GLAVNE TEME

LINIĆEVA REVOLUCIJA

1. lipnja, 2014.

Ne može srušiti ni predsjednika Udruge ljubitelja malih životinja

Napisao: Saša Radović

Fotografija:www.dnevno.hr

Prepoznatljivi bivši nam najpopularniji ministar Slavko Linić pojavio se na presici s crvenom SDP-eovom pozadinom. Prepoznali su ga Riječani tako da se tijekom presice čulo njihovo skandiranje s riječkog Korza: “Liniću, vrati pare” i “srami se”! Linić se pohvalio svojom prošlošću, još iz vremena „Juge“ iako nije spominjao svoje poslove s Titovim Mišom Brozom i Špiljkovim lukavim sinom Vanjom. INA im je bila i onda krava muzara. Nije spominjao ni svoje nove prijatelje (Kalem, Minovski i dr.) s kojima ljetuje na jahtama ili dočekuje Novu godinu u Dubaju. Nije bilo riječi ni o neosporno nezakonitom kreditu Branka Šegona zbog kojeg bi u svakoj pravnoj državi Linić kao predsjednik NO HBOR-a završio u Remetincu. Za svoj bankovni račun u Trstu kaže da ne postoji!

Linić nam je plasirao uglavnom poznate podatke o Spačvi, o INA-i, o kreditima koji su navodno trebali dobiti Milanovićevi prijatelji, a on (Linić) je to spriječio. Na kraju je vrlo konfuzno pokušao objasniti javnosti da je stanovita tvrtka “Mali biskviti” pokušala srušiti Kraš (?!). Ukratko, ni jednim ozbiljnim, konkretnim dokazom protiv Zorana Milanovića nije uspio uzburkati slušateljstvo. U pravnoj državi bi čak i taj Linićev konfuzni monolog koji je trajao 55 minuta dobro uzdrmao vladajuće, no mi živimo u zemlji bezvlađa gdje su kriminalci amnestirani. Premijer na glas kaže – „nećemo ganjati vještice“ – što znači da su prebogati kriminalci oderali Domovinu do kosti – i nekažnjeno odnijeli milijarde u porezna utočišta. Ti lopovi i pljačkaši, poštovani su građani Hrvatske i mirno žive u svojim dvorcima. Dok bi u demokratskim državama tim pljačkašima oduzeli opljačkano – naš premijer, vlada i Sabor ih štiti. Dakle, ovakve sitnice koje iznosi Linić – mogu izazvati samo kiseli osmijeh na licima građana. DORH godinama „ne vidi ni ne čuje“ milijunsku, pa ni milijardsku krađu političke i krim elite – pa neće valjda „progledati“ na sitnicama o zapošljavanju pogodnih ili o nekim bijednim kreditima od par desetaka milijuna, bez obzira jesu li zakoniti ili ne! Nepošteno, kriminalno, zločinački – ali vrlo dobro planirano za vladajuću garnituru i za prateću dobro uhljebljenu „oporbu“. Sve što im se može dogoditi – ako zaista pretjeraju – „teška“ je kazna dobrotvornim radom.

HDZSDP

Linićev nastup čisti je promašaj u svakom slučaju. Njegovi „argumenti“ naivni su u sustavu kakav je naš i ne mogu srušiti ni predsjednika Udruge za ljubitelje malih životinja, a još manje premijera ili vladu. No, čak i da Linić sruši vladu – učinak je nikakav! Nakon Zokija koji je sve svoje kredite pred narodom prokockao, na mjesto premijera došao bi Karamarko. Umjesto aktualnog, najgoreg mogućeg premijera, došao bi isto tako loš ili možda još gori premijer. Loše proizvodi uvijek loše! Sjetimo se jarunskog stvaranja HDZ-a. 47 udbaša izabrali su Tuđmana za predsjednika. A zatim je taj predsjednik HDZ-a s predsjednikom predsjedništva CKSKH, Račanom stvorio monolitnu stranku HDZSDP. Loše je nastavljeno lošim. Programi su bili i ostali isti – temeljeni na tekovinama Oktobarske revolucije iz 1917. Konglomerat komunizma i nadolazećeg neoliberalnog kapitalizma proizveo je pošast i krah svih materijalnih i moralnih resursa. Garnitura Tuđmanovih i Račanovih sljedbenika do danas rotira se na svim vodećim položajima i uspješno vodi Republiku Hrvatsku u propast.

