LIRSKI NERV PJESNIKA DOMAGOJA  MARGETIĆA

LIRSKI NERV PJESNIKA DOMAGOJA MARGETIĆA

19. listopada, 2011.

Piše: Ante Matić

Domagoj Margetić, Opraštam nebu tvoj osmijeh, Verba, Rijeka, 2011.

Ne sjećam se gdje, kada i kako sam upoznao Domagoja Margetića. Pouzdano znam da sam za njega prvi put čuo kad je postao predsjednik hadezeovske mladeži. Po nekoj logici trebao je biti Tuđmanov “skojevac”, a nije. Kratko je to bio jer su neki Tuđmanovi turbo Hrvati i novopečene Hrvatine na baterije ala Neven Jurica koji je nedavno predsjedavao sjednicom UN, a sad po kazni čuva volove u Istri, bili nasrnuli, (kako su to od početka te stranke do danas činili), na mladog, sposobnog, poduzetnog, okretnog i spretnog Margetića. Otišao je od njih izranjavan i zaputio se svojim putom, koji je, kako do sada stvari stoje, trnovit i težak; put je to Margetićeva pisanja i objavljivanja raznih tekstova po novinama i časopisima i u knjigama. Taj fajter hrvatskog  istraživačkog novinarstva upuštao se viteški i još uvijek to čini u teške i mučne obračune s nekim opasnim i opakim tipovima na Balkanu i u hrvatskom kočaku pretvorbenjaku. Margetić kao da voli zalaziti u mračne zabiti, u jazbine i tazbine, prpat po stršljenjaku, mravinjaku, osinjaku i hrvatskom mafijaškom ljudinjaku.

Autor je zanimljivih i počesto spornih novinskih tekstova, kolumni, komentara u tiskanim i internetskim medijima u Hrvatskoj, Bosni i Hercrgovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Većina tih tekstova razotkriva najtamnije zakutke zbilje: krađe, prevare, obmane, službene i neslužbene laži, državne tajne koje to zapravo nisu i nebi smjele biti. Do sada je objelodanio kao autor i kaoator desetak knjiga, od kojih su najpoznatije Tko je opljačkao Hrvatsku (2003) i Bankarska mafija objavljena 2005. godine. Njegova knjiga Tko je opljačkao Hrvatsku uvrštena je u službeni popis literature Sveučilišta Berkeley u Americi. Član je međunarodne organizacije Committee of Concerned Journalists sa sjedištem u Waschingtonu. Prošle godine imenovan je reginalnim direktorom Istraživačkog institute za europske i američke studije (RIEAS, Research Institute for Euroopean and American Studies), sa sjedištem u Ateni. Osnivač je i glavni urednik istražiuvačkog novinarskog portala Necenzuirano.com.

Zbog svojih hrabrih napisa i istraživanja Margetić je često proganjan. Bio je, vjerovali ili ne, na više od trista obavjesnih razgovora, osam puta bio je pritvaran i zatvaran. Čak su ga oni međunarodni inkvizitori u Hagu sudili zbog navodnih odavanja njihovih tajni. A kako ih je mogao odati kad ih nije ni znao.

Velike je negodnost doživio od bivšeg predsjednika Mesića i njegovih ljudi zbog knjige koju je napisao o Mesiću kao predsjedniku, krivokletniku i veleizdajniku zbog svjedočenja protiv hrvatskih generala u Hagu. Tu već otisnutu i plaćenu knjigu u tiskari su isjekli Mesićevi ljudi na komadiće. Kad je radio kao novinar i urednik u Hrvatskom slovu, također doživio je nemale neugodnosti od Stjepana Šešelja vlasnika rečenog glasila i uzurpatiora navodnog desnog medijskog prostora.

Unatoč svemu kazanomu, Margetića sam od prvog dana našega poznastva  doživljavao kao lirsku dušu. Njegova poetska žica dala je prvu zbirku pjesama naslovljenu Razotrkrivanje 2006. godine i sada drugu knjiga pjesama.

Više od stotinjak pjesama svrstano je u pet ciklusa: Sklonište postojanja, Nečitak zapis na tlu, Kao igra anđela, Nebo boje tvoga osmijeha i Sustizanje daljina. Potonji ciklus je najdublji i najbolji u knjizi. Posebno bih izdvojio pjesmu  Molitva za povratak. Posljednja pjesma u zbirki odaje lirski nerv pjesnika Margetića. To sitno, polagano, strpljivo tkanje riječi, koje se sriču u priču našega doba, čitatelju daje na znanje, da se iza svega kriju predjeli koji predstavljaju zibiljsko i sudbinskoe trajanje, bivanje i nestajanje; riječju odaju nepreglednu pustaru života i čudesnu, nikad dovoljno otkrivenu dioramu postojanja. Stojeći čvrsto na zemlji, pjesnik nastoji dosaegnuti nebesko.

Dobro je primjetila uvodničarka prosuditeljica prefoserica Silvija:..nebo se ne može napustiti, pod njim se živi, voli, tuguje, samuje, radujeNebo je tu, jednostavno kao što je i ljubav tu.

Vezanost za zemlju i nebo istodobno daje Margetoćevu poimanja svijeta i života posebnu neku dimenziju koji imaju rijetki pjesnici. Dok neki pjesnici kažu, da je nebo za ptice i oblake, Margetić tu smješta ljubav, pa postaje sličan Danteu koji kaže na kraju Divene comedie, da je ljubav ona sila koja pokreće sunca i zvijezde. Margetić podjednako oslikava zemlju i nebo dok razgovara sam sa sobom, s bližnjim i s onim nečim vječitim što se naziva – ljubav.

