Učenika, odnosno mladih i njihovih predavača gotovo nikada nema ni na ostalim sličnim događanjima, a još manje na tribinama na kojima istaknuti hrvatski branitelji i ratni zapovjednici govore o veličanstvenoj pobjedi protiv velikosrpskog agresora u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.
Na događanjima vezanim uz NOB-e, u bivšoj propaloj državi, to se nikako nije moglo dogoditi. Tada su učenici zajedno sa svojim nastavnicima i te kako bili nazočni na „NOB-tribinama,
Napisao: Mladen Pavković
U Vukovaru je 21. rujna 2024. obilježena 33. obljetnica Bitke za Vukovar i ustrojavanja 204. brigade Hrvatske vojske, kojoj su uz branitelje ovog grada i pripadnike brigade nazočili i tek neki državni dužnosnici, među kojima je bio i potpredsjednik Vlade i ministar Tomo Medved.
Svečanost je na 4. programu izravno prenosila Hrvatska radiotelevizija (HRT), dok drugog dana (nedjelja) u nacionalnim tiskanim medijima o ovoj svečanoj i dostojanstvenoj obljetnici uglavnom – ni riječi.(Svaka čast iznimkama).
Nema mladih
Međutim, na ovom skupu, kako smo mogli vidjeti, nije bilo mladih, poglavito učenika osnovnih i srednjih škola, ali nismo zapazili čak ni njihove nastavnike i profesore.
A, mladi navodno u školama uče i o vukovarskim danima rata, i o bitki svih bitaka, koja je na određeni način spasila i Hrvatsku.
Inače, učenika, odnosno mladih i njihovih predavača gotovo nikada nema ni na ostalim sličnim događanjima, a još manje na tribinama na kojima istaknuti hrvatski branitelji i ratni zapovjednici govore o veličanstvenoj pobjedi protiv velikosrpskog agresora u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.
Na događanjima vezanim uz NOB-e, u bivšoj propaloj državi, to se nikako nije moglo dogoditi. Tada su učenici zajedno sa svojim nastavnicima i te kako bili nazočni na „NOB-tribinama“, gdje je sve bilo ili crno ili bijelo, odnosno partizani su bili dobri i pobjednici, a svi ostali, bez izuzetaka, zločinci i ubojice.
Danas je očito drugo vrijeme. Od učenika se traži da im roditelji potpišu (sic!) je li mogu ili ne organizirano doći na neko obilježavanje ili tribinu iz Domovinskog rata, a s tim se neće zamarati ni ravnatelji škola, pa na obilježavanja i tribine iz hrvatske slavne prošlosti uglavnom dolaze „jedni te isti“,tj. oni koji su sudjelovali u stvaranju hrvatske države.
Mlade (svaka čast iznimkama) više zanimaju veliki koncerti srpskih narodnih izvođača, gdje ih dolazi na tisuće, nego sve „vukovarske ili škabrnjske bitke“ zajedno!
Međutim, kad se diljem Hrvatske priređuju slična događanja, ali iz vremena NOB-a, u organizaciji raznih pupovaca, sdp-ovaca i sličnih, učenici škola uglavnom organizirano – dolaze.
Nacionalni Muzej Domovinskog rata
U Zagrebu se može razgledati čak oko tridesetak različitih muzeja. Među ostalim i Muzej iluzija, Muzej prekinutih veza, Muzej novog vala, Muzej nedovršene umjetnosti, Muzej mamurluka, Muzej čokolade, Muzej hrvatskih željeznica, Muzej gljiva, Anti muzej, Cannabis muzej i brojni drugi, pa sve do kuće ili bolje rečeno vile u kojoj je živio i radio Miroslav Krleža.
Međutim, od svih tih muzeja u glavnom gradu RH nedostaje nacionalni Muzej hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, gdje bi se prije svih mladi mogli upoznati sa stvaranjem hrvatske države.
O jednom takvom muzeju nažalost se i ne govori i ne piše, kao da je nekima stalo da ga nema.
A građe, na razini države, ima i na pretek!
U Kumrovcu, primjera radi čak je i zakonom zaštićen „Muzej Josipa Broza Tita“, kojeg posvećuje sve više i učenika škola diljem Hrvatske.
Istina, u pojedinim sredinama kao što je Rijeka, Knin, Pakrac ili Dubrovnik otvoreni su Muzeji Domovinskog rata, ili bolje rečeno više su to „odjeli“ u kojima se može razgledati građa iz Domovinskog rata s njihova područja. Prvi takav „odjel“ Domovinskog rata u Hrvatskoj, na moju inicijativu, otvoren je u Koprivnici, u sklopu Muzeja grada.
Problem je i to što u Zagrebu postoji „muzej“ Miroslava Krleže. A gdje je muzej Antuna Gustava Matoša ili Tina Ujevića? Tin Ujević je zadnjih desetak godina svoga života stanovao u glavnom gradu u jednoj maloj podstanarskoj sobici, pa se i ovo mjesto vrlo lako može prirediti kao „muzej“. Zagreb nema ni „muzej“ Vesne Parun. I ona je veći dio života stanovala u malom, neadekvatnom stanu, i tako dalje i tako redom.
U središtu Beograda, lani je svečano otvoren muzej četničkom generalu, ratnom zločincu Draži Mihailoviću – Čiči, a mi čekamo i čekamo kad će se netko sjetiti da otvori nacionalni Muzej Domovinskog rata, u kojem bi se recimo uz ostalo mogao razgledati i zrakoplov s kojim je Rudolf Perešin pobjegao iz zločinačke JNA, ali i fotografije poginulih hrvatskih branitelja. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.