Hoće li izbori, redovni ili izvanredni, izvući Hrvatsku? Teško, takoreći nemoguće! Od samog početka svi naši izbori su nelegalni. Stotine tisuća lažnih i mrtvih glasaća na biračkim spiskovima bili su stalna garancija vlasti grupacije HDZSDP. Zbog toga je irelevantna izlaznost građana na izbore. Najbolji primjer su ovi svibanjski „europarlamentarni“ izbori. Na biračka mjesta izašlo je oko 960.000 glasača. Realna je bila pretpostavka da će disciplinirano tijelo HDZ-a od 200.000 članova kompletno izaći na izbore. Uz tih 200.000 glasova tu su još barem dva ili tri obiteljska glasa – dakle barem još 400.000 glasača. Slično je i s SDP- om strankom koja ima nešto manje članova nego HDZ, ali s rodbinom također čini respektabilnu masu glasača. Uz malu izlaznost ostalog građanstva ostaje jedva stotina ili dvije stotine tisuća glasova građana – koji se rasprše na male stranke ili na nezavisne kandidate. Dakle, kolač se dijeli samo na dva komada i na minorne mrvice!

PORUKA SVIBANJSKIH IZBORA

Slično se događa na eventualnim izvanrednim ili redovnim izborima. Dva čvrsta tijela vodećih stranaka imaju članove interesno ovisne (radna mjesta za podobne, položaj, privilegije…) – i opet dolazimo do računa o zajedničkoj grupaciji HDZSDP koja se dogovara oko podjele vlasti i visokih oporbenih funkcija. Ako nešto krivo krene – uvijek se mogu osloniti na falsificiranje izbora s lažnim biračkim spiskovima (stotine tisuća nepostojećih i mrtvih glasova).

Uvaženi profesor Dražen Lalić tvrdi da su građani svojim neizlaženjem na svibanjske izbore – poslali poruku vlasti. No, to ne stoji. Kakvu poruku? Neizlazak je bio samo pasivnost i inertnost. Jedini interes građana je borba za golu egzistenciju. Tko će iz elite podijeliti jedanaest masno plaćenih mjesta u europarlamentu – golemu većinu apsolutno ne zanima. 

Iz svega slijedi da Linićeva revolucija nije donijela ništa značajno, zapravo nije donijela – ništa na širem planu. Dobro je došla vladajućim strukturama kao spin, odvlačenje pozornosti od aktualnih problema. Dobro je i to što se Linić, po vlastitim riječima, povlači iz politike (?). Kao bahati i agresivni ministar koji je branio svim silama klasu bogatih (i prijatelja), a nametima i haračima uništavao siromašne – učinio je mnogo zla! Ostaje pitanje je li lažna izjava njegovog „povlačenja“ iz politike? Znači li to da odlazi i iz Sabora, s debele saborske plaćetine, s masno plaćenih nadzornih odbora i kraljevskih privilegija? Vjerojatno, ne! 

Linićeva pobuna – na vladu i na Sabor neće utjecati. Žarko Puhovski predložio je osnivanje nekog saborskog ili inog povjerenstva koje će ispitati sve elemente sukoba Linića i premijera. Po starom komunističkom modelu osnivanje komisija (povjerenstava) bio je način da se odgode problemi i da se pospreme u ladice. Komisije bi kao i naša povjerenstva predmete rješavale godinama – i odustajale! Zaboravit ćemo i Linićevu revoluciju.

Psi laju, karavani prolaze! Na putu prema dolje nema pomaka, današnji dan bolji je od sutrašnjeg!

Anno Domini MMXIV. / XXXVII.