Događaji o i o oko ranije jasenovačke, a potom odgođene otočačko-prozorske ZA-DOM-SPREMNE spomen ploče – kojoj su više nego „vjerodostojno“ kumovali premijer i predsjednik Sabora (v. att.) – postaju kotač-zamašnjak završne etape nacionalno-političke integracije.
Okuražen ultimativnom dictom „Ploča HOS-a bit će maknuta iz Jasenovca, a novih neće biti“ – pronašavši „Srbe kao ključ“ (1993.) – spomenutom dramom neupitno orkestrira Milorad PUPOVAC. Naime, njegovim presudnim glasom, nakon tzv. „Božićnog“ (1990.) – baštinom „khuenovske Hrvatske“ – obznanjen je tzv. „Mirnodobski ustav“ (1997.).
S obzirom na to, kao „najvjerniji partner posttuđmanovskog HDZ-a“ (Jure ZOVKO), Pupovac postaje neupitni (su)vladar Hrvatske. Kao takav, on je signum (o)pozicijske klijentističko-koruptivne politike „novoga smjera“ (od 2000. do danas), koja je nacionalno i društveno biće dovela na rub moralna, društvenog i gopodarskog sloma.
Upravo, u tom dramatičnom kontekstu – vođena anti-plenković-kusićevkim načelom („struka određuje-politika određuje“) – medijski gotovo prešućen, iznimnio je dragocjen, pače, povijesni istup sudkinje Žane VLAINIĆ (v. moto). Ukratko, na otvorena je vrata zakucao LEX HAZLER.
Naime, konačno se urbi et orbi razotkriva šeksomatski „konstitucijski kaos“. Oblikovan po crti pseudoaksioma „nacija ili demokracija“ (Vesna PUSIĆ), time je „hrvatski politički narod“ (HRVATSKA NACIJA) – kojega krestićevski najradikalnije potire srpsko-talijanska iredenta (PUPOVAC-RADIN) – talcem otuđene i veleizdajničke partitokracije.
Zbog svega toga – kontekstualizurana projektom „Velebitsko-vukovarski pobjednički krug“ (1932. -1995.) – organizirana akademska i braniteljska zajednica, ponovljenim nastupom u Otočcu 27. srpnja 2017. godine, još jednom kani preomicati poznato stekliško načelo. Naime, kako hrvatski narod (nacija) – naspram „iz tuđe“ – ima pravo pisati povijest „iz vlastite glave“. Ni manje, ni više!
PRO VERITATE PARATI
STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI! T
