GLAVNE TEME

KREGAR I OSTALE POLITIČKE ŠTETOČINE

21. svibnja, 2014.

Zbog dva milijuna kuna profesor hvali potencijalne progonitelje

Napisao: Saša Radović

Naš portal Tjedno prvi je objavio broj tajnog računa: br. 820371049 u ‘Cassa di Risparmio di Udine e Pordenone’ u Trstu. Na jednom nedjeljnom okupljanju podijelio sam prijateljima papiriće s tim brojem.

–          Ako netko od vas ima namjeru kupiti vilu s bazenom ili jahtu znam kako će vam Ministarstvo financija „oprostiti“ porez – rekao sam.

Prijatelji su čudno gledali papirić s brojem.

–          Kako? – upita Franjo i doda. – A što je s institucijama, s DORH-om?

–          Samo vi uplatite kakvu „nagradicu“ u eurima na taj broj, na ime Slavka Linića i ne brinite. Naš Mladen Bajić (ovo je bilo prije smjene!) ima problema s vidom i sa sluhom , pa ništa ne vidi i ne čuje – odgovaram.

I posluša naš prijatelj Radovan Smokvina, uplati „nagradicu“ (ne znam je li to bilo 103 eura ili 103.000 eura). Banka revno, kao sve europske banke, potvrdi da su euri stigli drugu Liniću, pa Radovan može kupiti jahtu od 31 metra ili veću – uz „oprošten“ porez.

BOLNA ISTINA

Šaljiva priča na prvi pogled – ali bolno istinita! Tajni račun na koji su stizali euri (Jadranski pomorski servis i sl.) – po riječima Linića ne postoji – ali faktično i dokazano postoji! Možete i vi to provjeriti, a ne samo DORH – pošaljite Internet bankarstvom nešto eura na spomenuti broj – i naš Slavko će biti bogatiji.

No, ta ipak marginalna, ružna i podla priča o korupciji i pljački našeg naroda povlači neke nove poglede na hrvatsko političko ozračje. Uvijek gledamo samo vrh, Vladu RH, Hrvatski sabor, ministre…, a mnogo toga ružnog i podlog događa se i u takozvanoj drugoj garnituri sekundarnih političkih dužnosnika. Uz velikog Sanadera, Vidoševića, Linića, Kalmetu… zavukli su nam se u misli i oni manji, Šegon, Lovrić Merzel Marina, Nada Čavlović Smiljanec, Flego, Komadina, Kregar… Iznenadimo se koliko veliku količinu zla ti „mali“ odašilju u opstojnost naše države i u naše egzistencije. I ti „mali“ pljačkaju i ruše svaki pojam o pravdi i pravnoj državi.

Zašto hrvatski građani pasivno i nezainteresirano, sa strane, promatraju elementarnu nepravdu?  

Austrijski sociolog Seliger u jednom tekstu navodi da „narodi s Balkana“ imaju specifičan odnos prema pojmu pravde. Za to su po njemu uzrok česte promjene vlasti u prošlosti i vrlo surovi ratovi koji su se vodili na Balkanu. No, i drugi krajevi Europe imali su sličnu prošlost, pa ipak danas imaju bitno realnije odnose o onome što smatramo pravednim ili nepravednim. Zbog toga skloniji sam okrenuti se bližoj prošlosti – vremenu bivše Jugoslavije. Kao dobri pioniri, kad bi drug Tito prolazio kroz grad, nismo išli u školu nego smo ga satima čekali da prođe u svom rolls royceu ili mercedesu. U rukama smo imali male papirnate zastavice i oduševljeno mahali, mahali… Tito bi išao u svoj raj na zemlji, prelijepe Brijune ili u jedan od svojih 508 objekata diljem Jugoslavije. Živio je raskošnije nego rimski carevi, ili bilo kakvi imperatori. U njegovim lovištima dovodili su mu pred pušku medvjeda, a on bi samo opalio! Narod i Partija (a danas SDPHDZ) navikli na takvu nepravdu – nisu se bunili – a ni danas partijski lideri nisu promijenili kriterije.

LUDOST, DROGE…?

