bio, pa čak i visokih dužnosnika pojedinih sudskih istanci.

S potonjim u vezi, nameće se logično pitanje – kako je moguće da su se u zadnji mjesec dana iz sudskog spora koji se vodi na Općinskom sudu u Splitu između Trajektne luke i Lučke uprave samoinicijativno izuzela dva suca. Treći koji je imenovan navodno je kućni prijatelj jednog od čelnika Lučke uprave koji je bio bivši ravnatelj Lučke uprave, a što će se vrlo brzo utvrditi, pa će se i on morati izuzeti, a što dovoljno govori u prilog navedenome o interesnoj skupini i lobiju.

Nisu li sve navedene činjenice dovoljne da se o svemu s ciljem ustrojavanja pravne države u kojoj će se ugovori poštivati, ili će ukoliko su neodrživi vrlo brzo raskidati, pozabave najodgovorniji, a to su u ovom slučaju čelnici Ministarstva pomorstva i Ministarstva pravosuđa. Ili će, državne institucije i dalje žmiriti na protuzakonite postupke protivne sudskim odlukama i time zapravo dozvoliti da nečinjenjem i dalje budu sudionicima u kojekakvim rabotama interesnih skupina kojima je osobni interes iznad državnog i interesa lokalne zajednice zbog kojeg godinama trpe oni koji žele pošteno raditi i koji nisu, ili odbijaju biti članovi političko-interesnih skupina i plaćati nadasve poznati reket. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. kremenko
    #1 kremenko 29 studenoga, 2016, 15:51

    u ovim mutnim poslovima u splitu glavni gangster je gosp. grgić, bivši šef hajduka i veliki amigo od sanadera i bajića

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code