GLAVNE TEME

KULTURNA HEGEMONIJA

9. prosinca, 2013.

Predstava “Bunjevački blues” i časopis Obnova

Napisao: Ivan Raos

Ugledni književnik Tomislav  Žigmanov (Hrvat iz Vojvodine) napisao je dramu koja propituje obilje toga baš tradicijskog (djelomice i zanemareni identitet nacije kojoj pripada) na bunjevačkom području u Vojvodini – britkim i domišljatim književnikovim jezikom. Kao i u većini Žigmanovovih književnih djela, u ovoj drami radnja se odvija baš u autorovom zavičajnom području Subotice, u kojem žive Hrvati – Bunjevci i, govore dijalektom ikavice. Pritom je zagrebačka pemijera pokazljivo publici predočila izvrsne dijaloge koje je autor znalački pomno osmislio, redatelj Vlatko Dulić uvjerljivo režirao, a uigrana histrionska glumačka skupina ih je zaista dojmljivo odigrala. U čitavoj drami uočljiv je naglasak na karakterističnom zavičajnom jeziku (dijalektnom izražavanju), pojedinih likova, koje je glumačka družina Histriona nastojala što uvjerljivije sukladno tekstu izraziti i odglumiti.
Glumci Histriona su se zaista izražavali (divanili),  baš kako je autor predvidio i publiku u ispunjenoj dvorani oduševili. Pritom su iskazali iznimna zavidna umjeća glumačkog izražavanja ipak u zahtjevnoj drami zasnovanoj očito na autorovoj težnji kojom nastoji na svojstven način predstaviti dio zanemarivanog i zagubljenog hrvatskog govornog tradicijskog identiteta (unutar jedne države), ali i da se što vjerodostojnije izrazi predstvom za Bunjevčane i vanjski svijet (publiku), uzdižući radnju do narodne svijesti nacije.

PRED SVITOM

Žigmanovu je jasno da se umjetnošću mijenja i vanjski svijet, i da mu se može dati zbiljski baš onaj životno sadržajni izgled i istina narodnog pripovjedanja (narodne unutrašnjosti). Stoga je sad moguće nakon premijere kazati da je Bunjevački blues dojmljivo kazališno umjetničko djelo  (osjetilno narodno bitište bez materijalnosti), i ono je objektivizacija jednog životnog procesa napisanog u skladu s okolostima životniih proturječja i napetostima životnog procesa samopoimanja Bunjevaca u ovodobnici.
Izvođači su bili svi izvrsni: Nina Erak – Svrtan, Vlatko Dulić; Ivana Buljan-Legati; Vesna Tominac / Suzana Nikolić ; Davor Svedružić / Boris Svrtan i Goran Grgić / Dražen Kühn
Drama Bunjevački blues je tekst zasnovan na zbirci PRID SVITOM … prikazuje tragičnu dogodovštinu … kakve se kadkad zbivaju … tekst će svjedočiti i nadolazećim generacijama “O njemu će se divaniti..”.
Činjenica je da autorov dramski svijet izražava umjetnost koja je satkana iz obiteljskih slikovitih dijaloga – koji najčešće proizlaze baš iz zavičajne ideje – koju svakodnevno proživljava. U izrazima se vidi snažan književnii potencijal autora – zapisana maštovitost sadržajem pripovjedačke umjetnosti – iako je u ovom smislu forma drame oblikovana u karakternim osobnostima narodnog običaja (u dijalozima).

Zapravo možemo ustvrditi da drama Bunjevački blues označava svu onu narodnu posebnost i različitost koja se nikad niti smije hrvatski Bunjevac odreći, a niti se može tako tako lako odbaciti, zaboraviti i zanemariti.

ANTIHRVATE ĆE ODNIJETI RIJEKA

Predstavljanje prvog broja časopisa Obnova održano je 28. studenoga 2013. u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu, a predstavljači su bili Jure Vujuć, Hrvoje Hitrec i Tomislv Sunić i urednik Marko Paradžik, a voditeljica predstavljanja bila je Tihana Pšenko.

Glavni urednik časopisa Marko Paradžik prikazao je koncepciju, svrhu i ideju časopisa, potom je argumentirano o časopisu govorio ugledni hrvatski književnik Hrvoje Hitrec. Sadržaj časopisa znalački je predočio sveučilišni nastavnik Tomislav Sunić, govoreći ležerno (dojmljivo) sa svoje znanstvene razine je ukazao na kreativnost i potencijal mladih autora – iskazao dojam o časopisu – osvrnuo se na  pojam kulturne hegemonije koji je kao tema obrađen u prvom broju Obnove.

