AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

LAŽI O POSTIGNUĆIMA DRUGARICE KRISTINE I NJENIH SKOJEVACA

23. siječnja, 2016.

Prve subote 2016. slijedi – elementarna nepogoda, 60-centimetarski snijeg. Ulice slabo čišćene i teško prohodne, slijede kritike neovisnoga Quirinus-radija, dok socijaldemokratski totalitarac iz 1964. Radio-Sisak umjerenijim formulacijama obavijesnoga programa ipak pronalazi opravdanja za komunalce Gorana Groša i sve svaljuje na višu silu

Napisao: Josip Frković

Još tamo od 9. prosinca 2015., kad su se neizvjesnom egzistencijom zabrinuti radnici spontano počeli okupljati ispred glavnoga ulaza INA-Rafinerije nafte i kad je neobaviješteni uredujući policajac (stalnim boravkom nije Siščanin) skoro legitimirao prvu sjajno plaćenu damu socijalno slomljena Siska, pohvale nekim potezima autokratski i boljševički nastrojenoj Kristini Ikić Baniček počele su se nizati. Prvo su novinari iz pouzdanih MOL-Ininih izvora doznali da se spomenuta drugarica – odlascima u mramorno-staklenu palaču kraj Zagrebačkoga velesajma – svojski verbalno zalaže za opstanak proizvodnje nekadašnje „Shellove“ rafinerije i preostalih radnih mjesta. Slijede potom blagdanski dekor gradske jezgre, montažno klizalište, tipske kućice i štandovi s „Kontrobe“ u Drugoj ulici. Svi, osim pet tisuća nezaposlenih i tisuće očajnih penzića škrtoga ministra i sisačkoga kuma dr. Mrsića, radovali su se bajkovitu dekoru s vjerom u bolje dane i mjesece. Nekako u isto vrijeme, na frekventnim ulicama i na prilazima gradu osvanuli su jumbo plakati iznenađenja. Potencijalna SDP-ova saborska zastupnica u zamjeni Kristina Ikić Baniček (uz nju i partijska šefica Petrinje Svjetlana Lazić – op.a.) bez ikakva je ustezanja i distance čestitala Božić i Novu godinu, te hrabro potpisala „vaša gradonačelnica“. Potom je sa zamjenikom Markom Kričkom i prvim vjernikom Gradskoga vijeća Ivanom Đumbirom evolucijski nazočila svetoj misi polnoćki. U silvestarskoj noći, uz bučnu glazbu i čestitanja, vatromet je označio smjenu godina, a onda prve subote 2016. slijedi – elementarna nepogoda, 60-centimetarski snijeg. Ulice slabo čišćene i teško prohodne, slijede kritike neovisnoga Quirinus-radija, dok socijaldemokratski totalitarac iz 1964. Radio-Sisak umjerenijim formulacijama obavijesnoga programa ipak pronalazi opravdanja za komunalce Gorana Groša i sve svaljuje na višu silu. Ponosno dodaju kako partijska i gradska šefica tih prometno kritičnih dana odobrava besplatno parkiranje na zaleđenim barikadama.

