INDEX ZDRAVLJA

KRALJEVINA KOS KAO LIJEK

25. listopada, 2012.

Piše:Zoran Milanović

Za poznatog i priznatog vinara Željka Kosa se s pravom može reći da je u vinu pronašao sebe i smisao svog života. Za njega  proizvodnja vina nije samo posao nego ljubav,  strast i užitak

Ako vas put, do sada, nije nanio kroz  pitoreskno mjesto Hrnjanec   na poznatoj vinskoj cesti zelinskog kraja gdje se nalazi vrlo uređeno gospodarstvo, s prostranom i modernom obiteljskom kućom čiji je vlasnik poznati i priznati vrhunski vinar Željko Kos onda ste doista ostali uskraćeni, odnosno osiromašeni  za jedan nezaboravan doživljaj. Doživljaj neponovljivog užitka  degustiranja odličnih vina, rajnskog rizlinga, chardonnaya, kerbera, crnog pinota, graševine,  ljekovite autohtone kraljevine,  ali i nezaboravni doživljaj užitka u domaćim delicijama iz bakine kuhinje gdje se na bogatoj trpezi može  naći od slasnih ‘perica’, fenomenalnih  mlinaca, kuhanog bunceka kao i drugih vrhunskih specijaliteta toga podneblja.

U gostoljubivosti i ljubaznosti Željka Kosa i njegove obitelji  uvjerili su se brojni poslovni ljudi, gosti i ostali namjernici koji su nezaboravne dojmove s tih bogatih eno-gastronomskih seansi  oduševljeno prepričavali svojim prijateljima, poznanicima, kolegama, susjedima. A priča o obitelji Kos, uzgoju vinove loze, radu u vinogradu  i njihovim vinima stara je gotovo tri stoljeća. Tako dalekog pretka, Juru Kosa rođenog 1872. godine i oca Tomu pamti i  Mirko Kos, vrsni vinogradar i podrumar, koji je na sina Željka prenio tradiciju ove obitelji.  Dakle 1990. godine Željko Kos je, kao klinac,  s ocem Mirkom  krenuo u bolji život vinskim stazama prosperiteta, užitka i ljubavi da bi se danas, 22 godine poslije, za njega s uvažavanjem govorilo da je vrsni vinar čija su vrhunska vina postala sve traženija i nagrađivanija  na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima. Za Željka Kosa se s pravom može reći da je u vinu pronašao sebe i smisao svog života stoga i nije čudno da proizvodnja vina za njega nije samo posao od kojeg ovisi egzistencija njegove osmeročlane obitelji, nego strast i užitak.

Kaže, da do devedesetih nije bio zainteresiran za taj posao jer  se tada sve vino prodavalo u tadašnjim zadrugama. Nije se tražila kvaliteta, jer se za kvalitetno vino nije mogla postići neka adekvatna cijena i sve vino je išlo u nekakvu kupažu, prisjeća se tih vremena  Željko Kos. No, prekretnice nastaje  upravo 1990. godine,  kada na snagu stupa zakon po kojem  se vino može pakirati u vlastite boce i s vlastitom etiketom. Onda je svakom bio interes proizvesti što kvalitetnije vino.

‘PODVALA’ IZ SRBIJE

Dakle 1990. godine stupanjem na snagu toga zakona i Vi ste se trajno opredijelili za posao vinogradara i proizvođača vina kojim su se bavili i Vaši pradjedovi?

-Upravo tako. A kada smo imali svoju prvu zaštićenu berbu, a riječ je o 1991. godini, krenuli smo s dva svoja vina – rajnskim rizlingom i kraljevinom. Naš interes je bio proizvesti što kvalitetnije vino, kako bi mogli opstati na zahtjevnom tržištu. Zato se s pravom može reći da je kod nas proizvodnja vina najviše napredovala, upravo iz činjenice da prodaješ vlastiti proizvod i stoga  se trudiš da taj proizvod bude što kvalitetniji.

