DORH spava
Piše: Saša Radović
„Ja ne želim takvu Hrvatsku u tom (EU) parlamentu“ – reče prije par dana premijer Milanović na sjednici Glavnog odbora SDP-a.
Ova rečenica izvađena je iz konteksta, a znamo i da premijer stalno i uporno tvrdi da želi u EU, pa je ne moramo uzimati doslovno. No, ipak ova izjava navodi na razmišljanje, nije li možda izrečena podsvjesna želja, nešto nekontrolirano – iz dubina milijarda stanica moždane mase? Žele li zaista u EU; Milanović, Linić, Čačić, Jakovčić, Veljko Ostojić, Bajić, Jadranka Kosor, Karamarko, Šuica… i njihovi prebogati sateliti, tajkuni…? Žele li zaista u EU zastupnici i golema masa masno plaćenih političkih parazita? Svi kažu zdušno, svim srcem,uvjerljivo, glasno: „DA!“ Ali??? Bilo bi ružno i nepristojno reći damama i gospodi s Markovog trga, kao i bezbrojnoj buljumenti političkih ulizica – da lažu! Ali???
POLITIČKI ŠLJAM
Što dobiva, a što gubi naša elita ulaskom u EU? Krenimo redom – što dobiva?!
Nema nikakve sumnje da čitav ustroj Markovog trga počiva na temeljima kriminala i pljačke svih resursa Hrvatske građenih desetljećima. No, taj ustroj vrlo je isplativ! Politički šljam s Markovog trga od 1990. do danas pokrao je desetke milijarda dolara ili eura od svoga naroda i „ujamio“ ih na bankovne račune svjetskih poreznih utočišta. Nema sumnje da to zna cijela Hrvatska i cijeli svijet, da „institucija“ zvana DORH spava po tom pitanju, da Mladen Bajić nije vratio ni jednu lipu Hrvatskoj od tih desetaka pokradenih milijarda dolara ili eura. Zločinci, ratni i pretvorbeni profiteri priređuju bogate prijeme za političku elitu u svojim vilama – i smiju se izgladnjelom puku. Nema sumnje da je bespredmetno dalje nabrajati, ovih nekoliko redova gole istine – povijest je nove Hrvatske.
Markov trg, sinonim rastapanja svih moralnih normi temeljenih tisućama godina u svim kulturama i religijama – 23 godine funkcionira kao precizan stroj. Formalne izmjene vlasti između HDZ-a i SDP-a ni malo nisu poremetile kontinuitet. Značajke se ne mijenjaju; zlatne fotelje, enormna primanja, privilegije, putovanja, dobra radna mjesta za obitelj i prijatelje… Ovih je dana bačeno blizu 300 milijuna samo na vozni park elite, na luksuzne limuzine s vozačima i s grijanim sjedištima. Tu je i novi zrakoplov!
Uz kredite „koji se vraćaju – i koji se ne vraćaju!“, za par godina sjekira padne u med. Ne treba spominjati velikog Sanadera, čak i lokalni marginalci pod okriljem Markovog trga mogu dobro podebljati svoje račune. Spomenimo zadnju s gore spomenute liste. Dubrovačka dama, Dubravka Šuica u deset je godina skočila iz starog renaulta 4 i trošnog stana u neboderu – u stan u Zagrebu, stan u Lapadu, 2 vile u elitnom dijelu Dubrovnika, kuću u Cavtatu! Ima jahtu od 500.000 USD. Ukupna procijenjena vrijednost opljačkanoga, 8.000.000 eura!
Ili spomenimo Istrijana Veljka Ostojića. On je samo jednim marginalnim potezom promjene namjene zemljišta „zaradio“ 24 milijuna. Što reći za njegovog velikog šefa Jakovčića koji otplaćuje kredite ratama nekoliko puta većim od svoje plaćice (16.000 kuna)? Što reći za one bliže Zagrebu, bliže Markovom trgu?!
Slobodni, nekorumpirani portali svakodnevno otkrivaju nove milijunske afere (čitaj; krađe!), ali pokradeno se ne konfiscira. Rijetki osuđeni ne idu u zatvor nego vrše „humanitarni rad“.
PREMA ŠUICI I ŠUKERU
Nije europska politička elita nevinašce! Kradu, muljaju – ali prema Šuici, Šukeru ili prema prosječnom hrvatskom tajkunu – oni su bebe u pelenama. Kad smo već kod pelena, dobar primjer je bivša švedska ministrica Mona Sahlin koja je morala podnijeti ostavku jer je službenom karticom djetetu kupila pelene! Novac je isti dan vratila, ali u uređenoj demokraciji cijena takvog poteza je ostavka.
Europa krade pelene, možda i nešto više, možda neki dužnosnik zaposli kakvog nećaka, prijatelja ili ljubavnicu – ali nestane s političke scene. Hoće li ta stara Europa gdje vladaju civilizacijske norme, okrenuti glavu ako obitelj predsjednika Vlade RH ne otplaćuje povlaštene kredite Ljubljanske banke s kojom ta ista Vlada RH vodi sudski spor? Hoće li europski državni dužnosnici zatvoriti oči kad saznaju da im je Čobanković tijekom svojih ministarskih mandata pokrao pola milijuna eura i proširio svoju farmu. Političari nemaju pravo koristiti službeni položaj za privatnu korist – ne smiju koristiti novac iz pretpristupnih europskih fondova za širenje svojih farma. Čobanković je krao! U Hrvatskoj smiju krasti!
Polako, ali sigurno, Europa mora doći i do milijardskih vrijednosti hrvatske korupcije i silnih šteta koje je hrvatska elita nanijela toj istoj Europi. Neko novo tužiteljstvo morat će otvoriti Pandorinu kutiju, pa će i mega afera Hypo izletjeti van. Predsjednik povjerenstva Parlamentarne komisije Koruške Rolf Holub izjavio je 2010. godine: “Hypo banka ima osam milijardi eura sumnjivih nenaplaćenih zajmova u 12 zemalja, od toga smo u Hrvatskoj otkrili više stotina milijuna eura”. Više stotina crnih, neoporezovanih, slatkih milijuna eura! Vile, jahte, po koji maybach, ferrari…
Komisija je također identificirala austrijske i hrvatske političare koji su sudjelovali u uvozu oružja u Hrvatsku i položili 2 milijarde eura na tajnim računima u Austriji. Slijede slučajevi koji moraju izaći na svjetlo dana. To su kupnje zemljišta u Istri, čijom su se prenamjenom obogatili pojedinci bliski Hypo banci. Imperativ je i konfiskacija nezakonito stečene imovine nastale zlouporabama u hrvatskoj privatizaciji pod Hypo consultants!
Ima toga još i koš! Hoćemo li izručiti udbaše – ubojice koje Europa želi suditi za ubojstva i koje Bajić tako ljubomorno čuva i štiti?
263 prebogata tajkuna, stotine bogatih lopova i ostalih parazita imaju noćne more, brinu se za svoju „teško“ stečenu imovinu.
ULAZAK U EU
Izblijedjele liste stotina imena hrvatskih manjih i većih zločinaca, koje trunu u dubokoj tami DORH-ovih podrumskih pismohrana – morat će završiti na stolovima istražitelja. Da nije ulaska u EU, 1. srpnja 2013. – ta imena zauvijek bi ostala u podrumskoj tami. Kažu da je pravda je spora, ali dostižna. Nisam siguran u to, no možda je ipak tako.
Zatvorimo oči i trijezno razmislimo. Kome se isplati ići u EU? Drži li možda naš politički vrh figu u džepu kad zdušno kliče za EU?
Anno Domini MMXIII. 