Nova radna mjesta za skojevce u Capragu

A invalidni Slavko Doželenčić put do svoga dvorišta u Hefeleovoj pronalazi preko očišćena susjedova vrta iz paralelne Ulice Vatroslava Lisinskoga. Opravdano najdulji mjesec u godini, siječanj, uz najavljene ovrhe za neplaćene račune, donio je dugo očekivanu pojavu gradonačelničina osobnoga biltena u 18.000 primjeraka i A-5 formatu, „Sisački vjesnik“. Zbog valjanih razloga i ušteda, distribuiraju ga KIB-ini podanici, radnici „Sisačkoga vodovoda“ i drugih gradskih poduzeća. To što se pojedini primjerci mogu, odbačeni, naći na pješačkim stazama, u parkovima i na prometnicama ili pak u cijelim buntovima poput pokojnoga „Komunista“ isto takve države sasvim je slučajno. Na koloriranoj naslovnici maketa capraškoga Aqua-parka projektanta arh. Borisa Iharoša. Umjesto derutnog i desetljećima zapuštenog bazena željezaraca, koji je vlasnički bio u rukama firme „Silax“, osvanut će do jeseni tri otvorena bazena s toboganima. Prvi s hladnijom vodom bit će za adaptacijsko rasplivavanje, topliji će biti rekreacijski i treći, dječji. Idealno za nezaposlene željezarce i ugrožene djelatnike „Metalinga“, ali i one koji tanki kruh svoj svagdašnji (prema naputku Milanovićeve životne družice Sanje rođ. Musić) zarađuju recikliranjem, razvrstavajući otpadno željezo ili pak taljenjem korištenja aluminija u dvjema tvrtkama Petra Pripuza. Na zdravlje, bit će mjesta za 10-ak novih juniora SDP-a, HNS-a, HSP-a, laburista i drugih prirepaka. U objašnjenju o toj kapitalnoj investiciji, doduše, gradski pisari podvlače kako će se investicija od 3 milijuna kuna financirati navodno poticajnim sredstvima HBOR-a? Toliko poticajnim da će HBOR do 2032. na promjenjivim kamatama zaraditi najmanje 25 milijuna kuna. Baš lijepo i poticajno, u očekivanju novih radnih mjesta. Jedini je preduvjet kandidatima, primjerice – da su članovi hrvatske nepotrebne stranke i predsjednice po bećarskom naslijeđu Radimira Čačića, Vesne Pusić Region. Na trećoj stranici nalazimo priče o velikim postignućima drugarice Kristine i njenih skojevaca. O stipendijama za studente, o modernim kolnicima Savske, Zelenoga Brijega (Bere Pavičića) ili pak nogostupa u Capragu.
Na četvrtoj stranici SV-a, uz fotos prve i druge gradske violine, te direktora razvojne „gradore“ Julijana Katančevića, optimistično se najavljuje godina prepuna izazova i pozitivnih pokazatelja. Valjda uz pomoć Iblerova trga i dokazana obiteljskoga prijatelja, rastužena i reciklirana partijskoga pametnjakovića, konjanika i Zokina trbuhozborca Gordana Marasa. Bez obzira što dva brata partijska, Maras i Darko Baniček, nisu opravdali svrhovitost desetodnevne američke skitnje kockarnicama i ekskluzivnim hotelima, uza strip-tease programe, svi su izgledi da će se Sisak morati trajno zahvaliti ponavljaču iz zastupničkih klupa. S obzirom da nije ostvario davnu želju resornog upravljanja financijama, kraj spomenika srebrnom Matošu i palače Grge Tuškana na šetnici Rimske, trebat će otkriti statuu velikanu SDP-ove Kukuriku, odnosno kukavne koalicije. Za budućnost ili dugotrajnu nezaposlenost poduzetnika Darka Baničeka pak Siščani doista ne moraju brinuti: životna drugarica s plaćom od 17.000 kn mjesečno može uzdržavati još tri takva kompartijska menadžera i idealista. Premda pojedinosti ne znamo, nego ih naslućujemo, širem čitateljstvu Kikinih letaka bilo bi zanimljivo je li grafička produkcija SV-a ista ona agencija Celinščak koja je objavljivala kratkotrajni županijski list i tko (u Zagrebu) iza potpisa Matija ubire vrhnje tiskanjem biltena Kristine Ikić Baniček. Sisačka Tiskara „Cicero“, istina, bila je krajnje nepodobna, isto tako i ona složne obitelji slovoslagara i amatera trombonista Berislava Klobučara „Maximativa“. Završit ćemo šetnju sisačkim aktualnostima i s napomenom o osvjetljavanju desnoobalnoga šetališno-biciklističkoga nasipa uz gradsku ljepoticu Kupu. Još samo da se vječito mrgudna gradonačelnica, iako je suprotne političke opcije, dosjeti potrebe uređenja kupališno-obalnoga pojasa u Ljubešićevu Pogorelcu. Capraškim Siščanima „Veberštata“, istina, podjednako trebaju kupališta i sunčališta kao i onima iz gradskoga središta, odnosno Zelenoga Brijega, Odre, Staroga Pračna.

