IZDVOJENO

MAKOVIĆ NEMA POJMA O ZNANOSTI

7. rujna, 2024.

Kako Maković može razumjeti zašto je naš poznati povjesničar dr. sc. Zlatko Matijević na predstavljanju jedne moje knjige sam postavio pitanje što ja radim u povijesnim znanostima i odgovorio: Pečarić uvodi red u povijesnoj znanosti!

Žalosno je da ne razumijemo da i u Akademiji imamo takve kojima je logika nešto nepotrebno.. Mi južnjaci se takvima rugamo i kažemo da ih je Bog stvorio da bi im se drugi rugali, a njima lijepo jer su u centru pažnje.

Izabran je za Člana suradnika 2006. i nije uspio postati akademik ni poslije 18 godina. Sada je već u HAZU pravilo da ako nisi izabran u tih deset godina gubiš članstvo u Akademiji. Pošteno je ustupio mjesto mlađima

Razgovarao: Mladen Pavković

Hrvatski povjesničar umjetnosti, pjesnik i esejist Zvonko Maković samovoljno je napustio Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU). Ne želi više biti njezin član-suradnik! Razlog tome je među ostalim i akademik Josip Pečarić, koji nije podržao Stanka Andrića za člana ove hrvatske institucije, pa je Maković za njega izjavio (Jutarnji list, 5. rujna 2024.) da je  „povjesničara  fascinantnog opusa dezavuirao nestručnjak i diletant“!

S obzirom da je ovo teška uvreda i kleveta za Pečarića, prvo smo ga pitali: zbog čega ga tek sada napada Maković, a mogao je to učiniti kad su se sredinom godine održavali  izbori u HAZU?

• Ima dobrih umjetnika kojima logika nije jača strana (blago rečeno) što se vidi iz njegovih odgovora pa i kada je u pitanju izbor „povjesničara-Uklanjatelja“ kako je dr. sc. Stanka Andrića nazvao jedan drugi umjetnik, ali doista veliki umjetnik akademik Kuzma Kovačić. Jadničak, naš bivši dugogodišnji član suradnik nije ni razumio zašto je akademik Kovačić kandidatu koji nije izabran dao takvo ime tj. da je Andrić kada je postao ravnatelj HIP-a u Slavonskom Brodu, koji je podružnica HIP-a Zagreb, uklonio bistu Utemeljitelja RH. To je bilo vrijeme kada su i Iva Goldsteina danas poznatijeg kao Ivu Drobilica predlagali za akademika, vrijeme kada je vlast bila potpuno u rukama SDP-a, pa je Andrić valjda mislio da je kao „povjesničar-Uklanjatelj“ zaslužio da i on poslije Ive Goldsteina postane akademik. Malo se to odužilo jer ni Goldstein tada nije prošao također zbog mog protivljenja.

Naravno ne spominje ni da po svjetskoj bazi SCOPUS Stanko Andrić spada u grupu najslabijih povjesničara iz HIP-a. Spominje da je razlog pismo o Tuđmanu koje je napisao Andrić prije pet godina, koje je njemu kao čovjeku kojemu je logika slabija strana teško oborivo. A to pismo sam objavio u svojoj knjizi koju sam dao na Internet tako da ga svi mogu komentirati. Naravno i izrugao sam se Andrićevim priglupim ‘neoborivim argumentima’ i to doista nisu shvatili članovi Razreda koji su ga predložili. Zato se u Akademiji izbori obavljaju  glasovanjem svih akademika jer među nama nisu svi kao Maković ili Andrić – ima ih puno koji znaju logično razmišljati, pa kad većina akademika shvati koliko su pogriješili u Razredima koji takve predlažu uspijemo spriječiti takve izbore. To ne uspijemo u svakom takvom slučaju jer nije jednostavno suprotstaviti se onima koji su birani u Akademiju kao najbolji u svojoj struci.

Tuđmanova bista

Znači li to da ste Vi „sam“ glasovali da se g. Andrića ne primi u HAZU? Ili?

• Izgleda mi da je u Vašem pitanju mala poruga onim 40 akademika koji su glasovali za Andrića. Protiv je bilo 50, a za izbor mu je trebalo 56. Dobio je nešto više nego svojevremeno Goldstein koji se poslije ‘zahvalio’ tim koji su glasovali za njega svojim u cijelom svijetu čuvenim pronalaskom ‘drobilicom u Jasenovcu’ po kojoj je dobio ime Ivo Drobilica.

Napisao sam i drugi dio knjige o zbivanjima poslije neizbora „povjesničara-Uklanjatelja“. Predstavljena je u Zagrebu i Tisnom: HAZU I TUĐMANOVA BISTA / NAPADAJU TUĐMANA – DA UMREŠ OD SMIJEHA, 2. Ono što pokazuje kakav je to jak povjesničar koji nije izabran ove godine je ono što je naveo dr. sc. Josip Stjepandić, predsjednik HAZUDD-a i glavni urednik ili član uredništva niza svjetskih znanstvenih časopisa:

„Umjesto da neizbor shvati kao priliku za popravni ispit, on se upustio u obračun kojeg može samo izgubiti, ali i nanijeti štetu onima koji ga smatraju kvalitetnim znanstvenikom.

