EKSKLUZIVNO GLAVNE TEME

NAKON 13 GODINA OTKRIVA SE ISTINA O AFERI DOREŠIĆ

21. prosinca, 2016.

Suđenje poslije svega trajalo je punih šest godina. Promijenila su se četiri suca, a presuda se donijela bez saslušanja ijednog svjedoka. Nije napravljeno ni jedno vještačenje, a što je sve bivši doministar predlagao. Tražio je da se sasluša konobar koji ih je u Tomislavcu služio u vrijeme kad je napravljen poziv iz njegove sobe na mobitel Sunčice Findak. Imao je pisane izjave tih konobara.

Istražujući svoj slučaj Miroslav Dorešić je nakon zatvora angažirao i privatnog istražitelja Darka Rudeca. Neka od otkrića privatnog istražitelja bit će jako važna za obnovu procesa.

Privatni detektiv je pogledao rukopis s papira na kojem je pisalo “Platiti ćeš za sve. Nikada nećeš imati mira!”. I utvrdio je da je to rukopis Sunčice Findak. Sama je napisala poruku, uzela kamen zamotala ga i razbila staklo na svojoj veži. Rukopis smo nakon toga dali na vještačenja i imam dokaze da je to njen rukopis. Imam više rukopisa Sunčice Findak i grafolozi iz aviona vide takve krivotvorine

Napisao: Dražen Stjepandić

Sunčica Findak na HTV-u simbolizira priloge o školstvu kao Zoran Vakula vremensku prognozu. Uređuje i vodi i posebnu emisiju o učiteljima i profesorima “Sjedni odličan”. Svojedobna afera s nekadašnjim doministrom Miroslavom Dorešićem nimalo joj nije zasmetala, naprotiv na katedrali duha na Prisavlju ostala je simbol priloga o školstvu kao da su u javnost isplivale slike te novinarke s nekog hodočašča, a ne tvrde fotografije na kojima nepoznatog ljubavnika zadovoljava na razne načine.

Glavni negativac u “aferi Dorešić” Miroslav Dorešić je danas umirovljenik, posvećen vrtu obiteljske kuće u Dubravi, djeci i borbi za dokazivanje prave istine. Politička i znanstvena karijera mu je potpuno uništena. Poslije agresivnog sramoćenja u medijima morao je odslužiti i jednogodišnju zatvorsku kaznu. Danas tvrdi da on nije muškarac na tvrdim fotografijama sa Suznčicom Findak. Trinaest godina nakon što je nastala “afera Dorešić”, rekao mi je da nije te fotografije slao po redakcijama, kao što je javnost bila uvjerena, tržeći vlastitu intimu, te da s njima nema nikakve veze. Kaže da bivšoj ljubavnici nije prijetio nego obratno. Premda je bio osuđen i zatvorsku kaznu je odležao zatražio je obnovu postupka. Svoju nevinost želi sudski dokazati i potvrditi.

“Predan je zahtjev za obnovu postupka. Slijedeći mjesec ću predati i dodatni zahtjev za obnovu postupka jer sam došao do krunskog svejedoka. Sumnjao sam u podvalu mog bivšeg cimera iz asistenskih dana, tj. kolege asistenta na Elektrotehničkom fakultetu Ivana Budimira, ali nisam imao dokaza. Zoran Markunović je bio i djelatnik SDS-a osamdesetih godina i Ivana Budimira je imao na vezi, a to sam saznao nedavno. Ovih dana me nazvala spremačica koja je čistila hodnik u kojem je bio moj ured, soba 229, u Institutu Ruđer Bošković. Čistila je urede od sedam do pola devet sati, uobičajeno je da djelatnici ne dolaze na posao prije devet sati. Ja sam dolazio iza devet i na poslu sam ostajao do kasno iza podne. Ta gospođa ima zdravstvene probleme s očima i kako je moja supruga te struke, zna da joj može pomoći, pa je zvala i već kad smo razgovarali pitao sam je sjeća li se mog kolege koji je često navraćao kod mene u sobu, a čistačica mi je kao iz topa odgovorila:”Ne samo da ga se sjećam nego sam se s njim nekoliko puta posvađala jer je dolazio u vašu sobu kad vas nije bilo, a ja sam ga vidjela kad sam ujutro čistila”.