Poznato je da je u ovim krajevima kraljevina autohtona sorta koja je sačinjavala 80 do 90 posto tadašnjih vinograda, no, možete li nam reći kako ste došli do sorte rajnskog rizlinga?

-Točno je da je u ovim našim krajevima kraljevina bila tradicionalna sorta koja je sačinjavala do 90 posto tadašnjih vinograda.  No, kada spominjete  rajnski rizling reći ću vam da priča o toj sorti kreće 1987. godine. Naime tada smo  imali, da tako kažem, sreću u nesreći, da je moj otac koji je htio posaditi graševinu, umjesto cijepova graševine koji su, tada, dolazili iz Srbije dobio rajnski rizling. S obzirom da otac to nije tražio, jer je pio graševinu i to mu je vino bilo dobro, razočarao se kad se umjesto graševine  počela  rađati neka druga sorta, odnosno rajnski rizling. Htio je to sve iskrčiti, no kada je vidio da je grožđe slatko, pospremio ga je, a jednu bačvicu vina je, s tog vinograda,  odvojio i ne sluteći da će se iz toga ‘izroditi’   vrhunsko vino.  Kada je poznati hrvatski enolog pokojni  Gerhard Schubert dolazio u naš vinski podrum i dijelio neke korisne savjete moj otac mu je dao probati to nepoznato vino a on mu je odmah  rekao:‘Mirko, ja mislim da je to rajnski rizling’! Onda je gospodin Schubert sljedećih godina obilazio naše vinograde i pratio tu sortu. Dakle imali smo tu sreću  da su nam iz Srbije ‘podvalili’ rajnski rizling, čije nas je vino doista i usrećilo i oplemenilo.

No, je li  bilo  i  situacija koje nisu tako sretno završile?

-Bilo je, kako ne. Primjerice,  mi smo jedne godine u jednom vinogradu htjeli posaditi, mislim, šipon, pa smo dobili rekacitol, nekvalitetnu rusku sortu otpornu na niske temperature, mrazeve i oštru zimu. Stoga smo bili primorani iskrčiti jedan cijeli vinograd. No, pamtim samo lijepe dane pa u tom kontekstu ističem 1991. godine kada smo krenuli  u proizvodnju odvajanja sorti, znači imali smo kraljevinu i rajnski rizling. Moram naglasiti da u to vrijeme kad nije bilo puno sorti to nam je iznimno vrijedilo, jer nam je to bila odskočna daska da se možemo dalje baviti tim poslom i da smo uspjeli prepoznati neke kvalitetne sorte.

MEĐUNARODNA PRIZNANJA ZA RAJNSKI RIZLING

Konkretno, koje je Vaše najpoznatije vino?

-Nesumnjivo rajnski rizling nam je najpoznatije vino u kući. Za berbu 92. i 93. godine, dakle dvije godine za redom, dobili smo  srebrnu medalju na međunarodnom natjecanju kvaliteta vina u Ljubljani. Ta priznanja su nam puno značila, jer tih godina kada smo krenuli u proizvodnju, imali smo jednu ozbiljnu, svjetski priznatu sortu vina. Kasnije smo radili chardonnay koji je bio popularan devedesetih i proširivali smo vinograde s graševinom. Među zadnjim sortama je pinot crni od 1998. godine.  A 2000. smo počeli raditi pjenušac. Pinot crni je poznat u Francuskoj kao glavna baza za proizvodnju pjenušca. To je za našu kontinentalnu Hrvatsku vrlo zahtjevna sorta. Dakle od njega radimo crno vino, ali može biti i bazno vino za pjenušac. Ove godine smo malo krenuli i s proizvodnjom pjenušca Anita Rose. Dakle tri tipa vina možemo napraviti od jedne sorte grožđa što je dosta zanimljivo.

Imate li namjeru širiti proizvodnju?

