Jedini smo Josipa Boljkovca posjetili u njegovoj vikendici
Piše: Dražen Stjepandić
Vukova Gorica je rodno selo Josipa Boljkovca. Nalazi se na staroj cesti prema Rijeci, nešto prije Zdihova, odnosno poslije ako se gleda s druge strane. Vukova Gorica je kajkavsko partizansko selo. Sela iza Duge Rese na cesti prema Rijeci mogu se smatrati vratima Gorskog Kotara, u njima se govori sličan kajkavski kao u Gorskom Kotaru i partizani su bili kao oni u “Kepelskim kresovima”.
U selu se nalazi kuća s partizanskom spomen pločom koja je vraćena nakon što je skinuta “u prijelaznom razdoblju” upravo Josipu Boljkovcu. Po riječima Boljkovčevog sina Jugoslava zahvaljujući njegovom ocu ukupno je vraćeno 11 spomen ploča s petokrakom podignutim na slavu partizana.
U Vukovoj Gorici Josip Boljkovac ima vikendicu i posljednjih godina je tu na “sviježem zraku” kako nam je rekao. Uz vikendicu ima i kuću u Karlovcu na Švarči, naselju koji mnogi zovu karlovačkim Dedinjem. Josip Boljkovac broji 92 godine, operirao je obadva kuka i potreban mu je mir, ali po svemu sudeći na kraju starost mu neće ispasti mirna. Očekuje ga suđenje za zločine nakon Drugog svjetskog rata, prvo takvo suđenje u Hrvatskoj o čemu je portal Tjedno.com prvi pisao u tekstu ”Karamarko na jesen hapsi Boljlkovca” iz pera najbolje hrvatske novinarke Jasne Babić.
-Karamarko mi se sveti jer ga 1990. nisam primio u službu. Poslali su mi ga, a ja sam ga odbio jer je bio trgovac. Već tada je imao tri posla i takav čovjek nije za agenta. Ili si agent ili si trgovac- rekao nam je stari Joža, kad smo ušli u njegovu vikendicu i prekinuli njegov dnevni starački smiraj.
Nije nas očekivao, ali ljubazno nam je pružio svoju naboranu ruku sa šakom dugom gotovo pola metra. Poslije ogromnog dlana kod Josipa Boljkovca zatim u oči upadnu debele dioptrijska stakla naočala. I kad zbog tih naočala pomislite kako pred sobom imate izlapjelog starca iznenadi vas njegova informiranost i podjednaka prisutnost u prošlosti i sadašnjosti.
– Odavno znam što mi se sprema. Tako će se pričati o meni, a ne o stvarnim političkim problemima, o nome što su pokrali i uništili. Sve je to dio prikupljanja bodova u predizbornoj kampanji-rekao nam je.
Vikendica starog Jože Boljkovca nalazi se na jednom od brežuljaka poviše ceste na koju se skreće s nekada jako prometnog puta za Rijeku. U dvorištu je stari crni pas mješanac labradora i rotvajlera, po meni, a po Jožinom sinu Jugoslavu labradora i nekog ovčara. Kad smo pronašli Jožinu vikendicu zbog psa smo ostali ispred žičane ograde kojom je zemljište oko te nevelike, ali ukusno i skladno izgrađene kuće ograđeno.
U dvorište nas je uveo jedan susjed, nekako je naišao nedugo nakon što smo došli. Ubrzo zatim došao je i sin Jugoslav. Ni jedan od njih ne negira stravične zločine poslije rata.
– Znao sam da se svašta događalo u logoru Dubovac, ali ja nisam bio komadant logora. Partizani s Banije i Korduna poslije rata su se osvećivali. Ta dvojica ubijenih zbog kojih će mi suditi bili su domobrani iz Bosne i rekao sam im da se dođu predati kod mene, ali oni su otišli u Dobovac i nestali su. Ne zna se ni gdje su im grobovi-čuli smo od starog partizana.
Premda smo došli nepozvani Josip Boljkovac je prema nama nije bio negostoljubiv, ali zvanično razgovarati s novinarima nije htio jer su mu tako sugerirali Nobilo i prijatelji koji će mu tijekom suđenja dati podršku. Među njima je i bivši predsjednik Stipe Mesić.