Hrvoje je Hitrec pohvalio napore studenske skupnie mladih – jer su osnovali i priredili prvi broj časopisa Obnova. Stoga očekuje da će časopis biti promatrač i sudionik svekolikog života u Hrvatskoj, makar se tek pojavio da će nastojati što uvjerljivije propitivati pojedine teme i otvorena pitanja, ali i redovno izlaziti. Kazao je Hitrec da su uz narodnu većinu postoji dio Hrvatskog društva koju čine (i pojedine aktivističke) skupine građana a izražavaju jedan dio ne zadovljnih građana. Ali one hrvatske „građane“ koji ne žele a niti hoće prihvati baš nikakvu Hrvatsku, a htjeli bi i nadalje u njoj voditi glavnu riječ. Međutim takve (anti)Hrvate rijeka će žurno odnjeti ili ih izbaciti sa strane, pa se za njih ne će niti znati niti da su postojali, jer Hrvatska ima svoj europeiziran pobjednički put. 

EUROPSKA BUDUĆNOST

Urednik Paradžik više se puta tijekom predstavljanja zahvalio svima osobama koje su prisućem „odlučili obilježiti promociju prvog broja časopisa Obnova“. Potom je predočio koncept časopisa i ukazao na nastank istoimene udruge i ideje časopisa.

Govoreći kako je počelo (druženjem nekoliko osoba), uglavnom studenata prava, koji su svoju dokolicu ispunjavali dijalogom i polemikom o različitim temama. Svi su oni bili međusobno različiti, kako po karakteru, tako po predmetu zanimanja i po svojoj školskoj izobrazbi. „Pojedine je više zanimala generalno povijest, bila to antika ili drugi svjetski rat, nekoga je više zanimala umjetnost, bilo to primjerice domaća ili strana književnost, nekoga je pak zanimala politika i ideologija, a bilo je i onih koji su imali jednaki interes za više područja, pa bi ga zanimala filozofija jednako kao što bi ga zanimala religija, što naravno nije po ničemu međusobno isključivo. Bez obzira na to tko bi iznio određenu temu, ona bi se kroz dijalog ili polemiku gledala uvijek iz više perspektiva njihovog različitog neformalnog obrazovanja i raznim bi se digresijama znalo povezati u jednu cijelinu ili otići u ne poznatom smjeru.“ Najviše što je povezivalo baš te osobe različite po svemu „ je strast prema dijalogu, pa i u slučaju suprotnih stavova i mišljenja strast prema argumentiranoj polemici. Ponekad bi to bio pravi rat argumentima u etimološkom smislu potonjeg pojma, a ostali bi sudionici sami procijenili tko je bio bolji u argumentiranju svojih stavova i mišljenja.“ Zaista su se kadkad takva druženja baš tih osoba održavala (do kasno u noć) a (najčešće po kafićima), ipak prilazili bi i studenati s drugih fakulteta i različitih godišta.

MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP

Ipak to više nije bila samo skupina studenta prava, već su se pojavili studenti filozofije, povijesti, komunikologije, kroatistike, sociologije, ekonomije itd. Bili su tu čak studenti nekih specifičnih fakulteta kao što su akademije likovne umjetnosti, medicine ili Fakulteta elektrotehnike i računalstva (FER-a). Raznolikost je samo pojačala kvalitetu dijaloga i polemike a sadržaj uskoro postaje forma.

Udruga Obnova objavljuje časopis Obnova koji je izražajna forma kojom se oznanjuju datosti tog sadržaja. Bitan projekt udruge je časopis za kulturu, društvo i politiku. On je svojevrsna platforma za argumentirani dijalog, i u slučaju suprotnih stavova i mišljenja polemiku između članova udruge, autora časopisa i javnosti. Zašto su izabrali naziv Obnova? „Odgovor se krije upravo u određenju časopisa kao časopisa za kulturu, društvo i politiku – jer navedeno zahtjeva svoju obnovu. „Mi želim obnoviti  kulturni, društveni i politički život mladih.“ „Temelji kuće postoje, samo što su zidovi i krov postali trošni pa je potrebna određena restauracija, tj. bolje rečeno je da ono što će toj kući produžiti život jest jedan spoj starog i novog.“ Naglasio je Paradžik

Zadnje stranice časopisa popunjene su teamama iz umjetnosti. Za sad su to pjesme mladih pjesnika, ali nisu isključene druge književne forme – primjerice: kraći prozni tekst, esej, novela ili poetska proza. Također nije zatvorena mogućnost likovnog izražavanja, naravno u grafičkim okvirima samoga časopisa, makar to bio kratki crtež ili kraći strip. Moguće su čak recenzije određenih umjetničkih dijela. Ukratko časopis Obnova je forma – čiji je sadržaj polemika i dijalog s osnovnim smislom da se nađu zajedničke fiksne točke/uporišta na kojima se može graditi zajedništvo i, pomoću njega obnoviti kulturni, društveni i politički život. Časopis je zamišljen kao dijalog i polemika autora međusobom, i članova udruge međusobno. Ipak činjenica je da članstvo ili suradnja s udrugom nisu nužan uvjet za pisanje tekstova u časopisu, a isto tako udruga nije politička organizacija, pa članstvo ili (ne) u odrđenoj političkoj stranci ne će biti zaprjeka ulasku u udrugu. Pozvao je sve istomišljenike da pristupe udruzi i da osnaže njezinu postojanost.

