Branitelji prijete rušenjem simbola „velikosrpske partizanije“
Napisao: Josip Frković
Fotografija:www.novossti.com
Ako je suditi prema upornosti većinskih srpskih starosjedilaca i poratnih povratnika banovinsko -kordunske općine kraj Topuskoga, koji su suprotno volji prognanih hrvatskih naseljenika iz 1996. središtu jedinice lokalne samouprave upornim nastojanjem uspjeli vratiti stoljetno ime Vrginmosta, stanovnici općine Gvozd pred novom su političkom akcijom renesanse partizanije. Kako doznajemo s internetskih manjinskih portala, navodno su je potaknuli lokalni štovatelji NOB-a i „lijepih kapa partizanskih“ koji se diče boljševičkim antifašizmom i jugoslavenstvom. Jesu li akciji vanjski podupiratelji počasni „sabovci“ , „socijalisti“,“ srpovci“, od Josipovića odlikovani i milijunima kuna stimulirani civilisti „Documente“ ili pak udruženi „AF-ligaši“, može se samo nagađati. Apstrahirajući upravo žalosno stanje totalno devastirana i očerupana partizanskoga spomenika NOB-a autora Vojina Bakića na vrhu Petrove gore, obnovitelji iz Vrginmosta traže da se obnovi onaj stradalima u Drugom svjetskom ratu. Rad akademskoga kipara Zvonka Cara, autora opatijske skulpture „Djevojke s galebom“, u mjesnom je parku ispred stare općinske zgrade bio podignut 1956. godine. Iza vojno-redarstvene akcije „Oluje“, međutim, netragom je nestao. Predsjednik SABH-a općine Pero Miličević sjeća se toga spomenika još iz pučkoškolskih dana. Kad se završetkom rata vratio iz izbjeglištva, veli, od spomenika je ostalo samo oštećeno mramorno postolje. Velikoj i tonama teškoj brončanoj figuri partizana u grču borbe zameo se trag.
– Na sreću, odbačene bočne reljefe postamenta pronašao je portir i komunalni redar, vele svjedoci, sklonivši ih u garažu. Neki Vrginmoštani nagađaju da je vrijedno umjetničko djelo – kako se nazivalo sve što je u vezi s partizanskim pokretom i vojskom – dolaskom nove hrvatske vlasti pretopljeno u zvono katoličke kapele sv. Petra i Pavla. Ratno-poratni povjerenik hrvatske Vlade za Vrginmost/Gvozd Mirko Putrić takvu mogućnost odlučno odbacuje.
BRANITELJI PRIJETILI MINIRANJEM „MITRA“
– Kapelu i zvono uz tadašnji blagdan općine Petrova i Pavlova doseljenim je Hrvatima donirao bivši sekretar Izvršnoga vijeća SR Hrvatske za prostorno uređenje pok. Žarko Kukulj, porijeklom iz toga kraja i jedan od prvih poratnih poduzetnika drvoprerađivača u Gvozdu i Blatuši. Pretpostavke s pozivanjem na pijetet za žrtve i o postojanju kosturnice ratnih stradalnika ispod spomeničkoga temelja Putrić proglašava maštovitošću neukih baba. Jedini neposredni svjedok rušenja simbola Drugog svjetskoga rata iz izbjeglištva u Srbiji, navodno, govori kako su prizorom nestajanja spomenika koncem studenoga 1995. svi bili šokirani. Neki su pak iz prikrajka promatrali traktorsko povlačenje teškoga odljevka. Ni pritužbe narodnom heroju Jugoslavije rođenom u Vrginmostu Radi Bulatu, međutim, nisu urodile plodom. Autor teksta, koji je novinarskim izvjestiteljskim poslom iza oslobođenja često boravio u Vojniću, Vrginmostu i Topuskom, sjeća se ogorčenih reagiranja hrvatskih branitelja iz Karlovca i prijetnji rušenjem „mrziteljske velikosrpske partizanije“, spomenika nazvana „Mitar“. Osobito iza spoznaja o sadržaju i motivu jednoga od izgubljenih spomeničkih bočnih reljefa. Prikazivao je lik pravednika i najvećeg zaštitnika srpskoga civilnoga življa, zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca u habitu. Predstavljen je s djetetom u lijevoj i prijetećim nožem u desnoj ruci… Što iza svega zaključiti?
POVIJESNE ISTINE
Nedovoljno upoznat s povijesnim istinama i slojevitim međunacionalnim odnosima u tom kraju, u kojem je početkom ratnih sukoba 90-ih s ekstremnim srpskim pobunjenicima kod Gređana život izgubio i predsjednik općine Vrginmost Dmitar Obradović, poznati likovni umjetnik Zvonko Car bespogovorno je, izgleda, pristao na tendenciozne zahtjeve komunističke vlasti i krivotvorine. Za objašnjenje, nesretni je Obradović – zalažući se za dijalog namjesto govora oružja – kao fleksibilni pregovarač s hrvatskim vlastima smrtno stradao od ruke sunarodnjaka.
