MINISTRE MARIĆU NEMATE PRAVO POKLANJATI NAŠIH 118,4 MILIJUNA KUNA

MINISTRE MARIĆU NEMATE PRAVO POKLANJATI NAŠIH 118,4 MILIJUNA KUNA

25. kolovoza, 2018.

 

 

Dragovoljci i branitelji izborili su Republiku Hrvatsku i ona je naša, njezini vlasnici smo mi, svi građani države Hrvatske. Dakle, sve što je državno – naše je, a ne neke povlaštene elite, sasvim svejedno zove li se ta elita, vlada RH ili nekako drukčije. Onih spomenutih 118,4 milijuna koje je ministar “darovao” u samo pola godine – naši su milijuni, a svi darovni ugovori bez pristanka vlasnika (a to smo svi mi!) – ništavni su. Od tih otetih 118,4 milijuna (ako podijelimo s četiri milijuna stanovnika) svaki od nas u Hrvatskoj vlasnik je cca 30 kuna. Uz mene, suprugu, dvoje djece i tri unuka, moja bliža porodica broji sedam osoba. Dakle, po nekoj ljudskoj pravdi, premijer Plenković i njegov ministar Marić oteli su mojoj porodici 210 kuna! Je li to naša hrvatska pravda?

Napisao: Saša Radović

Pljačka vlastitog naroda od 1990. godine postala je “zaštitni znak” naše novovjeke države. Počelo je zakonima o pretvorbi i privatizaciji. Dok su dragovoljci i branitelji ginuli na bojišnicama za obranu Domovine, blagoglagoljivi političari i lukavi lopovi izbjegli su odore i zgrtali milijune zločinačkom pretvorbom i ratnim profiterstvom. Zatim se nastavilo s kriminalom u milijunskim i milijardskim aferama. Praksa se provlači do današnjih dana, sve do mega afere Agrokor&Hotmail i još neotvorene afere “F-16”. Prijeti nam i “mali Agrokor”, saga o brodogradilištima, a nova mala aferica “Trolovi” nije vrijedna spomena jer se pere samo 700.000 kuna.

U skoro tri desetljeća nezakonitog bogaćenja elite, hrvatski narod je izgubio pojam granica pravde, pravosuđa i svih civilizacijskih norma. Drugim riječima – uz zdrave oči više ne vidimo svakodnevne pljačke izražene nametima, novim porezima, zapošljavanjem desetaka tisuća parazita-uhljeba te stalnim poskupljenjima energenata i svih egzistencijalnih potreba.

Uvijek pomislimo da je kraj i da se više nema što pokrasti i opljačkati, da je kostur Hrvatske do kraja ogoljen, ali nas svakodnevica demantira. Tu su još vlastite kuće građana, stanovi, nekretnine, automobili, televizori, veš mašine… Treba i to uzeti, razvlastiti nas i na sudovima upisati “pravo vlasništva”.

Pijani milijarderi

I krenulo je! Uz blokade, deložacije i ovrhe kuća i stanova za smiješne dugove od par tisuća kuna – pokraj nas neprimjetno tiho prolaze i javno obznanjena kriminalna djela; direktna otimanja vlasništva građanima. U mnoštvu objavljenih “poluinformacija” pročitamo kadkad da je naša rastrošna vlast poput pijanih milijardera darovala nekretnine vrijedne desetine pa i stotine milijuna. Kome? Zašto? Dugovi nam dosežu astromomsku granicu od 60 milijarda eura, a Plenković i njegovi ministri igraju se djeda Božičnjaka i dijele šakom i kapom vlasništvo svih građana, naše vlasništvo! Dakako, nama građanima, stoci sitnog zuba (kako nas je nazvao Otac domovine) ne objašnjava se zbog čega se bacaju silne vrijednosti i tko su ti sretnici kojima s neba padaju milijuni. Znamo da je to najvećim dijelom Katolička crkva – ali poklanja se i drugim, nepoznatim sretnicima. Kad se tuđe vlasništvo dijeli tako širokom rukom – vjerojatno po koja građevina ili dobar teren završi i kod “rodijaka”, kumova ili kod prijatelja.

Čujemo i čitamo da je premijer Plenković darovao biskupima vilu “Idolu”, najljepšu vilu u Puli. Zašto? Da ga moćnim agitpropom s propovjedaonica podrže na “tankoj” vlasti. Svaki drugi komentar apsurdan je, suvišan i nema smisla. Nadalje, redaju se poluinformacije milijunskih darovanja; poklonjena je i palača Skočibušić na Peristilu u Splitu, vrijedna 13 milijuna kuna, u kojoj je otvoren Muzej sakralne umjetnosti, s naplatom ulaza naravno. Za tu palaču svojevremeno je zamjenski dodijeljena zgrada u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, koja sada nije vraćena, pa iz toga proizlazi da je i ona – poklon Crkvi. U daljnjem nizu je i mega poklon od 84 milijuna. Ministar državne imovine Goran Marić potpisao je ugovor kojim država daruje Katoličkoj crkvi – na površini od gotovo 31.000 metara četvornih bivše vojarne Dračevca, nekretnine vrijedne 84 milijuna kuna. U bivšoj vojarni Dračevcu godinama je bio smješten splitski Općinski sud, a sada još treba pronaći novi prostor u koji će biti premješten. Još uludo potrošenih desetaka milijuna! Nema smisla dalje tražiti podatke o darovanjima, jer se pravi istiniti podaci o silnim donacijama i poklonima drže u dubokoj konspiraciji daleko od javnosti.