STARA ILIRSKA CIVILIZACIJA

Predstavljač Tomislav Sunić iznio je svoj osvrt o svakoj temi u časopisu, počevši od svojedobnih Ilirskih kamenih blokova na naslovnici, za koje autor priloga Dominik Bertha ističe da oni ukazuju kako naša (Hrvatska) kolektivna povjest ne počinje s kršćanstvom, već da smo sljedbenici stare ilirske civilizacije,  tisućljećima postojane na svojem povijesno prostoru.  Složio se u većini toga s Hrvojem Hitrecom u svezi „kojekakvih klatarala“ misleći zaista na polupismena vucarala i probisvjete koji svakodnevno istupaju u Hrvatskoj protiv Hrvatske.  Leo je Marić iznio  kratak sažetak o intelektnoj školi – zasad malo zastario. Marko je Paradžik nastojao pronaći „kontraverzan“ odgovor kad se piše kritički o multietičkim, višerasnim državama i kritici Islama, tj. o odnosu umjetnosti i idelogije u knjigama francuskog romanopisca Michela Houellebecqa. Marina Skelin opisuje feminizam, iako su feminizam i ženstvenost zaista dva različita pojma. Ipak „Članak je bitan za nas kad imamo nagli rast ideologije transvertitizma i mogućost kloniranja seksualnih stavova“. Čovjek može birati svoj spol, svoj narod, svoje običaje. Stoga Sunić misli da nije baš tako jer ovodobni sociobiolozi i genetičari to znaju puno bolje nego članovi LGTB udruga. Igor Vranić govori ostvaranju predodžbe i slika o „Domovinskom ratu“ i medijskim manipulacijama s ne vladinim udrugama …itd. Svaka kultura ima svoj pristup medicini ističe Jan Soklar. A  Alen Horvat tumači Distributizam kao katoličku ekonomsku misao…

Sve bilo je to zaista uvjelivo predstavljanje i nadajmo se da će časopis Obnova redovno objavljivati i ustrajano propitivati svekolika aktualna pitanja i život Hrvatskog naroda u EU.

O predstavljačima :

Jure Vujić, pravnik s Pariškog sveučilišta, politolog i geopolitičar koji se trenutno bavi geopolitičkim istraživanjima a autor je zapaženih knjiga kao što su Intelektualni terorizam – heretički brevijar, Fragmenti geopolitičke misli, Geopolitičko značenje Republike Hrvatske u Regiji Mediteran i druge..

Glavni urednik, Marko Paradžik 2006. godine završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a 2012. godine diplomirao pravo na zagrebačkom Sveučilištu, trenutno je odvjetnički vježbenik.

Hrvoje Hitrec, hrvatski književnik i dugogodišnji djelatnik u hrvatskom kulturnom i političkom životu, prva je javna osoba koja je dala interview za časopis Obnova.  Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedan od suosnivača  Hrvatske demokratske zajednice. Godine 1990. bio je prvi glavni ravnatelj Hrvatske radio televizije, a 1991. je godine obnašao dužnost ministra informiranja. U drugoj polovici 1990- ih bio je gradski vijećnik Zagreba i zastupnik u Hrvatskom saboru. Od 2006. je predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća. Autor je više desetaka romana pa i filmskih i televizijskih scenarija od kojih su najviše traga ostavili romani za djecu i mlade Smogovci (1976.) i Eko (1979.).

Tomislav Sunić, politolog i prjevoditelj, a 1977. godine je završio studij francuskoga i engleskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom magistrirao političke znanosti na Kalifornijskom državnom sveučilištu u Sacramentu 1985., i doktorirao u Santa Barbari 1988. Do 1993. je godine bio je profesor političkih znanosti u Americi – izim toga bio je diplomat u hrvatskim veleposlanstvima u Kopenhagenu, Londonu, Bruxellesu i Alžiru, a danas je savjetnik Ministarstva vanjskih poslova. Autor je više knjiga objavljenih na hrvatskom jeziku: Europska nova desnica, Američka ideologija i Fragmenti.