-Nemam. Proizvodnja treba biti tolika koliko može jedna obitelj podnijeti. Možda još zasadimo 5 hektara vinove loze, to nam je nekakav cilj. Nas trenutno ima osmero u obitelji. Svi smo aktivni koliko možemo, od djece, moje supruge, mame i tate. Nemam želju uzgajati neke velike površine kako bi  onda postao rob svega toga, jer to ne možeš nikako pratiti. Cilj mi je da to može odraditi moja obitelj i da se od toga solidno može živjeti. Ako paziš na kvalitetu onda ne treba pretjerivati s nekim količinama, jer onda to naprosto ne možeš pratiti.

KRALJEVINA  ZA DIJABETIČARE

Ako za Vaš rajnski rizling kažu da je rolls royce među vinima je li istina da za Vašu kraljevinu tvrde   da je ljekovita?

-Doista se za našu kraljevinu može reći da je ljekovita. Kad je ona suha i nema visoki postotak alkohola, ona je jednostavno čista i kao takva čisti i vaš organizam od masnoća, snižava razinu šećera u krvi, naravno ako se uzima u razumnim količinama. Dakle naša kraljevina je preporučljiva i za dijabetičare.

Rajnski rizling bio je cijenjen devedesetih godina ali je zadnjih godina malo podcijenjen. Primjerice pinot ili neke druge sorte su iznad rajnskoga. To su sorte koje su malo razvikane i više se o njima govori, možda sam ja malo sentimentalan prema rajnskom rizlingu ali mislim da su ove sorte ipak malo precijenjene. Inače nastojimo da sva vina budu u drvenoj bačvi neki period, bar par mjeseci. Jednostavno svaka bačva mora imati zaseban tretman.

Imate troje djece, dva sina i kćerku. Hoće li i oni nastaviti tradiciju i krenuti Vašim putem?

-Teško je to reći. Do devedesete i ja sam bio nezainteresiran za ovaj posao. Možda i zbog toga što je moj otac bio razočaran tadašnjom situacijom jer je znao imati dosta kvalitetnog vina ali za njega nije mogao postići dobru cijenu. Često mi je znao reći:‘Moj sine tu nema perspektive’! Govorio mi je da to neće propasti odnosno nestati ali nije u svemu tome vidio neku perspektivu. Tek kad smo počeli proizvoditi i pakirati vino pod svojim imenom i kad je to počelo donositi prve rezultate, te kad smo osjetili da se od toga može i živjeti  onda sam i ja dobio volju da krenem u to. Tako i ja mogu reći za svoju djecu. Primjerice, moj najstariji sin ide u četvrti razred gimnazije  i kaže da će studirati agronomiju. Računam s tim da će nastaviti ovaj posao, no to se nikad ne zna, jer čudni su putovi Božji. Na kćer najmanje računam a možda ona na kraju bude nosilac cijelog projekta. U svakom slučaju vjerujem da će netko od njih nastaviti tradiciju jer proizvodnja vina nije samo posao nego i strast i ljubav. Vjerujem da ću i ja na njih, kao što je moj otac na mene prenijeti dio te ljubavi i zanosa.

DOŽIVITE VINSKU BAJKU

Eto tako nam je  svoju vinsku priču ispričao Željko Kos u čijim  vinima, kada ih kušate, osjetite neku posebnu slast i užitak. Stoga i nije čudno da za njegova vina poznati sommelieri kažu da su  prekrasno odnjegovana vina, vina rađena s  ljubavlju. Zato ako se želite uvjeriti u ovu našu priču toplo vam preporučamo da posjetite  obiteljsko gospodarstvo Željka Kosa u prekrasnom mjestu    Hrnjanec na poznatoj vinskoj cesti zelinskoga kraja, jer ćete  doživjet  pravu vinsku bajku.

Dovoljno je da se predbilježite  na telefon 01 2069 251,  mobitel: 098 367 030 ili e-mail: vina@vina-kos.