Vlast može sve – puk ništa! Premijer Milanović predvodi u iskazivanju prezira prema svom pasivnom puku: Šegon, Merzelica, Flego, Veljko Ostojić, Jakovčić i niz drugih koji su nedvojbeno počinili kaznena djela i dalje obnašaju svoje debelo plaćene funkcije – uz desetogodišnju (ili više) „istragu“. Nitko im ne dira kredite ili ono što su pokrali državi. Čobanković je oštetio državu za desetke milijuna – i guli krumpir. Linića i Nadu Čavlović Smiljanec, Zoki šalje u Sabor na kraljevsku plaćetinu – umjesto u zatvor i. t.d. Iskrivljene pojmove o moralu, krađi i nepravdi osjećamo na svakom koraku.

Monstruozan primjer – ali i dokaz o iskrivljenim kriterijima komentar je župana Zlatka Komadine na Linićevu smjenu. On kaže: „to ne rješavaju mediji – to je stranačka stvar“.  U svojoj  stranačkoj zaglupljenosti Komadina ne vidi da je Linić svima nama, (pa i njemu) samo u aferi Spačva ukrao 27 milijuna. Ni na kraj pameti Komadini ne pada da bi Linić morao obeštetiti sve nas. Umjesto u zatvor, Komadina bi Linića pozvao na partijski sastanak i udijelio mu „drugarsku opomenu“. Pomislio sam da je župan lud ili drogiran. Znam da nije, da je Komadina inteligentan i pametan čovjek, no mentalni poremećaj u pojmu pravde – vuče iz vremena „ljubičice bijele“, voljenog druga Tita.

KREGAROV CIRKUS

I na kraju ove kratke elaboracije o marginalnim kreaturama naše političke scene moramo spomenuti Josipa Kregara. Jednom prilikom upoznao sam ga osobno i ostavio je dojam normalnog i uvaženog profesora. No, prvi dojmovi zaista nisu relevantna mjerila. Kregar se počeo pojavljivati na TV ekranima po pitanju kriminala i korupcije u Hrvatskoj. U nizu svojih satiričnih igrokaza proglasio je – takoreći blaženim – Mladena Bajića i njegov DORH, po mnogima najveće zlo nove Hrvatske. Zbog svjesnog sljepila i gluhoće te institucije i njenog čelnika – Hrvatska je postala u svijetu poznata kao azil zločinaca ratnih i pretvorbenih profitera. Od opljačkanih tridesetak milijarda dolara Bajić nije oduzeo pljačkašima Domovine ni jedan cent. Njegova „zaštitarska tvrtka“ bogatih – u 98% nezakonitih pretvorba ni jednog prebogatog tajkuna nije upitala: „Odakle ti to?“ i „Jesi li platio porez na to?“ A, najgore od svega je selektivnost optužbi, Mladen Bajić divlje je progonio zviždače, sitne dilere, preprodavače kino karata – i samo političke mrtvace! To se ne događa ni u jednoj europskoj državi, pa čak ni u Srbiji koja nam ni po čemu ne bi trebala biti uzor. No, tvorci Hrvatske, dragovoljci i branitelji – kad-tad „popričat“ će s Mladenom Bajićem. Ako ipak ne stignu, Bajić će se zauvijek peći u Paklu – za „zasluge“ svojoj Domovini.

Kažu da sve ima svoje razloge! Pa, zašto jedan uvaženi nekadašnji kandidat za zagrebačkog gradonačelnika i sadašnji saborski zastupnik, profesor Kregar tako zdušno zaglupljuje naciju pohvalama onoga čega se zgraža cijeli misleći dio nacije?

Poznavatelji prilika tvrde da se uvaženi profesor boji, jer nije raščistio račune iz vremena svoje predizborne kampanje za gradonačelnika Grada Zagreba iz 2009. godine. Potrošeno je 1.891.600,00 kuna, a računi i objašnjenje kako, na što i otkuda nikad nisu priloženi kao što su to morali napraviti ostali kandidati. Zato profesor hvali svoje potencijalne progonitelje – što ni jedan normalan čovjek ni u snu ne bi mogao. Kregar se vjerojatno boji da ga netko ne upita – odakle, i što je s onom lovom?

Ja ne vjerujem da je to razlog Kregarovih smiješnih i apsurdnih pohvala. Što su pišljiva 2 milijuna kuna? Pa, nitko ne pita ni za dvije milijarde, a dva milijunčića – tisuću puta su manja! Ne mora se Josip Kregar bojati „istraga“ – pa bi dobro bilo da ne moramo gledati njegove „kisele“ komedije na TV.

Naizgled sekundarnu, marginalnu garnituru našeg političkog šljama – ne treba podcijeniti. I oni nam učinkovito vode Domovinu u bankrot ne samo materijalno nego – na svaki način!

Anno Domini MMIV./XXXII.