Jeftiniji busni prijevoz penzićima

Sa stupaca spomenutoga letka SV-a doznajemo i to da je nakon sudske tužbe gradska uprava naplatila 2,2 milijuna kuna naknade za DTK kanalizaciju gradskim parcelama, te da će 28. siječnja Gradsko vijeće donijeti odluku o smanjivanju cijene busnoga prijevoza Siščanima starije dobi. S tom se idejom dugo vremena baktao i pokojni sindikalac Zlatko Mavrlja, ali i bivši željezarac iz Žabna Ivan Lončar, koji se jako zagrijao za termalna vrela. Interes za penziće prestao je zbog uporne gradnje Skadra na Bojani, sportsko-estradne dvorane na smetlištu u Petoj ulici. Jedini krivac dobre ali preskupe zamisli, izgleda, Dinko je Pintarić (HDZ). Mnogi iz njegove stranke i ekipe pred javnošću su oprali ruke od sudioništva u tom korisnom projektu. Nisu pomogle ni genijalne ocjene i procjene savjetnika za sva područja društvenoga i gospodarskog života i gradsku imovinu, Željka Jajčinovića. S ostalim mudracima, taj je „kolegijalac“ ubrao svojih pola milijuna i stavio se u zavičajno mirovanje obiteljske birtije „kod Ivajka“. Da u nekadašnjoj palači zajednice općina ima onih koji svojom glavom razmišljaju o ubogim građanima i mogućim uštedama, izvan Fine, HP-a i banaka, neka potvrdi najava iz Gradskoga poglavarstva o uvođenju blagajničkih šaltera za usluge gradskih poduzeća na tržnici. Ta će zamisao – jer pokrenuti inicijativu kraće rečeno znači inicirati, a uz memoriju ne treba i priglupih kovanica a la memorija pamćenja – oživjeti 28. siječnja. Ako su ovih dana mnoge Siščane nasekirala rješenja o ovrsi iz ureda javne bilježnice u Drugoj ulici za lanjski dug prema „Sisačkom vodovodu“, imajte razumijevanja. Dopis elektroničkom poštom, kao preduvjet za dobivanje informacija o toj temi putem tajništva (što je veliki izum nestašnoga prethodnika direktora Srđana Marića, Željka Žuka – op.p.), novinar portala, istina, nije napisao, ali…
Novi kompjutorski program izazvao ovrhe
– Bila je greška u novoinstaliranom kompjutorskom programu SIV-a, odnosno dvostrukom zaduživanju i razduživanju građana, kaže uz javnu ispriku šefica financija Merima Avdić. A to što između 23.000 kupaca pitke vode iz kućne slavine opomenu o dugu niste prethodno primili posebno pisanu opomenu distributera, mudro je sračunato na štednju poštanskih troškova poduzeća (upozorenje o dugu, tiskano doduše nefetirano i bez verzala, na svakom je mjesečnom računu – op.a.). Istom logikom štednje vodili su se u SIV-u i u slučaju dostavljača računa. Taj posao, uz redovne zadaće, obavljaju vodoinstalateri, službenici i radnici drugih zanimanja, koji počesto ne poznaju ljude, četvrti, naselja i pojedine ulice. Otud i poneke šlampaste dostave, koje gradski distributeri ubuduće svakako žele ukloniti. Obećali su nam to zamjenik i savjetnik direktora „Sisačkoga vodovoda“, Momir Gaćeša i Pejo Trgovčević.T