– Mesić je dođe kod mene svaka dva dana i dugo razgovaramo. Poslije mene Karamarko će napasti i njega-otkrio nam je stari partizan.
U partizane je pobjegao 1941. kao ustaški plavac s Črnomerca, pola sata prije dolaska ustaške policije. Bio je poslan u Zagreb kao ilegalac i pošto je obavio zadatak uspio je pobjeći ispred nosa neprijatelja. Poslije rata Joža Boljkovac je na karlovačkom području bio šef OZNE, pa onda šef za pasoše u Narodnoj Republici Hrvatskoj. U godinama nakon rata i početkom pedesetih godišnje se za cijelu Hrvatsku izdavalo po pet putnih isprava godišnje. I nema tko mu nije intervenirao.
– Jednom me zvao i Stepinac, molio je da dam pasoš jednom doktoru- ispričao nam je.
Čovjek na takvom položaju je imao izravnu vezu s Rankovićem. Do Brijunskog plenuma bili su bliski suradnici, a priča se kako je bio u avionu zajedno s Rankovićem kad je nekašnji čovjek broj dva u Titovoj hijejarhiji išao na Brijune gdje je bio smijenjen. Poslije Brijunskog plenuma 1964. Ranković je otišao u osamu svoje vile u Dubrovniku, a Boljkovac je došao na mjesto gradonačelnika Karlovca i na tom položaju je bio sve do Hrvatskog proljeća 1971. kad je smijenjen. Sve dok dok na povijesnu pozornicu nisu nastupile devedeseta i demokratske promjene u rodnom selu se bavio poljoprivredom. Onda je došao Domovinski rat, pa sukob s Tuđmanom i Nezavisni Hrvatski demokrati koje osnova zajedno s Mesićem i Manolićem.
Dok razgovarate s Josipom Boljkovcem povijesni događaji se brzo izmjenjuju kao na karuselu. Premda je u visokoj životnoj dobi svijest mu je još potpuno bistra i svega se rado sjeća i djeluje kao čovjek koji u svim tim nimalo lakim vremenima nije zaboravljao obraz i ljudskost. Razgovarali onako nevažno dobrosusjedski, obećao nam je kako će sigurno za par dana bez ustručavanja sve reći i za medije. U pripovjedanju o onome što je bilo i što će biti Joža se često u razgovoru zaustavljao dajući riječ svom sinu. Od Jugoslava smo doznali da je aktualni prvi hrvatski policajac Tomislčav Karamarko od svih slučaja koji bi se mogli procesuirati kao uvod ili zamjena za lustraciju iz osobnih pobuda odabrao samo njegovog oca, ali oni su spremni za bitku.
– Otkrit ćemo kako je Karamarko radio za UDBU, bio je zadužen za crkvu i Dražena Budišu. Saznat će se i tko je kriv za smrt Josipa Reihl Kira- zaprijetili su otac i sin Joža i Jugoslav Boljkovac.
Dok smo razgovarali stariji Boljkovac nas je upozorio da mu je vikendica ozvučena i da pazimo što govorimo. Reče da zna kako su je ozvučili dok je bio kod liječnika.
– Karamarko će dobiti dobru porciju, rekao sam mu davno on nije za agenta, Sanader ga je unaprijedio zato što je lopov kao i on, a ne zato što je sposoban obavještajac-izustio je Joža.
Kad smo se pozdravili ispratio nas je Jugoslav i rekao nam je da će nas zvati za jedno osam dana. Tada će sve reći.
6 komentara
Uskoči u raspravuBrijunski plenum na kojem je smjenjen Ranković je bio 1966. gdoine, a ne 1964 !
je li i ostalo u tekstu isti tako točno?
E,moj Budiša…
Samo ga milost bozija moze spasiti kao i sve nas , kada dodjemo pred lice bozije.
Taj Boljkovac, zločinac s krvavim rukama do lakata ima obraza prozivati bilo koga koje rođen poslije Drugog svjetskoga rata. Strašno. Taj boljkovacnem,a trunka kajanja za sve mrtve koje je pobio. Ako ne ovdje,,odgovarat će pred Božjim licem.Amen! Aleluja.
Kad taj propjeva…