Dao je intervju poznatom bljuvalnom glasilu, koje je godine 2012. večer prije konačne presude hrvatskim generalima u Den Haagu znalo da će to biti konačna presuda Franji Tuđmanu:

„Uz to sam kratko naznačio i pojedina otvorena pitanja oko autorske originalnosti Tuđmanovih knjiga, jer već odavna postoje teze i indicije da su neke dijelove nekih njegovih knjiga napisali drugi autori, a ne on.“

Znači, Tuđman je muljao sa svojim radovima, to svi znaju, ali se ne usude otvoreno kazati?

• Budući da je u ovom malicioznom iskazu ostao nedorečen te nije ponudio nikakve dokaze, moramo pretpostaviti da je „antituđmanizam“ bitna odrednica (a možda i temelj?) djelovanja kandidata S.A. To jedan znanstvenik ne čini. O znanstveniku govore njegova djela, a ne to što se o njemu priča.”

Da za takvog kandidata je glasovalo čak 40 akademika!

Međutim, za Vas sada već bivši suradnik akademije, Maković, kaže da ”ne zna” tko ste, da nije pročitao ni jedan Vaš rad, da niste povjesničar…

• Pa vidjeli ste iz njegovog intervjua da on nema pojma o znanosti. Kako bi on mogao razumjeti da je neko po broju objavljenih znanstvenih radova objavljenih u matematičkim časopisima među desetoricom u svijetu u cijeloj povijest i da ga nazivaju „kraljem (matematičkih) nejednakosti“ ili da ima najviše radova od stotinjak hrvatskih znanstvenika koji su na listi 2% najutjecajnijih svjetskih znanstvenika.

Kako Maković može razumjeti što govori bivši ministar znanosti akademik Ivica Kostović koji je također na tim listama Sveučilišta u Stanfordu, kada na predstavljanju knjige u Zagrebu kaže:

• „Još nikad nitko nije, od kad sam ja u Akademiji, dakle od 2006,, prošao za akademika koji nije prošao tajno glasovanje u Razredu. Onda to ide na skupštinu, Znači, natječu se ljudi iz vani, predlažu ih sveučilišta ali ne prolaze. Svega 4 čovjeka, svega 4 kandidata od kad sam ja od 2006, nisu prošla na Skupštini. Dvojica protiv čijih izbora se suprotstavio neki akademik. To su Goldstein i Andrić. Znači dostignuće akademika Pečarića je nešto što je gotovo nevjerojatno. Kad te predloži razred automatski prođeš skupštinu. To je uglavnom tako, svi akademici tako prođu. A on je argumentima uspio jednostavno poljuljati tu Akademiju što daje neku nadu da ipak ta Akademija ima nešto hrvatskog u sebi.

Da je HAZU a ne SAZU.

Na žalost, jer se srame predsjednika Tuđmana kao akademika, jednostavno ga se srame. Valjda sada se i srame što su ga uopće onda izabrali. Mislim, sad ne bi prošao jel’ tako?

Evo, zato bi ja pohvalio akademika Pečarića. Ostvario je  nešto što je gotovo neizvedivo. Da srušiš nekoga koga je razred predložio tj. tvrdio da zaslužuje biti akademik. Znači čestitam mu na tome.

Zapravo, ja ne idem inače na promocije knjiga, a kad su o Tuđmanu onda sam u zadnjem redu, ali ovdje sam došao baš da se vidi da u Akademiji ima ljudi koji vole Hrvatsku državu.“

Moramo razumjeti da ima ljudi kojima logika nije jača strana. Da, mnogim povjesničarima nije logika baš jača strana, što se pokazalo na primjeru Stanka Andrića. Oni hvale njegov tekst o Tuđmanu koji ja ismijem, a oni ga i dalje hvale.

Kako Maković može razumjeti zašto je istinski povjesničar ravnatelj HIP-a dr. sc. Mirko Valentić dao upravo meni da odgovorim na knjigu „Tuđmanov Jasenovački mit“ dr. Milana Bulajića, ravnatelja i osnivača Muzeja genocida u Beogradu, i da sam tog ‘stručnjaka’ do nogu potukao na radiju ‘Slobodna Europa’ o tome. Kako on može razumjeti sukob logike i političkog aktivizma, kad je i sam blizak ovom drugom.

Da, kako Maković može razumjeti zašto je naš poznati povjesničar dr. sc. Zlatko Matijević na predstavljanju jedne moje knjige sam postavio pitanje što ja radim u povijesnim znanostima i odgovorio: Pečarić uvodi red u povijesnoj znanosti!

Žalosno je da ne razumijemo da i u Akademiji imamo takve kojima je logika nešto nepotrebno.. Mi južnjaci se takvima rugamo i kažemo da ih je Bog stvorio da bi im se drugi rugali, a njima lijepo jer su u centru pažnje. Još Ti objave i intervju!

Član suradnik

A tko je, akademiče Pečariću, po Vama Zvonko Maković?

• Tko je on po meni napisao sam davno u tekstu koji je objavljen godinu dana prije njegovog izbora za Člana suradnika. Članak ima naslov „Maković kao simbol jugoslavenstva“.

Je li Vam na kraju ipak žao što je HAZU ostala bez još jednog člana?

• Izabran je za Člana suradnika 2006. i nije uspio postati akademik ni poslije 18 godina. Sada je već u HAZU pravilo da ako nisi izabran u tih deset godina gubiš članstvo u Akademiji. Pošteno je ustupio mjesto mlađima samo je svojim intervjuom odlučio pokazati i nama akademicima kako ga s pravom nismo izabrali za akademika!- zaključio je Pečarić. T