Pornić s nepoznatim muškarcem

Slučaj Derešić je nastao dok je gospodin Miroslav Dorešić bio zamjenik ministra u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kako se tada zvalo. Zamjenik ministra bio je od oko godinu i pol dana, od lipnja 1998. do jeseni 1999. U tom razdoblju nastala je njegova ljubavna veza s novinarkom HTV-a Sunčicom Findak. Kraj veze oženjenog doministra i rastavljene novinarke HRT-a u drugoj polovici 2003. u medijima je bio top tema. Miroslava Dorešića, oženjenog, tada oca šestero od ukupno sedmero djece, u javnosti su optužili da je prijetio ljubavnici jer je prekinula vezu s njim. Dorošić opetovano ponavlja da je sve bilo suprotno.

“Gospođa novinarka me pratila na putovanjima, odlascima na sastanke u Vijeće Europe u Strasbourgu, u UNESCO-u u Parizu, na Konferenciju o primjenu računalnih tehnologija u obrazovanju u Kijevu… Bila je u mene zaljubljena do ušiju i udovoljavala je svakoj mojoj želji ako sam neku svoju ideju vezano za školstvo htio lansirati u javnost. Kad je radila prolog o prvašićima početkom školske godine rekao sam joj da to napravi da to ljudi shvate i neka đačku torbu prvašića usporedi s odraslim ljudima koji bi na posao proporcionalno morali nositi vreću cementa. Taj prilog je odjeknuo jer su svi shvatili o čemu se radi. Sunčica Findak s problematikom školstva nije baš previše doma.”

Gospodin Dorešić nas je potsjetio kakao je nastao njegov slučaj, odnosno afera u kojoj je on po njegovim tvrdnjama bio lažno okrivljen, osramoćen, a na kraju u više navrata lišen slobode i osuđen, dok je njegova bivša ljubavnica Sunčica Findak, od strane HRT-a, dok se situacija ne smiri, poslana na na magistarski studij u Bruxelles zajedno sa tada osmogodišnjom kčeri.

“Na kraju je cijelu tu našu tajnu gospođa Findak dala u javnost i izbila je afera. Prije toga je zvala moju suprugu i otkrila joj je da mi je ljubavnica. Godinu dana me stiskala da se moram rastati, govorio sam joj da imam četvero male djece, ali nije imala obzira i počela mi je prijetiti. Dala mi je uvjet da do 6. rujna 2003. podnesem zahtjev za razvod braka. Pitao sam zašto do 6. rujna? Rekla mi je da tada njena kćerka polazi u školu i da do tada želi imati sređenu situaciju. Željela je da do tada dođem s njima živjeti, što je meni bilo nespojivo s realnošću. Kad je vidjela da s takvim prijetnjama mene ne može primorati da se rastanem od supruge onda je među nama puklo i dan nakon toga je nazvala moju suprugu. Potpuno je izmijenila teze, mojoj supruzi je rekla da se ona od mene želi rastati, a da joj ja zbog toga prijetim na različite načine. Moju suprugu je nazvala 22. kolovoza 2003. Zatim je prvo o tome pisao Večernji list, onda je Nacional objavio jedan neviđeno sramotan tekst u kojem se mene prikazivalo nasilnikom, koji je prvu suprugu čak pokušao otrovati plinom. Tekst su potpisali Paula Bobanović i Robert Bajruši i nisam mogao vjerovati da netko može objaviti toliko laži. Bio sam okrivljen i da Sunčici Findak prijetim na različite načine jer se ona od mene želi rastati.“, ispričao mi je Miroslav Dorešić.

Vrhunac skandala, odnosno slučaja Dorešić, bile su pornografske fotografije objavljene u Imperijalu. Na fotografijama je bila snimljena Sunčica Findak u tvrdom seksualnom činu s nepoznatim muškarcem za koga su svi pretpostavljali da je bivši zamjenik ministra znanosti i obrazovanja. Također su svi mislili da je te fotografije novinama dostavio Miroslav Dorešić. Fotografije su bile poslane u razne redakcije, a na kraju ih je objavio samo Imperijal. Danas nakon toliko godina prisjećajući se onoga što se događalo gopodin Dorešić kao prvo demantira da je on bio uslikani ljubavnik Sunčice Findak na objavljenim pornografskim fotografijama.