Smiješne su i deplasirane isprike vlade RH putem ministra Marića “…da su to sve zamjenske nekretnine za nekretnine koje nije moguće u naravi vratiti Katoličkoj crkvi a koje su joj oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti”. Hrvatska itekako debelo vraća “sve što je oduzeto” nepoštenim, lihvarskim Vatikanskim ugovorima i svake godine se u trezore Kaptola slije naših milijardu i nešto više kuna. Spomenimo i to da ni “najkatoličanskije” države, Španjolska, Italija i sve ostale države ne plaćaju takav enormno veliki “danak u dukatima” Katoličkoj crkvi. Pri tomu se mnoštvo lokalnih općinskih i gradskih (i državnih) milijunskih donacija ne računa u tom loncu bez dna. Masni iznosi tijekom skoro tri desetljeća daleko nadilaze vrijednost “onih nevraćenih” nekretnina.

Imperativ je da se Vatikanski ugovori, kao jedan od teških utega našeg budžeta, moraju revidirati (dakako smanjiti enormna davanja!). Po jednoj od klauzula Ugovora to je moguće ukoliko se gospodarsko stanje Hrvatske pogorša, što je evidentno pozicioniranjem naše države kao najsiromašnije između svih katoličkih zemalja Europe. Ne treba opet spominjati onaj monstruozni dug koji nas guši, stalni pad standarda i činjenicu da nam je svako naše peto dijete gladno. Osim toga Ugovori se moraju revidirati i zbog drastičnog osipanja stanovništva. Hrvatska je 1991. godine imala 4.784.265 stanovnika – danas zbog ludog bijega iz zemlje nemamo niti četiri milijuna. Broj stanovništva rapidno se smanjuje tempom od najmanje 80.000 godišnje – ali onaj danak od milijarde i više kuna svake godine – ostaje!

Vraćajući se na temu pljačke naroda koja se događa i danas – pokušajmo zanemariti “rodijački” odnos vlade RH i Katoličke crkve. Temeljno je pitanje nepovredivost vlasništva, odnosno pitanje otimanja nečega što je naše po elementarnom i svakom drugom pravu i pravdi. Koncentrirajmo se na objavu po kojoj je Ministarstvo državne imovine u prvoj polovini ove godine darovalo nekretnine u vrijednosti oko 118,4 milijuna kuna. U ovom tekstu uopće nije važno kome i kako je poklonjeno tuđe (naše!) vlasništvo – nego što treba učiniti da se ovo bezvlađe zaustavi.

Dragovoljci i branitelji izborili su Republiku Hrvatsku i ona je naša, njezini vlasnici smo mi, svi građani države Hrvatske. Dakle, sve što je državno – naše je, a ne neke povlaštene elite, sasvim svejedno zove li se ta elita, vlada RH ili nekako drukčije. Onih spomenutih 118,4 milijuna koje je ministar “darovao” u samo pola godine – naši su milijuni, a svi darovni ugovori bez pristanka vlasnika (a to smo svi mi!) – ništavni su.

Od tih otetih 118,4 milijuna (ako podijelimo s četiri milijuna stanovnika) svaki od nas u Hrvatskoj vlasnik je cca 30 kuna. Uz mene, suprugu, dvoje djece i tri unuka, moja bliža porodica broji sedam osoba. Dakle, po nekoj ljudskoj pravdi, premijer Plenković i njegov ministar Marić oteli su mojoj porodici 210 kuna! Je li to naša hrvatska pravda?

Treba li netko odgovarati za otimanje vlasništva naroda u vrijednosti od 118,4 milijuna kuna? Je li to kazneno djelo ili je pokriveno nekim lukavim zakonom – da elita može nekažnjeno uzimati (oteti, pljačkati!) narodnu imovinu po nahođenju vlade ili nekog “ambicioznog” ministra? Umjesto da se – uz suglasnost naroda – nekretnine prodaju na dražbi. Neosporno je da bi tako dobivena svaka kuna dobro došla pučkim kuhinjama kako bi se nahranilo gladni narod.

Treba li podnijeti kaznenu prijavu DORH-u po članku 302. (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17) na snazi od 20.10.2017., po kojem se neprijavljivanje kaznenog djela kažnjava zatvorom? Svi znamo da se rasipa i poklanja naše vlasništvo.

Ukoliko DORH, po običaju odbaci prijave – je li potrebno podnijeti tužbe zbog otimanja vlasništva?

Hoću li dobiti odgovore na ova pitanja? Hoće li vlada RH poslati 30 kuna svakom građaninu, jer im je toliko oteto u ovih pola godine? I hoće li moja porodica biti obeštećena za onih 210 kuna kojim sudjelujemo u “darovanom” vlasništvu?

Anno Domini MMXVIII. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno XX
    #1 Anonimno XX 25 kolovoza, 2018, 19:28

    Što se nadati više od ovog frfljavca Gorana.
    Pa uvjetovao je svoju poziciju rečenicom : Ili ministar ili ništa…
    da je bar stas od čovjeka pa da mu ljudi vjeruju.
    Slijepo slijedi trvdu partijsku HDZ liniju.
    Zato neka poklanja tuđe.
    I on će imati veću proviziju od svega, kada se vide svota općenarodne imovine koja je propala umjesto da se održavalo postojeće stanje.
    Kao uostalom i večina nekretnina od postanka Hrvatske države od devedesetih.
    Bravo gospon Saša, kao i uvijek ste potrefili temu, samo kakve će vajde vaša razmišljanja biti prema plesaćima koji igraju kako vrh države svira…
    Nešto im se javljaju svima sinkope, zaboravili su što su rekli na početku svog mandata.
    Pogotovo”nepotkupljivi” sudac Goran.
    Svi su postali bahati čim im mandat dulje traje.
    Samo da se ne poskliznu uz Lex Agrokor.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code