Slabost ove knjige je neujednačenost i nedotjeranost nekih pjesama.

ODLIČNA KNJIGA O MEĐUGORJU

MilanVuković, Događaj koji mijenja svijet, HKD Napredak, Mostar, 2011.

Autor ove knjige je poznati zagrebački odvjetnik Milan Vuković s kojim i još nekim ljudima rado popijem nedjeljom kavu u jednom zagrebačkom hotelu, koji je u  privatizaciji i pretvorbi promijenio nekoliko imena. Sad ga zovu Westin. Na tim nedljeljnim sjedaljkama i ljudikanju bistrimo tjednu hrvatsku politiku; akademik Josip, novinar Mate, pukovnik Vjeko, brigadier Zvonko, publicist Hrvoje i još neki koji povremeno nalete i prolete.Tako sam prošle nedjelje dobio s posvetom knjigu od Vukovića, naslovljenu (i fantastično grafički opremljenu) Događaj koji mijenja svijet. Dok je pisao posvetu malo je falilo mu dobacim  da ne piše ništa jer je onda neću moći prodati u antikvarijat. Tako sam tada pomislio, ali kad sam knjigu pročitao, moram priznato gorko i nevoljko, da sam se predomislio i odlučio je zadržati u trajnom vlasništvu i posuđivati prijateljima da čitaju i da, pročitavši o fenomenu ukazanja Gospe u Međugorju i slučaja progona fratra fra Joze Zovke u vrijeme komunističke tiranije, ostanu bez teksta i riječi, kao što se to meni dogodilo, kad naiđu na neka imena poznatih hrvatskih novinara koji su radili za UDBU i KOS. Tako sam i ja zinuo od iznenađenja kad sam naišao na tekst jednog mog prijatelja s kojim se družim godinama, kažem i ne lažem, naišao sam na prljav i ružan tekst o Međugorju i hercegovačkim feranjvcima, koje je taj moj, sad već bivši prijatelj, u najtiražnijem listu u hrvatskoj metropoli, proglasio svećenike i vjernike koji hodočaste u Međugorje, ni manje ni više, nego neoprijateljima komunizma, socijalizma, bratstva i jedinstva…

Čitajući tu knjigu naišao sam na poznata hrvatska novinarska pera, koja su radili za UDBU i pisali protiv svoh hrvatskog naroda. Ta šaka komunističkog jada pljuvala je po hrvatskim svetinjama i aktivno sudjelovala u progonu časnih, državotvornih Hrvata. Kakva šteta što nije provedena lustracija. Kako nije, kad su oni što su trebali biti lustrirtani, lustrirali one kioji su trebali lustrirat njih, te komunističke gadove. Bogme pišući o progonu fra Joze Zovke i ukazanjima Gospe u Međugorju, odvjetnik i publicist Milan Vuković je neke novinare lustrirao mada toga možda nije bio ni svjestan, niti mu je bila to namjera.

Te godine bio je ne sumrak, nego mrak jugoslavenskog novinarstva. Novinari kao da su se nadmetali tko će dalje pljuvat, tko će bolje i uvjerljivije lagat, izmišljat, dodavat, vrijeđat, omalovažavat masu svijeta, koja je hodočastila u Međugoerje na molitvu, ispovjed, pričest, na smirenje i skrušenje, naravno s vjerom u srcu kako se djeci ukazala Isusova majka Marija, koju su Hrvati proglasili svojom kraljicom, pa pjevaju joj pjesmu: Zdravo djevo kraljice Hrvata

Svećenika koji je ispjevao ovu najljepšu hrvatsku crkvenu pjesmu Petar Perica, ubili su ga partizanski zločinci na Daksi (24 listopad 1944.) sa još nekolicinom svećenika i imućnih,  uglednih  Dubrovčana.

Pisac ovog prikaza je uvjeren da se u Međugorju djeci ukazala Isusova majka. Vukovićeva knjiga nije samo dokumentarna proza o jednom uhićenju i suđenju u vrijeme Titove tiranije, nego o mnogim znanim i neznanim, koji su stradavali samo zato što su bili Hrvati po nacinalnosti i katolici po vjeroispovjesti. Osim kronologije uhićenja i suđenja fra Jozi Zovki, autor preko izvornih isprava i tekstova prikazuje narav, metode, strukturu i bezobirnost takvih sudskih procesa u vrijeme komunističko jednoumlja i zlosilja. Posebno su zanimljivi zapisi i dokumenti tužilaštva, istrage, suđenja, pretresi stanova, crkava i samostana, župnih dvorova, oduzimanje knjiga i časopisa, fotografija, svijeća iz crkava na kojima su bila hrvatska nacionalna obilježja, zastava ili grb, zatim iskazi svjedoka i pisanje tadašnjih poznatih komunističkih novinara.

Ova se knjiga čita kao napet roman. I kad je pročitate bogatiji ste za s poznaju o komunističkom progonu vjernika i državotvornih Hrvata, bogatiji ste za istinu da ima ljudi koji idu u Međugorje vjerujući da se tamo ukazala Gospa i, na kraju Vukovićeve priče ostanete paf kad pročitate i neka novinarska imena i prezimena.

Kad sam knjigu pročitao od početka do kraja, temeljito, pažljivo, shvatito sam s velikim zakašnjenjem i tugom, da sam se družio s nekim novinarima iz Vukovićeve priče i da sam neke od njih,  konačno upoznao po zlu, koje su radili gadosti svojima po krvi, rodu i tlu. Sve udbaš do kosovca, dojavnik do kukakvca. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code