“Slike u Imperijalu izlaze tek krajem rujna 2003., kad se vidjelo da su potrebne i jače blamaže. Nakon objavljivanja tih slika što sam doživio kao veliki šok, mene se počinje pozivati na informativne razgovore u Policijsku postaju Trnje. Moja supruga je tada bila u Manchesteru na jednoj specijalizaciji i javila mi se govoreći da stvar postaje ozbiljna i da si moram uzeti dobrog odvjetnika. Nije prošlo ni tri dana došao je nalog za moje pritvaranje. Završio sam u Remetincu po članku 129. KZ-a, koji govori o prijetnji, naravno da su meni odmah stavili stavak 3 koji govori o kazni do tri godine zatvora. Prijavila me da joj prijetim iz dana u dan i da od mene ne može živjeti. Cijela priča je bila tako medijski izkonstruirana da je sve vodilo u Remetinec. Koja je to sila bila iza svega toga, meni je bilo jasno tek mnogo godina nakon svega”, izjavio je Miroslav Dorešić.

Kaže da je u pritvoru rješavao didaktičke zadatke i matematičke probleme. Nadao se da će biti pušten nakon trideset dana i da će se po izlasku iz Remetinca sve razjasniti.

“Dobro sam se držao jer sam znao da sve to nije istina. Preko moje supruge koja mi je dolazila u posjetu jednom tjedno poručivali su mi da priznam. “A što da priznam”, govorio sam joj, “Ono što nisam počinio?” U pritvoru su me zbog utjecaja na svjedoke mogli držati 30 dana, ali onima kojima je bilo u interesu da me se do kraja sredi to nije odgovaralo, pa su primjenili uobičajenu fintu da se treba provesti još psihijatrijsko vještačenje, koje nije bilo obavljeno, pa sam u pritvoru ostao dva i pol mjeseca. Iz pritvora sam izašao 12. prosinca, a svatko tko je sa sudovima imao posla zna da ako je pritvor bio neopravdan da možete tražiti odštetu. Tako se Tužilaštvo našlo u velikom problemu, jer nikakavih pravih dokaza nisu imali. Napravili su pretres u mojoj sobi na Institutu Ruđer Bošković i pretresli su moje računalo i nisu našli nikakve fotografije. Nekoliko dana nakon izlaska iz pritvora 19. prosinca bio sam na ručku s bratićima u pivnici u Savskoj, a odjednom se u tom lokalu pojavila gospođa Findak u društvu nekog muškarca. Ustali smo i izašli, nije bilo niklakvog skandala, imam svjedoke, a u Globusu je uskoro izašao tekst s naslovom “Seksualni terorist na slobodi”, na fotografiji je bila Sunčica Findak koja je držala u ruci kamen sa zgužvanim papirom na kojem piše: “Platiti ćeš za sve. Nikada nećeš imati mira!”. Odmah nakon toga sam podnio prijavu za lažno prijavljivanje.”, sjeća se Miroslav Dorešić.

Nakon toga činilo se da je nastalo primirje. Ništa se nije događalo. Njegov tadašnji odvjetnik mu je savjetovao da s obitelji ode negdje na skijanje i makne se iz Zagreba. Obično je prije s obitelji išao na skijanje u Austriju, ali kako je te godine bilo dosta snijega na Sljemenu završili su u Tomislavcu, koji se upravo bio otvorio nakon preuređenja. Na skijanju u Tomislavcu na Sljemenu su bi od 3. do 10. siječnja 2004. Nakon povratka sa skijanja Miroslavu Dorešiću je stigao poziv da se treba javiti na Županijski sud istražnom sucu Borisu Ivančiću.

“Sudac mi je rekao da sam iz svoje radne sobe zvao na mobitel Sunčice Findak dok je bila u Bruxellesu i da sam joj prijetio ponovno govoreći: ”Vidjet ćeš svog Boga”. Sada javnosti dobro poznata Željka Pokupec je tražila da me ponovno pritvore. Spasila me tvrdnja da sam u to vrijeme bio na Sljemenu cijeli taj tjedan i da me nije bilo u mojoj radnoj sobi. I što je najvažnije taj poziv je stvarno bio napravljen, što nikako nisam mogao vjerovati, i zabilježen je u centrali HT-a u Draškovićevoj, ali i na lokalnoj centrali Instituta Ruđer Bošković. Zabilježeno je da je trajao 24 sekunde. Ta namještaljka s pozivom s mojim potpisom trebala im je da dokažu da ozbiljno prijetim Sunčici Findak, a za to sljeduje zatvorska kazna do tri godine, jer se uzastopne prijetnje u duljem vremenskom razdoblju smatraju “kvalificiranom” prijetnjom. Trebalo mi je deset godina da saznam tko je napravio taj poziv. Napravio ga je netko u koga sam najmanje mogao sumnjati, netko za koga sam smatrao da mi je prijatelj. Netko tko je svoju suprugu i kćerku slao na preglede kod moje supruge. Eto neki dan sam saznao da je Ivan Budimir dolazio u moju sobu telefonirati i kada mene nije bilo.”

Suđenje poslije svega trajalo je punih šest godina. Promijenila su se četiri suca, a presuda se donijela bez saslušanja ijednog svjedoka. Nije napravljeno ni jedno vještačenje, a što je sve bivši doministar predlagao. Tražio je da se sasluša konobar koji ih je u Tomislavcu služio u vrijeme kad je napravljen poziv iz njegove sobe na mobitel Sunčice Findak. Imao je pisane izjave tih konobara.

“Konobari su se jako dobro sjećali da je jedna obitelj s prezimenom, kojeg su bile pune novine bila na Sljemenu na skijanju. Konobari su potvrdili da sam u vrijeme kad je napravljen sporni poziv bio s obitelji na doručku. Nažalost sud te konobare nije zvao na ročište, s konstatacijom da je to nebitno. Prihvaćeno je objašnjenje da sam se mogao za dvadesetak minuta sjuriti sa Sljemena napraviti poziv i vratiti se natrag na Sljeme. Sve pokazuje da je bio veliki zahtjev da se mene mora osuditi. Zašto sam im bio toliko važan? Bio sam neka politička treća liga iako sam bio jedan od osnivača HDZ-a. Nisam to razumio i u prvi tren nisam znao kome sam se tako zamjerio jer Sunčica Findak nije bila toliko moćna da mi to napravi.”

Agentica FBI-a

Tek godinama kasnije Miroslav Dorošić je saznao kome je na Institutu Ruđer Bošković stao na žulj. Nikola Zovko je za ravnatelja postavljen dok je ministar bio Branko Jeren.

“Nikola Zovko je u mene imao povjerenja i pozvao me je na razgovor otkrivajući mi da ga je zvala agentica FBI-ja. Agentica ga je pitala zašto se izvršilo testiranje stroja za razminiranje u Institutu Ruđer Bošković. Nikola Zovko joj je rekao da o tome ne zna ništa na što ga je pitala kako on kao ravnatelj o tome ne zna ništa? Onda mu je ispričala o čemu se radi. U to vrijeme fizičar dr. Vladivoje Valković je radio u privatnoj američkoj tvrdki Loch Harris u Austinu u Texasu, gdje su konstruirali i proizveli stroj koji je trebao detektirati zakopane mine. Poslije se ispostavilo da je taj stroj dovežen u Hrvatsku bez ikakavih carinskih deklaracija. Dovezli su ga na Institut Ruđer Bošković i ispitali pronalazi li stroj mine zakopane u sanducima sa zemljom. Tu operaciju su izvršili dr. Vladivoje Valković, dr. Vladimir Knapp i dr. Ivo Šlaus. Bila je prisutna i Dijana Pleština supruga tadašnjeg premijera Ivice Račana, u svojstvu šefice Centra za razminiranje. Poslije kad sam o svemu razmišljao sjetio sam se da sam tog dana navratio na kavu u restoran u Institutu i to društvo sam zatekao na ručku u prilično komornoj atmosferi. Nakon tog testiranja iz hotela Sheraton faxom je na engleskom poslan tekst s podacima o testiranju u tvrtku Loch Harris u Texasu, koja je to pismo stavila na svoj portal i dionice tvrtke su odmah enormno skočile. Kad se tako nešto dogodi u SAD-u policija posumnja radi li se o prevari? Zato je agentica FBI-a zvala u institut. Dr. Vladivoje Valković je u tvrtci imao dionice i prodao ih je u trenutku kad su enormno skočile. Koliko znam on bi po dolasku u SAD odmah bio uhićen. E sad kako sam odgojen da ne mogu trpjeti lopovluk i prevaru, pa sam mojem stranačkom kolegi Neviju Šetiću, a obojica smo bili dobri s Ivom Sanaderom, ispričao što se dogodilo na Institutu s američkim strojem za razminiranje. Čak sam mu jednom o tome govorio u prisustvu Sunčice Findak. Nevio Šetić je dobio zadatak ispred HDZ-a, tada u oporbi, da to pitanje postavi na Aktualnom satu u Saboru. Snimku o tome sam stavio na YouTube. Tadašnji premijer Ivica Račan je odgovorio da će Šetić dobiti odgovor u pisanom obliku. Pisani odgovor je napisao Hrvoje Kraljević i naveo je da je nanesena šteta ugledu Instituta Ruđer Bošković jer je slučaj sa strojem za razminiranje ispao velika prevara. Naravno, da su na Institutu znali tko je u Sabor proturio tu priču i tu sam se zamjerio opasnoj ekipi. Na slijedećem aktualnom satu htio sam postaviti pitanje, preko zastupnika Šetića, i o umiješanosti supruge američkog veleposlanika u cijeli slučaj, dao sam podatke Neviju Šetiću i gledao sam aktualni sat čekajući kad će Nevio postaviti pitanje, ali nije bilo ništa. “Ivo je zabranio da o tome više propitkujemo”, rekao mi je kasnije Nevio Šetić. Dakle, ne samo da sam napravio štetu ekipi umiješanoj u makinacije sa strojem za razminiranje, nego i Ivi Sanderu, koji je imao neke aranžmane s SDP-om. Jedan od glavnih aktera te afere dr. Ivo Šlaus je tada bio saborski zastupnik SDP-a. Ivo Šlaus je bio predsjednik Rimskog kluba, a predstavlja se kao predsjednik Svjetske akademije. Situacija sa Sunčicom Findak je iskorištena da se mene maksimalno iskompromotira i u HDZ-u, što je omogućilo ‘Washingtonskoj bojni’ (naziv koji je promovirao dr. Andrija Hebrang) da za ministra obrazovanja i znanosti gurne dr. Dragana Primorca”, tvrdi Miroslav Dorešić.

Privatni istražitelj

Istražujući svoj slučaj Miroslav Dorešić je nakon zatvora angažirao i privatnog istražitelja Darka Rudeca. Neka od otkrića privatnog istražitelja bit će jako važna za obnovu procesa. Prvo je došao na Institut i poslikao je sobu iz koje je upućen sporni ključni telefonski poziv na mobitel Sunčice Findak. Obavio je i razgovore sa spremačicama i audio snimku je predao nekadašnjem doministru. To je bilo 2009. godine pa s Ivanom Budimirom nije napravio razgovor jer je otišao s Instituta u HGK.

“Privatni detektiv je pogledao rukopis s papira na kojem je pisalo “Platiti ćeš za sve. Nikada nećeš imati mira!”. I utvrdio je da je to rukopis Sunčice Findak. Sama je napisala poruku, uzela kamen zamotala ga i razbila staklo na svojoj veži. Rukopis smo nakon toga dali na vještačenja i imam dokaze da je to njen rukopis. Imam više rukopisa Sunčice Findak i grafolozi iz aviona vide takve krivotvorine. Amateri paze na oblik slova, ali zeznu se na razmaku. Između ć i e je veći razmak nego između e i š. Pokušala je iskriviti svoj rukopis, ali nije uspjela. A ispisana prijetnja s mojim rukopisom nema veze. Darko Rudec je išao u Drniš razgovarati s policajcem koji je u pretresu uzeo moj kompjuter na Institutu. Policajac mu je rekao da su imali upute što napisati u izvješću…”

Miroslav Dorešić kaže da će biti jako zanimljivo kada sve dokaze prikupljane godinama bude prezentirao na sudu. Bit će zanimljivo saznati i tko je bio muškarac s kojim je Sunčica Findak bila u svim pozama, kako su i gdje nastale pornografske fotografije novinarke koja na HTV-u simbolizira priloge o djeci i školskim temama. T